U prostorima dominikanskog samostana u Gradu prošle je nedjelje otvorena izložba Đardini vedrine splitske slikarice Lili Gluić. Izložbu je otvorio profesor Teo Trostmann.
- Bilo bi ispravnije kazati "splitsko-bračko-dubrovački đardin" Lili Gluić. Već sam u ranijim tekstovima iskazao fasciniranost autoričinim akvarelima u kojima se iskazuje kao vrstan crtač, ali i kolorist. U tim krajolicima treperi more, nazire se stoljetna patina kamena, riba u pjatu još drhturi u "hiljadu" šara kao da je sad iz mora izvađena. Tovari, kozice, varošice, hobotnice, cvrčci u čvoru crne smreče, ali i utihe molitvenih cettineovskih vala našega djetinjstva. A što ćemo s uljima i akrilicima? Ostao sam fasciniran snagom, impulzivnošću i kolurom, osobito slikom Orsatove ulice kraj Boninova u kojoj plešu rascvjetane forme šuštave loze, oleandre, palme, bugenvile, agave i tekome u registru od najhladnijih do najžarčih. Kako je rečeno u Bibliji, ne volim hladne ni mlake ljude. Treba žestoka vjera u život i ljubav da bi se naslikale takve slike, treba iskrenost i upornost u radu i vježbi. Pa čak i za neki virtuozni akvarel koji izgleda spontano kao haiku poezija. O toj "spontanosti" malo znaju oni koji nisu nikad pokušali napisati pjesmu ili naslikati sliku. Gospođa Lili Gluić nije ubrala Tinovu zelenu granu s tugom žuta voća u kakvom starom spljetskom perivoju, ona je ubrala kristalnu kocku vedrine, zapisao je Trostmann.
Duhovnu misao uz izložbu iznijela je i časna Matija Drmić izražavajući zahvalnost za kreativni zahvat slikarice u prikazima ljepote krajolika kao izraz Božje milosti.
Izložba se zatvara danas.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....