Politika, sport, zdravlje, kriminal. Sve može postati predmet estradizacije, pogotovo ako vam je glavni pokretač želja za novcem i slavom. Priču o medijskoj eksploataciji pedofilije, jednog od najgnusnijih zločina općenito, donosi nam psihološki triler ‘Udarni termin‘ (Primetime), temeljen na stvarnom TV reality showu ‘To Catch a Predator‘ koji je od 2004. do 2007. mamio i zgražao publiku NBC-ja.
Redatelj dokumentaraca Lance Oppenheim za svoj je igrani filmski prvijenac odabrao ovaj projekt zaintrigiran osobnošću njegova voditelja, američkog novinara Chrisa Hansena koji se tijekom triju sezona TV hajke na predatore i sam pretvorio u jednoga. Istina, nije vrebao maloljetnike, već se sav nezdravo unio u ulogu izbavitelja nevinih i progonitelja pervertita, istjerujući vlastitu pomaknutu pravdu. No, ‘Primetime‘ nije životopis kontroverznog medijskog arbitra, već tjeskobna freska iz svijeta televizije prije najezde streaming servisa, društvenih mreža i ostalih komunikacijskih kanala koji su TV-u oduzeli monopol na sliku i riječ.
Reality ‘potjerničkog‘ tipa poput Hansenovog u današnjem je svijetu teško zamisliv, ponajviše zato što se njegov sadržaj preselio u kibernetičko podzemlje. Ipak, teme koje susrećemo u ‘Primetimeu‘ preživljavaju epohe i tehnologije: manipulacije, nastranosti i sebeljublje bezvremenske su pojave, ovdje posebno naglašene u liku Chrisa Hansena kojega dijabolično dobro glumi Robert Pattinson. Kod nekadašnjeg vampira iz ‘Sumrak sage‘ vidljivo je profesionalno sazrijevanje, uloge su mu sve zahtjevnije i provokativnije, a nova je na tom planu dosad najizazovnija.
U klaustrofobičnom ugođaju lova na seksualne prijestupnike Pattinson svog junaka s odmjerenom dozom manirizma ne portretira isključivo kao monstruoznog žderača pažnje, već i kao osobu s konkretnim privatnim problemima koji mu utječu na karijeru.
Slijedom redateljske odluke da Pattinsonov lik ne bude središnja os radnje, iz fabule kvalitetom iskaču Merritt Wever (Nurse Jackie) u ulozi Andie Bender, producentice Hansenova iščašenog showa, te Skyler Gisondo (Licorice Pizza) kao Dan Plum, neafirmirani glumac kojega Hansen koristi kao mamac za pedofile. Oboje protagonista odlično je postavljeno u filmu: Wever besprijekorno oslikava portret TV ‘pozadinca‘ kojemu je posao profit, ali ne i po cijenu tuđe patnje.
Mladoliki Gisondo pak s lakoćom šeta kroz ulogu predatorskog plijena, sve iz čisto egzistencijalnih razloga. ‘Primetime‘ je već na venecijanskoj Mostri privukao pozornost ne samo zbog vješte karakterizacije likova, već i atmosferičnosti koja cijelo vrijeme potiče zebnju.
U tom kontekstu „dobro sjeda“ i umetnuta epizoda s nestankom djeteta u Indiji koja ukazuje na kulturološke različitosti pristupa zlostavljanju djece, ali i na neke uznemirujuće poveznice. Oppenheimova kronika zločina kloni se eksplicitnosti, izopačenost se ne materijalizira, već uglavnom ostaje na razini nagovještaja. Njezin prikaz u ‘udarnom terminu‘ podsjetnik je na sve što može poći po zlu za one koji pravdu uzmu u svoje ruke samo zato što misle da im je dopušteno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....