Preslušavane tajne snimke, bračni par optužen za ubojstvo Tonka Zeca u sve težoj poziciji

Tužiteljstvo je uvjereno da su bivši supružnici s tri udarca po glavi usmrtili bogatog Tonija

Nakon što su se u sudnici Županijskog suda u Velikoj Gorici satima pregledavale policijske snimke dronom i preslušavali tajno snimljeni razgovori kroz posebne dokazne radnje, suđenje bivšim supružnicima Marini Šnajder (62) i Werneru Trautmannu (58), optuženima da su prije četiri godine iz koristoljublja ubili Tonka Zeca (58) i zakopali tijelo u okolici Samobora, ušlo je u sami završetak, piše Jutarnji list.

Inicijalnom spisu optužbe za teško ubojstvo iz koristoljublja i prijevaru priklopljen je i dubrovački predmet koji se vodi protiv Šnajder od 2022. godine zbog kaznenih djela u stjecaju, odnosno krivotvorenja isprava i prijevare, obzirom da su predmet optužbe makinacije s istim nekretninama ubijenog čovjeka. Stoga su se u sudnici i u tom dijelu provodili dokazi čitanjem svih ranijih iskaza, a koji će se, također, ocjenjivati prilikom donošenja prvostupanjske presude.

Pa je tako predsjednica sudskog vijeća čitala osam iskaza danih na dubrovačkom sudu, ali i iskaze, kojih je njih sedam dalo na tužiteljstvu mahom 2022., a tu je i iskaz vještakinje za rukopise koju je saslušavala služba Općeg kriminaliteta PU zagrebačke. Zatim su na red došli i dokazi javne bilježnice Ž. M., koja je u dva navrata poslala dopis i snimku nadzornih kamera na kojima se ne vidi da joj Šnajder dolazi kao stranka.

Problem na suđenju za ubojstvo bogatog Dubrovčanina

Sutkinja je pročitala dalje i niz dokaza, od zapisnika o prijavi nestale osobe, danih punomoći, predugovora o kupoprodaji, a onda i prijedlog Šnajder za zabilježbu ugovora o doživotnom uzdržavanju pokojnog, podnesenog sudu. Zatim je u spisu i ugovor o kupoprodaji nekretnine, tabularna izjava, prijedlog za zabilježbu postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, a onda je pročitan i prijedlog za brisanje potonjeg od 28. veljače 2022., kao i prijedlog za upis prava vlasništva koji je novi kupac pokojnikove nekretnine, M. D., podnio dubrovačkom sudu 18. veljače 2022.

Velikogorički sud na raspolaganju ima i uvid u niz zapisnika o pretrazi doma Šnajder, njezina uhićenja i privremeno oduzetih stvari, kao i izjave, pisanog očitovanja radi brisanja zabilježbe postojanja ugovora o uzdržavanju i izjave Šnajder. U priklopljenom dubrovačkom spisu nalazi se još i dopis Ministarstva prostornog uređenja i zaključak Grada Dubrovnika od 17. ožujka 2022., vezano uz ponudu koju je Šnajder uputila RH i Gradu Dubrovniku za prvokup nekretnina. Tu je i zapisnik o pretragama njezinih pet mobitela i SIM kartica te službena bilješka PU dubrovačko-neretvanske od svibnja 2022., povodom uvida u sadržaj iPhonea koji je izdvojen tijekom pretrage.

U spisu se tako našao i nalaz i mišljenje vještakinje za rukopise od lipnja 2022., ali i posebno izvješće dubrovačke policije o izuzimanju rukopisa Marine Šnajder po diktatu uz prethodnu dozvolu suca istrage.

Branitelja obrane je potom zanimalo je li u spisu dostavljen i njihov nalaz i mišljenje vještaka za rukopise M. K. od veljače 2023., a nakon potvrdnog odgovora tome čitanju dokaza se usprotivila tužiteljica, naglašavajući da taj nalaz nema značaj službene zabilješke jer ga nije naložilo tijelo koje vodi postupak, kao i da se na istome ne može temeljiti odluka suda. Sutkinja je tužiteljici dala za pravo, ali i dodala da je djelomično u pravu jer isti može imati spoznajnu vrijednost.

Vidjevši da se dokazni postupak bliži kraju, Trautmannov odvjetnik je predložio sudu četiri nova dokaza. Osim što je zatražio da se od Uprave za granicu MUP-a zatraži podatak kada je oštećeni Tonko Zec, alias Tony Gerard, prelazio hrvatsku granicu u inkriminiranom periodu, obzirom na postojanje nekih indicija, predložio je ispitivanje još troje svjedoka. Pa je tako kao prvu naznačio Talijanku M. A. B., koja živi u mjestu Cento, na okolnost da su Trautmann i oštećeni kod nje boravili krajem ožujka i početkom travnja 2022. godine te da će njezino svjedočenje potvrditi navode da je u to vrijeme bio živ.

