Dubrovačka umjetnica Katarina Ivanišin otvorila je u prostoru Galerije Flora izložbu "Prolaz". Okupljene je u ime domaćina i organizatora, Hrvatskog društva likovnih umjetnika Dubrovnik, pozdravila Ivana Pegan koja je potom predala riječ stručnoj suradnici, autorici popratnog teksta o izložbi i prijateljici Galerije i Društva Petri Golušić.
Potonja je navela kako se umjetnica bavi dubokim morskim krajobrazom te da se prema moru treba odnositi pažljivo i nježno, da ga treba poštovati u bilo kojem obliku. Dodala je kako autorica kroz slikarstvo te crtežima uspostavlja harmoniju.
- Rad Katarine Ivanišin rastvara tišinu apsoluta koja je ničija i svačija. Esencijalnost se potpisuje. Riječ je o ciklusu Prolaz, slikarstvu koje je pod ključem univerzuma. Dualizam tematike u prethodnom ciklusu Isto nebo slike svodi na „ispisivanje“ stjenovitih krških planinskih lanaca i neba. Metafizička rasprava unutarnje nužnosti je jasna. Dualizam se poništava. Bridovi raznih struktura stijena i planina urezuju se oštroumno ispod suštinski iste „stvari“: neba i kozmosa. Duh sam sebe uprizoruje majstorstvom slikarstva autorice koja se kreće po mekanim područjima, ali i onim čvrstim. Unutar fenomena oslobođenog horizonta temporalnost se poništava u pokazanom. Ona je nepostojanje sebe same u stvaralaštvu Katarine Ivanišin. U recentnom radu autorica se i dalje bavi krajobrazom, slikajući zone podmorja, stvarajući kolorističke apstrahirane zapise u kojima se čita mali ježinac u dubini pikturalnog polja. Vidi se krupni kadar životinje u kružnim zapisima tijela u uvećanom prizoru. Kao što i na pjeskovitom polju on stoji usamljen, tako i povećan u crtežu odaje znakovito strukturu tijela bez bodlji. Ispisuje umjetnica ronioce tehnikom grafita u figurativnom izričaju. Krajoliku se pristupa duhovno i ukazuje se na vezu čovjeka s njim i uronjenosti u samu njegovu bit. Pejzaž se sagledava kao prijateljski siguran. On se nudi nama koji ga trebamo percipirati i zaštititi, ali prvenstveno biti prisutni u njemu na istinit način. Prolaz utvrđuje koncepte slikarstva te se postavlja pitanje o njemu samom. U autonomiji i jasnoći slikarstva stvara se novi svijet, nova stvarnost u sebi samoj, u djelu.
- Katarina Ivanišin preispituje elemente u krajoliku. Nakon zapisa krškog terena u Istom nebu ona ulazi u raspravu o podmorju. Sve je povezano u prirodi, sve je fizički i metafizički isprepleteno, napominje se. Mijene se u kretanju događaju, odvijaju i uslikavaju na i u platno. Višerazinski su čitke te linije. Zrcalni niz općosti se uspostavlja. Ogoljavanjem krajobraza iskazuje se bitak u kojeg se ulazi, koji je u ljudskom biću jasan i čitak. Čisti istinit krajolik i nepoznati beskraj nas kreiraju da postanemo i ostanemo ljudska bića koja će svjedočiti i živjeti mir, istinu i svjetlost. U Prolazu je riječ o samostanskim krajobrazima. Razmatra se ukorijenjenost u prirodu i spoznaja. Bivstvovanje u moru obuhvaća i transcendenciju jer označava prodor u područje ponad uobičajenog, prolaz iz svakidašnjeg, trivijalnog i svjetovnog u duhovno. Događa se transcendencija čovjekovog stanja i postignuća. Mir se podcrtava u pikturalnim šiframa Katarine Ivanišin. U raznim oblicima rastvara se rasprava o istosti u različitosti. Netaknuto more ne ponižava i ne vrijeđa iskonsku vrijednost, već suprotno: ono svjedoči dostojanstvu i harmoniji bivstvovanja. To je logično mjesto za prisutnost (na više razina) ljudskog bića koje traži samo to da bude ono što jest. Praznina koja je uprizorena u pikturalnim scenama zapisana je kao metafizička pustinja svijeta, mjesto u kojemu ljudsko biće dobiva i živi neizmjerne i neprocjenjive blagodati, napisala je Petra Golušić.
- Različitim alatima, materijalima i slikarskim postupcima, izložbom "Prolaz" nastavljam istraživanje odnosa čovjeka i prirode, fokusirajući se na krhku prisutnost čovjeka u moru i njegov kratkotrajni trag; uron, izron i prolazak kroz vodeni medij, okom ili kamerom jedva uhvaćen prizor, prolazni otisak koji tijelo ostavlja u okolišu. More istovremeno privlači i podsjeća na granice ljudskog tijela; i kada je mirno, ostaje prostor kojemu ne pripadamo u potpunosti, navodi Ivanišin.
Umjetnica je izjavila kako je izložbu nazvala "Prolaz" jer joj se svidjela ta riječ. Kad je počela raditi na djelima, radeći na seriji "Gradivo", izložbu je htjela nazvati upravo tako ali kako je onda radila crteže urona u more, "Prolaz" joj se činila dobrim i adekvatnim izborom jer označava prolaz kroz - u ovom slučaju - vodeni medij, "Prolaz" istovremeno asocira i na riječ "prolaznost", a upravo Ivanišin voli tu višeznačnost riječi. Govorila je o seriji koja prikazuje ogoljene ježince... Svjedočila je da ih je puno bilo jedno ljeto na Pelješcu i da svaki od tih oklopa, koliko god se morski ježevi sa svojim bodljama činili istima pod morem, ima svoju teksturu, svoju boju i svoj oblik, svaki je jedinstven poput otiska prsta. Crteži urona tematiziraju upravo taj kratkotrajni trag koji čovjek ostavi u moru. Na crtanje i slikarstvo umjetnica gleda kao na mogućnost prevođenja a ne ilustriranja vlastitih osjećaja. Najavila je kako će uskoro imati izložbu u Galeriji TUP-a kojoj se posebno veseli.
Zahvalila je Ivanišin publici na dolasku, Ivani Pegan na čiji je poticaj izložba realizirana i koja je bila tu kroz cijeli proces, zahvalila je Petri Golušić na nadahnutom govoru i popratnom tekstu, ali i Anti Vlahiniću, Slavenu Tolju i Kristijanu Bebiću koji su odradili tehnički dio pripreme. Zahvale su upućene članovima obitelji koji "moraju proći kroz neke faze" kako bi umjetnica došla do "željenog materijala". Na kraju je zahvalila Gradu Dubrovniku i Ministarstvu kulture i medija.
Izložba se može pogledati do 24. srpnja svaki dan osim ponedjeljka od 9-13 sati i od 18-21 sat. Izložba se može pogledati i u drugim terminima ako su vrata Florina doma otvorena, te najavom na [email protected]
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....