Djelo je bilo u jako lošem stanju, a njegov autor je slikao i za udovicu Marka Marulića

Mnogi tako često prođu pokraj nje, posebno ljeti, a malo tko je možda uopće ozbiljno obada. Riječ je o crkvi sv. Đurđa u Pilama. Još jedan je to u nizu malih ali dragocjenih sakralnih objekata u Dubrovniku koji svakim kamenom priča dugu povijesnu priču, ne samo o sebi, nego i o Gradu. Crkvom odnosno njezinom oltarnom slikom "Sveti Đurđe ubija zmaja" iz 16. stoljeća intenzivno se bavio Restauratorski odjel Dubrovnik Hrvatskog restauratorskog zavoda.

Naime, nakon dugotrajnih, temeljitih i opsežnih konzervatorsko-restauratorskih radova, oltarna slika u crkvi sv. Đurđa u Pilama vraćena je 14. studenog na svoje mjesto. Zaslužan je za to prvenstveno radišni tim dubrovačkih konzervatora-restauratora koji su uz pomoć kolega iz HRZ-a i suradnika još jedan posao priveli kraju. Slika na kojoj su toliko radili zatekli su u jako, jako lošem stanju, a sad ponovno blista na svom starom mjestu.

Arhiv HRZ-a

Arhiv HRZ-a

Arhiv HRZ-a

Voditelj radova je viši konzervator i restaurator Antonio Blašković koji je zajedno s kolegicom, višom konzervatoricom-restauratoricom i voditeljicom Restauratorskog odjela Dubrovnik Hrvatskog restauratorskog zavoda Nađom Lučić rekao više o samom djelu, autoru i radovima.

- Slika je djelo talijanskog slikara Bernardina Ricciardija koji je spadao u skupinu slikara došljaka, doselio je s obitelji iz Padove 1570. u Dubrovnik i tu je živio do smrti 1604. Prije Dubrovnika, radio je u Zadru, Šibeniku... Zna se za narudžbu jedne slike za udovicu Marka Marulića u Splitu. Kad je došao u Dubrovnik, bavio se obradom vune, izradom i čišćenjem tekstila. Slika je iznimno velikih dimenzija, 284 x 208 centimetara i slikana je na platnu, a nema baš toliko velikih platana iz tog vremena, pretpostavljam da mu je platno bilo dostupno iz ovog njegovog ‘drugog posla‘. Uglavnom su slike u to doba bile manjih dimenzija ili su bile na drvenim panelima... S restauracijom slike se započelo 2021. Standardna je procedura da se najprije naprave istražni radovi, da se rade snimanja u vidljivom i nevidljivom spektru, infracrvena reflektografija, fluorescencija, a uzima se uzorak mikropresjeka pa se analizira sastav kitova (masa za zapunjavanje), sastav boje da bi se dalje mogao odrediti način rada i pristupa, objasnio je Blašković te dodao:

Trenutak prije vraćanja slike na staro mjesto

Dubrovački vjesnik

Arhiv HRZ-a

Arhiv HRZ-a

- Slika je bila u lošem stanju kad smo je uzeli, ali znamo da je Družba Braće Hrvatskoga Zmaja sliku dala restaurirati 1936. i da je tu restauraciju radio Ivo Skatolini. To piše na slici crvenim slovima i to je ostalo do danas. Kad je donesena, odmah se golim okom vidjelo da tu ima puno preslika, kitova, potamnjelih retuša, bio je dosta potamnjeli i zamućeni lak... Sliku smo 2021. prenijeli u Zagreb u radionicu Hrvatskog restauratorskog zavoda gdje je rađen rendgenski snimak i onda se po tome moglo vidjeti koliko zapravo nedostaje materijala, koliko je materijala prekriveno kitovima i retušima. Potom je krenula restauracija, skidali su se retuši i kitovi, to se radilo ugušćenim organskim otapalima, dio kitova se omekšavao pa se skidao mehanički, a potom se skinulo postavno platno koje je bilo zalijepljeno voštanom pastom. Tu su sudjelovali svi kolege iz radionice. Skalpelima se skidao taj vosak pomalo, sigurno se napunila jedna dobra vrećica tog voska, radilo bi nas po osmero... Stavili bismo sliku na veliki stol i dva sata strugali vosak - i tako jedno desetak dana. Poslije smo Nađa i ja ostatke voska vadili kemijskim putem... Kad smo dobili čistu sliku na jednom platnu onda se išlo s rekonstrukcijom nedostajućih dijelova platna, a to su radile kolegice Matea Bačić i Alma Dilberović. Zakrpe su se radile ispreplitanjem niti, tri su bile veličine 50 x 30 centimetara, ostao je na tim mjestima samo dio voštanog kita, nije bilo platna, nije bilo ničega.... Nakon toga se slika postavila novim dublirnim (podstavnim) platnom, radilo se sustavom napinjanja na drveni okvir i to na opruge, s obzirom na veliku dimenziju platna i na kraju je krenulo rekonstruiranje prikaza.

