Drugi od dva neovisna događaja u Sponzi u istoj večeri bilo je otvorenje izložbe "Povratak" dubrovačke akademske slikarice Ivane Jovanović Trostmann. Uvodno je govorio dominikanac, pater Stipan Jurič, koji je pozvao okupljene da otvore oči i da zahvale Bogu na prirodi koju je stvorio. Po njegovim riječima, upravo na to potiču izložena djela.
- Izložba nas poziva da poletimo nebeskim sferama, prema ljepoti i sferama vječnosti. Poziva nas na povratak izvornom, Edenu, raju, da vratimo misao o sretnom mjestu prvog čovjeka i mjestu kamo će doći poslije smrti... Ove slike nas pozivaju da ne zaboravimo prirodu, a već su stari Latini govorili da kultura i priroda idu skupa. Izložbu možemo doživjeti kao istinsku glazbu tek ako se vratimo prirodi i ako se prvenstveno vratimo sebi, poručio je pater Jurič.
Potom se na izložbu osvrnula doktorica znanosti Katja Bakija i autorica popratnog teksta koja je podsjetila da slikarica obilježava 36 godina umjetničkog rada.
- Opus Ivane Jovanović Trostmann proteže se kroz više desetljeća trajnog, predanog stvaralaštva koje neprestano oscilira između obala Mediterana i nevidljivih obala duhovnog. Njezine slike upisuju u sebe svjetlost juga i tišinu molitve; tvarnost boje i neuhvatljivost simbola. U toj napetosti oblikuje se rukopis umjetnice koja je, ostajući vjerna vlastitom unutarnjem impulsu, izgradila prepoznatljiv slikarski svijet. Taj svijet kroz desetljeća rada gradi se na se na spoju svjetlosti i tišine. To je svjetlost Mediterana - ona dubrovačka, snažna, sunčana i prozirna, koja oblikuje prostor i vrijeme, ali i svjetlost unutarnja, sakralna, koja progovara iz dubine duše. U njezinim slikama ta se dva izvora susreću, stapaju i tvore jedinstven umjetnički krajolik u kojemu se osobno iskustvo prelijeva u univerzalne simbole.
- Mediteranski motivi - more, sunce, kamen, maslina, svjetlucanje horizonta za Ivanu Jovanović Trostmann nisu tek pejzaž, već duhovni ambijent u kojemu se rađa i oblikuje iskustvo vjere. Oni su metafore postojanosti i vječne mijene, upisani u tkivo boje koja se razlijeva poput molitve. Koloristička raskoš njezina slikarskog rukopisa - od zagasitih plavih i zelenih tonova do blistavih bijelih i zlatnih naglasaka - priziva atmosferu juga: sunce koje nikad posve ne prestaje sjati, more koje ne prestaje disati, kamen koji vječno pamti. Ipak u tom mediteranskom svjetlu uvijek je prisutna i dimenzija transcendencije: platno se otvara kao prostor tihe meditacije, dijaloga s nevidljivim. Sakralno u njezinom opusu ne odjeljuje se od svakodnevnog: ono je utkano u sve, kao tiha prisutnost. Svaka boja nosi svoju molitvu, svaki potez kista zapisuje trag vjere. U tome smislu, umjetnica se nadovezuje na dugu tradiciju kršćanskog slikarstva, ali je istodobno osvježava vlastitim, izrazito suvremenim i osobnim izrazom.
- Trideset i šest godina stvaralaštva Ivane Jovanović Trostmann nisu samo umjetnički put, nego i svjedočanstvo o dosljednosti u traženju smisla, o potrazi koja se nikada ne iscrpljuje, jer iznova pronalazi snagu u Kristu i anđeoskim glasnicima vjere. Njene slike ostaju kao tragovi svjetlosti - ponekad vedre i prozračne, ponekad tamnije i zatomljene - ali uvijek prožete dubokom vjerom u moć umjetnosti da preobrazi, da posvijetli i najtamniji kutak ljudskog postojanja. U tom smislu, ova izložba nije samo pogled unatrag, nego i poziv na putovanje. Na putovanje kroz svjetlost Mediterana i tišinu sakralnog - kroz slike koje, i nakon trideset i šest godina, još uvijek dišu snagom prve molitve, navela je Bakija.
Autorica je na kraju zahvalila okupljenima na dolasku poručivši kako je sretna što radi ono što voli.
- Ovdje je prikazano tridesetak slika u tehnici ulje i akril na platnu koje sam radila u zadnjih nekoliko godina, to je ‘Povratak‘ u prirodu, ‘Povratak‘ istini... Živimo u svijetu koji je ubrzan, koji je naporan i stresan, ali se zato uvijek možemo vratiti prirodi i Bogu zato je tu tema Isusa Krista koji je na čelu cijele izložbe. To je priroda koja je slobodna, netaknuta i u koju smo uvijek dobro došli. Na slikama su neki moji putevi iz djetinjstva: kad bih išla na more, u prirodu, na selo... To je povratak djetinjstvu i raduje me svaki put kad radim pejzaž, volim tu slobodu grmlja, grana i raslinja, prirode i puteva pa i onih malih puteva koje smo otkrili ali zaboravili pa ih kao stariji ponovno otkrivamo, objasnila je Jovanović Trostmann.
U glazbenom dijelu nastupili su učenici Ema Tonković (violončelo), Gabriel Čavlina (violončelo), Ivano Urljević (kontrabas), Josip Radović (klavir) pod mentorstvom profesorice Ani Stjepanović Čavlina.
Izložba ostaje otvorena do 20. listopada.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....