Josipa Garilović (Erić) predstavila je u Saloči od zrcala svoju prvu zbirku poezije Moli Boga ćeri i šuti! Organizator predstavljanja je Narodna knjižnica Grad, a zbirka je objavljena među zadnjim izdanjima bivšeg Društva dubrovačkih pisaca. Priredio je Boris Njavro, tehnički opremio Vinko Rožić, a uz autoricu, Njavra i Rožića, na predstavljanju je sudjelovao i pjesme iz zbirke čitao član ansambla Kazališta Marina Držića, Edi Jertec. Okupljene je u ime Dubrovačkih knjižnica pozdravila Nikolina Njirić koja je više rekla o samoj autorici koja je rođena u Mostaru, odrasla u Čitluku, diplomirala pravo u Mostaru 2012., a od 2013. živi u Dubrovniku. Njavro je komentirao kako je zbirka nevjerojatna.
- U mobitelu mi još uvijek piše Josipa Erić i tako sam je i upoznao, bila mi je u emisiji kao volonterka Caritasa, poslala mi je par pjesama i objavio sam ih u nekom od Literata, ne znam koji je bio po redu. Meni se to svidjelo, potom se prezime Erić promijenilo u Garilović i došla je ova zbirka... Za taj Literat je Luko Paljetak rekao da je dobar, a najviše su mu se svidjele pjesme one ‘neke male‘ i upravo je to bila Josipa i njezine tri pjesme. Naslovnica je fotografija koju je Josipa snimila... Ovo je predzadnje izdanje Društva dubrovačkih pisaca. Riječ je o nekoj sasvim drugoj poeziji, ovo nije poezija, ovo je proza! Ovo je verbalna čistoća surove istine oko nas, nema kod Josipe uvijanja, to je emotivno do boli, fascinantni su detalji koje ona primjećuje, ona je novo, potpuno svježe ime u hrvatskoj prozi i poeziji... Ona treba pisati i dalje, nastaviti tu ogoljenost riječi... Čestitam joj od srca! - poručio je Njavro koji je posebno zahvalio Narodnoj knjižnici Grad na dugogodišnjoj suradnji jer je ovo posljednje predstavljanje jednog izdanja Društva dubrovačkih pisaca u prostoru Saloče od zrcala.
Rožić je rekao kako dizajn i jest i nije zahtjevan te da uvijek treba paziti na ono što autorica želi. Dodao je kako dizajn treba istaknuti ono što pjesme govore.
- Neke nadahnjuje dokolica, ladanje, neke iznenadni trenutci odbljeska muza u svijesti. Josipa naša draga Garilović, spaja trenutke svakodnevice u nizanku stihovanih životnih trenutaka, lirskih promišljaja onoga ovdje i sada. Neću se sada baviti raščlambom Josipinih pjesama i interpretacijama kroz koje koji znanstveni instrumentarij. Usputno budi spomenuto - kad je riječ o znanstvenoj raščlambi poetike, srdačno preporučujem pitku monografiju vrhunskoga književno-teorijskog stručnjaka a našega sugrađanina dr. sc. Antuna Česka, koji je prvi u hrvatskoj i europskoj književnoj teoriji utemeljio znanstvenu disciplinu kategorije subjekta metodološki i nazivljem. Ovdje ću pak pročitati jednu Josipinu pjesmu. Doživio sam je, kao što ćete i vi svi, na svoj način. Ukratko, dok uzrečica ubi panis ibi patria jednomu zrcali blagoslov, drugomu predstavlja otegotnu okolnost, a ne rečem štogod teže. Jer, ne živi čovjek jedino o kruhu, nego nam biće pulsira vlastitim nagnućima, htijenjima potrebama i sine qua non nedjeljivom identitetskom jezgrom. Tako, tko Hrvatsku ćuti svetinjom, jedinom Domovinom, težit će s njom se sjediniti, u njezin bitak sasma uroniti, sa srčikom joj jedan biti.
- Zbog neplaniranih okolnosti, iz Domovine sam izbivao 15-tak godina. Amerika je po mnogočemu izvrsna, ali nije Hrvatska. Kao izdanak Trogirana, Sinjana, Šipanjaca, Konavljana i naših ođe Pilara, a napose i majke i oca hrvatskih branitelja, nisam mogao ne oćutjeti titraj, životnu poetiku bića koje je dio moga bića - nakon stotina godina konačno slobodne, neovisne Hrvatske. Nije savršena, ali je naša. Vaša Hrvatska. Moja Hrvatska, naveo je Rožić te potom pročitao autoričinu pjesmu "Moja Hrvatska".
Jertec je otkrivajući svoj dojam o pjesmama, naveo kako je poezija osjećaj, dubina, dodao je kako mu je autorica susjeda. Garilović je zahvalila okupljenima što su došli...
- Knjiga je nastala spontano i nenadano, ali ima tu među vama pet ljudi koji su znali da pišem, stalno su pitali kad će knjiga, nije mi nikad bila ambicija objaviti knjigu, posebno pored društvenih mreža... Ali, dogodilo se da je Boris tražio pjesme i da smo to objavili. Pristala sam... Sve je bilo super dok nije rekao da će biti promocija! (smijeh) Kad sam je uzela u ruke, bilo mi je drago što je izašla! Hvala Borisu koji je pokrenuo i završio ovu priču! Vinko je bio uvid u malo drugačiju interpretaciju, hvala mu. Edi je ‘upao‘ među te ljude, da sam slagala sve te kockice, nikad ih ne bi tako posložila, hvala Ediju koji je došao kao točka na "i". Hvala svima, poručila je autorica na kraju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....