Potom je branitelj predložio ispitivanje N. A. iz Koprivnice, kako bi posvjedočio da se pokojni bavio preprodajom droge te da se bojao da je brod koji je trebao kupiti trebao poslužiti za prijevoz droge, a ujedno i da ima saznanja da Trautmannu žele namjestiti ubojstvo određeni ljudi iz tog interesnog miljea. I kao treći svjedok predložen je doktor nepoznatog imena, a koji je navodno liječio žrtvu prije 21. veljače 2022., a povod tome je da se utvrdi je li isti bio u nekom tretmanu kod njega nakon tog datuma.

Čuvši te nove prijedloge, tužiteljica je ukazala da je od kaznenog djela prošao dugi niz godina te da obrana tek sada, na kraju suđenja, predlaže te nove dokaze koje smatra neutemeljenima.

- Ispitati N. A. na okolnost da svjedoči kako se žrtva bavila preprodajom droge doista je irelevantan dokazni prijedlog i ukazuje na činjenicu da obrana želi sud skrenuti s pozornosti kako je samo Werner Trautmann znao gdje se nalaze posmrtni ostaci žrtve, a to smo vidjeli i tijekom suđenja kad su se pregledavale snimke policijskog drona. Tony Gerard je, bez obzira na njegovo zdravstveno stanje, prema vještačenju umro nasilnom smrću udarcem u glavu – osvrnula se tužiteljica, na što je Trautmann imao potrebu reći: "Ako sam ja do sada koristio pravo da šutim, ja ću dati obranu i sve reći. I logično se može zaključiti onda zašto je potrebno upravo navedene svjedoke ispitati." Na to je dobio odgovor da, nakon iznošenja obrane, ovisno u kom pravcu bude išla, može se odlučiti o ispitivanju predložena tri svjedoka.

Podsjetimo, velikogoričko tužiteljstvo uvjereno je da su bivši supružnici 21. veljače 2022. s tri udarca po glavi tupo-tvrdim predmetom usmrtili bogatog Dubrovčanina na neutvrđenom mjestu, a čije su tijelo potom bacili u šipražje blizu glavne ceste u Domaslovcu, odakle su potom, s odmakom od dvije godine, u veljači 2024., odlučili njegove kosti premjestiti u iskopanu, 60 centimetara duboku rupu uz jezero Orešje.

Taj potez odradio je, tvrde tužitelji nakon uvida u policijske snimke dronom, Trautmann, nakon što je 21. veljače pretprošle godine kupio u sisačkom Pevexu lopatu, radne rukavice i paket vreća za šutu. A cijelo to zakapanje, iskapanje, premještanje, pa novo zakapanje, odrađeno je s ciljem da prikriju nezakonitu prodaju Zecove nekretnine u Dubrovniku za 400 tisuća eura, koje su, prema tužiteljstvu, stavili u džep. Šnajder je, prema optužnici, krivotvorila i punomoć kojom ju Zec ovlašćuje da proda njegove nekretnine, a usput je sastavila i lažni ugovor o doživotnom uzdržavanju žrtve, prema kojem sve nakon smrti pripada njoj, pa i novac.

Bivši supružnici su u većini razgovora snimljenih kroz posebne dokazne radnje imali posrednika, točnije njihovu zajedničku kći, koja tijekom ovog sudskog postupka koristi blagodat nesvjedočenja, a koja je u razgovorima s ocem i majkom prenosila međusobni sadržaj komunikacije. I nije trebalo dugo da kriminalisti zaključe da sve troje zapravo imaju zajednički problem – nestanak Tonyja Gerarda i prodaju njegove dubrovačke nekretnine.

Pa se tako 31. listopada 2023. moglo čuti kako Šnajder govori kćeri o njezinu ocu kako joj „to ide na ku*ac jer je spala na 10 ili 20 eura i da to tako ne funkcionira i da ode kod njega da uzme svoju lovu, da bez veze jede go*na i da je glupa jer je trebala sve sebi ostaviti, a njemu ništa ne dati”:

Zatim njih dvije 19. listopada iste godine u razgovoru zaključuju, obzirom da ih Trautmann ne doživljava, da je „sigurno dobio lovu čim se ne javlja i da ga boli k... ali da je znao uzeti...”. Obzirom da se protiv Šnajder na dubrovačkom sudu zbog prevare s nekretninom vodi sudski postupak, ona je upitala kćer je li joj plaćen odvjetnik te dodaje da „nije, jer da on platiti neće, ali i da je znao uzeti novac”, na što ju kćer tješi da je oca „strah da ga uhapse i stave u zatvor”.

