Traje od Pepelnice do Velike subote pred Uskrs, a obilježavaju je dublje osobno promišljanje i odricanje od loših navika poput, primjerice, pretjerivanja sa slatkišima, kavom i cigaretama do suzdržavanja od ogovaranja, lijenosti, prigovaranja i ‘negative‘. No bildanje samodiscipline i pokora tek su dio sadržaja korizmenih 40 dana bez nedjelja.
Krešimir Marković, dubrovački vjeroučitelj u Turističkoj i ugostiteljskoj te u Obrtničkoj i tehničkoj školi pojašnjava nam osobitosti korizmenog razdoblja:
- Kao što imamo kalendarsku godinu, tako postoji i liturgijska. Kalendarska, kao što znamo, počinje 1. siječnja, a liturgijska prvom adventskom nedjeljom. Adventsko, kao i ovo korizmeno, posebna su liturgijska vremena gdje nam Crkva daje mogućnost za pripravu. Zašto? Zato što su to dva velika događaja. Najveći događaj u povijesti ljudskog roda je rođenje Isusa Krista, a najveći kršćanski blagdan Uskrs, gdje nam Crkva daje mogućnost promišljanja o svom životu. Tri su odnosa su važna u životu. Prvi i najvažniji je odnos prema Bogu kao kreatoru svijeta. Crkva dobro poznaje čovjeka koji je izuzetno teško mijenja. Ona mu je dala mogućnost od 40 dana za promišljanje o svom životu i prvom odnosu prema Bogu. Drugi iznimno važan odnos je čovjeka prema samom sebi. Svaki čovjek je najvrednije biće koje je Bog stvorio, ali mi ljudi nažalost često ne poštujemo sami sebe. Ne cijenimo se i slabo se poznajemo. Sokrat je rekao ‘Upoznaj samog sebe‘, a mi se s tim patimo cijeloga života, svaki od nas. Treći odnos je naš odnos prema drugim ljudima. Crkva nam omogućuje da 40 dana promislimo o sva tri odnosa ključna za naš život – kaže Marković i ističe kako je molitva možda najkvalitetnija metoda za upoznati Boga, sebe i druge ljude.
- Druga mogućnost koju nam Crkva nudi jest činiti dobra djela. Nekad nam je to nekad jako teško, a svi znamo da nam je drago primiti dar. Ako nam je to drago, zašto mi nismo često nismo spremni darovati druge, napose one ljude u potrebi? Pokornička djela nam pomažu, post je daleko najbolji trening, terapija za čovjeka. Svi mi ljudi samo smo ljudi, često čeznemo za materijalnim stvarima, no to zadovoljstvo posjedovanja potraje dva ili tri dana i već čeznemo za nečim drugim. To je naš problem, a Crkva nas poziva da promislimo što je zapravo bitno u životu. Često svojim učenicima ponavljam da je u životu važno raditi bitno. A što je to? Ona tri odnosa koji moraju imati hijerarhiju da bi bili na svom mjestu. Temeljni je odnos prema Bogu, a onda prema sebi i drugim ljudima. Pozvao bih sve ljude, vjernike, da promisle u korizmi o ova tri odnosa, da bismo se zatim dostojno dočekali najveći kršćanski blagdan Kristova uskrsnuća, kroz koji nam Bog daje mogućnost vječnog života – poručuje dubrovački vjeroučitelj. Navodi i konkretan primjer darivanja drugim ljudima:
- Svake godine u školama u kojima predajem organiziram akciju potpore izobrazbi djece u Kongu u Africi. Svaki razred skuplja prilog u iznosu koliko košta jednogodišnje školovanje djeteta u Africi, za godinu dana sto eura, djeca se vrlo rado odazivaju kako bi ti dijete imalo i besplatan smještaj i hranu. Na taj način budimo kod učenika svijest da je dobro pomagati i činiti dobro – priča nam sugovornik kojega pitamo kako se prehranjivati tijekom korizme i kako prepoznati razliku između posta i nemrsa...
- Post znači jesti jednom do sitosti. Pravi post je post o kruhu i vodi, što bih preporučio svim našim sugrađanima vjernicima, to je izvrsna ‘terapija‘. A nemrs znači jesti više puta na dan a ne mrsiti. Crkva dopušta da se u nemrsu mogu jesti čak i slatkiši i jaja. No čega ćete se odreći ako ćete u korizmi jesti sve osim mesa? Najbolji je post, s tim da Crkva preporučuje da se posti o kruhu i vodi korizmene petke. Jedan dan u tjednu, najčešće je to srijeda ili subota, češće srijeda zbog blizine petka i subote, preporuka je nemrs, te da petkom postimo. Naravno, ima i ljudi koji cijelu korizmu ili više dana u korizmi poste o kruhu i vodi. Takve pozdravljam i čestitam im na izazovu, što se žele hraniti na kvalitetniji način, vježbati u zdravom duhovnom životu – veli Marković, pa se osvrće na dob vjernika i mogućnost da ona odredi poštedu od korizmenih pravila:
- Čujte, svi smo mi ljudi sa svojim potrebama i Crkva je tu poprilično fleksibilna. Mislim da ljudi iznad 65 godina, te djeca do deset godina nisu obvezni ni postiti ni mrsiti. Osobno preporučujem da djecu učimo od malena ovom prehrambenom ‘treningu‘, kao što se uče druženju u vrtiću, ili odlaze na razne sportove gdje ih se usmjerava zdravom životu. Osobno smatram da bi s tim trebalo početi od nekih 5 ili 6 godina. A i za one starije je dobro postiti i nemrsiti u visokoj životnoj dobi, naravno ako im zdravlje to dopušta – ističe dubrovački profesor vjeronauka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....