- Unatoč tome što su bila velika oštećenja, što je jako puno nedostajalo ipak je bilo sasvim dovoljno informacija da se naprave rekonstrukcije svega što nedostaje. Nisu nedostajala lica, ruke, glavni dijelovi na slici su ipak bili sačuvani pa se rekonstrukcija mogla napraviti. To je bilo izazovno i dugotrajno, ali su kolege to zajednički doveli do kraja, pojasnio je voditelj konzervatorsko-restauratorskih radova.

Crkva je stradala tijekom potresa 1979. godine, ali to nije bilo njezino jedino stradavanje...

Slika prije i poslije konzervatorsko-restauratorskih radova

Arhiv HRZ-a

Slijeva: Alma Dilberović, Mihael Štengl, Nađa Lučić, Matea Bačić, Hrvoje Smoljan i Antonio Blašković

Dubrovački vjesnik

- Dakle, slika prikazuje svetog Đurđa koji ubija zmaja. U gornjem kutu je lik Bogorodice s djetetom, sa strane su sveti Ivan Krstitelj i, naravno, sveti Vlaho koji drži Grad. Inače, crkva svetog Đurđa izgrađena je 1590. i očuvana je temeljita dokumentacija od samog početka izgradnje, poznati su troškovnici, majstori koji su radili: zidarska radionica Petra Nosana uz pomoć Ivana Longa, klesarske radove radio je Andrija Pomenić s Korčule. 1592. je crkva završena, a iste godine bila je gotova i Ricciardijeva slika. Dvije godine nakon završetka crkva je postala bratovštinska crkva češljača sukna, a i sami Ricciardi se bavio time i bio uključen u to. Konstruktivna sanacija nakon potresa 1979. počela je 1991., a stradala je crkva i tijekom Domovinskog rata, druga faza sanacije počela je 1999. Restauracija oltarne slike crkve sv. Đurđa bilo je dio redovnog programa Hrvatskog restauratorskog zavoda - Restauratorskog odjela u Dubrovniku i u potpunosti je financiran sredstvima Ministarstva kulture i medija. Da se slika uopće uvrsti u program, rezultat je dogovora između nas i nadležnog Konzervatorskog odjela u Dubrovniku i nadležne konzervatorice Božene Popić Kurtela, navela je Lučić koja napominje kako je uz nju i kolegu Blaškovića, program realiziran u suradnji s velikim brojem kolega, ne samo iz dubrovačkog odjela već i iz drugih odjela i službi HRZ-a.

c

Slika vraćena na svoje mjesto

Arhiv HRZ-a

Najuži tim suradnika su bile: Matea Bačić, Alma Dilberović i Jelena Maras. U određenim fazama radova su sudjelovale i sve ostale kolege iz Restauratorskog odjela Dubrovnik: Katija Kovačić Karamatić, Mara Kolić Pustić, Barbara Knežević Kuzma, Ivana Čustović, Hrvoje Smoljan, Martina Poša Njirić i Nađa Lučić.

Napinjanje na novi podokvir sistemom opruga realizirano je u suradnji s kolegom Slobodanom Radićem iz Odjela za štafelajno slikarstvo u Zagrebu.

Povijesnu umjetničku obradu slike je radila Martina Wolff Zubović iz Odsjeka za konzervatorsku dokumentaciju, sve vrste snimanja su izveli kolege iz Fotolaboratorija HRZ-a: Ljubo Gamulin i Pino Gamulin, rendgensko snimanje Goran Tomljenović, dok su analize pigmenata i veziva izvele kolege iz Prirodoslovnog laboratorija HRZ-a Domagoj Mudronja, Margareta Klofutar i Ana Bogi.

Na pripremi montaže i montaži je sudjelovao Mihael Štengl kao vanjski suradnik.

Uglavnom, slika prikazuje svetog Đurđa kako ubija zmaja, a onako kako sad izgleda prikazuje kako izgleda stručno odrađen posao i kako se ‘ubija‘ djelovanje zuba vremena!