Dodatni nemir u život Šnajderove unio je telefonski poziv vlasnice stana u Hoto vilama iz koje je nestao madrac. Upitana tog 4. listopada 2023. je li ona bacila madrac koji je bio u stanu, Šnajder bivšoj stanodavki odgovara: „Čujte, ja nisam... To je gospon koji je bio tamo, to je on... Ja ne znam... Mene poslije nije bilo uopće u Samoboru, bila sam u Dubrovniku, tako da ne znam što se izdogađalo.” Bio je to okidač da nakon tog razgovora Šnajder opet okrene kćerin broj telefona te joj napomene da bi se trebale naći. Kći ju na to pita „kaj je bilo”, pa joj dalje odgovara da „ne može pričati preko telefona, da je imala jedan poziv, da se trebaju naći bez puno filozofiranja”.

Stvari se kod Šnajderove i Trautmanna dodatno kompliciraju i nervoza raste kad su doznali od susjede da je njihovu kćer 16. siječnja 2024. tražila policija. Dalje, kroz telefonski razgovor, kći traži osumnjičenog da preko svojih veza u Heinzelovoj provjeri o čemu se radi, na što joj Trautmann odgovara da „mora ići popiti kavu, ako ga razumije, i da ga netko mora vratiti”. Istog dana sve troje nalazi se u novozagrebačkoj Utrini, a nešto kasnije Šnajder zove Trautmanna, koji ju savjetuje da ne smije ostati kod kuće dok ne doznaju što je. Ubrzo je uslijedio i poziv odvjetniku kako bi se posavjetovali, i Šnajder dobiva odgovor da, ako dobije pouku o pravima, da mu se javi.

Da bi 17. siječnja u obitelji osumnjičenih nastala totalna panika. Njihova kći nazvala je policiju te su joj rekli da joj se trebao uručiti poziv da ode u Heinzelovu, da tamo ima više odjela...

- Ne ideš ti nigdje sama, samo s odvjetnikom – upozorio je kći Trautmann, pa mu ona dalje pojašnjava da joj je policajac na centrali rekao „da je to uznemiravanje građana, da se to ne smije”, i pritom joj spomenuo ljude koji se vide na televiziji kad ih se hapsi... Nakon oca, okrenula je i broj majke Marine, kojoj govori: „Znaš za kaj me zovu? ... Za nestanak.” Šnajder joj odgovara s „dobro”, pa ju kći uzrujano propitkuje je li zna o čemu priča, i dobiva odgovor „da, da”.

Tog dana su sve troje, bivši supružnici i kći, u konačnici snimljeni kako se sastaju na parkiralištu Super Konzuma u Velikoj Gorici te odlaze u kafić Frida. Razgovore koje vode preko telefona pokušavaju zakamuflirati. Očito je da ih interesira rad policije, no u dijalozima se međusobno propitkuju je li se „zvala bolnica, odjel, doktor...”; a spominju se i ginekolozi, ciste, vađenje krvi, ponovni testovi, lijekovi, viroze, epidemije...

Dan pun neizvjesnosti bio im je i 24. siječnja 2024., kada je Šnajder u 10 sati ujutro odvezla kćer u policijsku zgradu u Heinzelovu, nakon čega ju je ostala čekati u autu. Dok čeka kćer, zove Trautmanna te ga pita za susret i je li može u kino.

- Ne, ne kino, jel’ ti znaš nešto što ja ne znam? Jel’ ti misliš da mene traže? - zanimalo je Trautmanna, na što mu Šnajder odgovara: „Kaj si glup da pričaš preko telefona bilo što. Ne znam ništa ni za sebe. I ti znaš jer imaš informacije. Ništa ne mislim i ponašam se kao da je svaki dan nešto. I živim normalno i nisam budala. I čekam kćer”, odrješita je bila Šnajder, koja s odmakom od sat i pol potom zove i odvjetnički ured te im objašnjava: „Kćer mi je poslala poruku da je za 15 minuta šalju na poligraf i da je u panici.” Zatim Šnajder zove odvjetnika ponovno i predlaže susret s njom i kćeri, navodeći mu direktno da je stvar „kompleksna da bi govorila preko telefona, ali da je kćer pozvana kao svjedok radi nje i bivšeg supruga, ali i radi čovjeka koji je nestao”.

Da policija ne odustaje od rješavanja slučaja, Šnajder je dodatno oblio znoj kad je policija nazvala njihovu kćer vezano uz unajmljeni stan u Hoto vilama.

- Je li ti poznat stan u Platani? - upitala je 20. veljače u 18.45 sati kći majku Marinu Šnajder, pa dobiva odgovor da ju malo podsjeti detaljima. Kći joj zatim dodaje da je stan u Strmcu i da ju je zvao radi toga „kriminalist koji je već radio ono nešto kad su došli po nju na ispitivanje”, te da misli da mu ona može pomoći. Pa je, nastavno na niz okolnosti, kći ljutito rekla da joj je „pun k da se samo nju zove...”.

- Kaži da mene nije bilo, da si ti plaćala taj stan za staroga. To što taj zove tebe... Ja s tim nemam apsolutno nikakve veze. Sigurno je ona žena rekla da si plaćala stan, a tako je i mene zvala za madrac. A kako da ja znam gdje je madrac i te gluposti. Eto – savjetovala je uzrujanu kćer Šnajder.