Pavo Jančić predstavio je u Studentskom domu knjigu "Bez uputa za preživljavanje". Uz autora, knjigu su predstavili glavna urednica duLista, koji je izdavač knjige, Barbara Đurasović, pjesnikinja i profesorica hrvatskog jezika i književnosti Barbara Klepić te novinarka i pravnica Ivana Mijić Vulinović koja je bila moderatorica predstavljanja.
Knjiga okuplja Jančićeve kolumne koje su redovito izlazile u tiskanom izdanju duLista, a nosile su naziv ‘Stavi na javno‘. Mijić Vulinović komentirala je kako su se kolumne tako lijepo tkale u knjigu. Prema njezinim riječima, knjiga je imala dva života, prvi kad su svi vidjeli kolumne i čitali ih, a sad se cijela priča zaokružila. Dodala je kako je, čitajući kolumne, našla mnoge upute za preživljavanje. O knjizi i njezinom nastanku govorila je potom Đurasović.
- Nije slučajno, nisam ja Pava ‘otkrila‘, nisam od njega napravila pisca, on je pisao... Nekako je spontano nastala naša suradnja. On je pitao da objavljujemo što piše, pristala sam, pitao je što će pisati, a rekla sam mu da ima otvorene ruke i tako su iz tjedna u tjedan nastajale njegove nesvakidašnje kolumne. Ovo je osma knjiga u jednoj mali biblioteci duLista. Svi pričamo o generaciji Z ili X, a Pavo i ja smo jedna debelo jaka generacija. Zapravo je on progovorio tim svojim kolumnama o našem životu, našem poimanju života, stanju svijesti i baš nas je nekako dobro dočarao. Mi nismo baš jednostavna generacija, a žilavi smo jer smo prošli puno toga, ja recimo i njegovog oca profesora! (smijeh) Velike su se mijene događale, Pavo to frajerski piše, na svoj uvrnuti način. Iznosi, ogoljuje se, nekad naivno, nekad ironično, ali uvijek u nekom prekrasnom stilu o kojem sam dugo razmišljala. To je njegov stil... Uzmite čitati Pavove kolumne da bi shvatili tko je to on, tko smo to mi... Još ćete nas se nagledati, imamo još što za reći i pokazati, pleća su nam jaka i leđa još jača! Hvala ti Pavo, ako bude trebalo, ponovit ćemo još jednom, poručila je Đurasović.
Potom je Klepić pročitala svoj pogovor za knjigu te se osvrnula na djelo.
- Pavo i ja smo se upoznali putem riječi. Kad je krenuo pisati, doživjela sam jednu nevjerojatnu svježinu koja dubrovačkoj književnoj sceni nedostaje, doživjela sam jednu srčanost, iskrenost, preciznost... Nikad nije promašio, a pogovor sam napisala s velikim zadovoljstvom jer smatram da su ovi tekstovi važni. Često imamo potrebu oslanjati se na našu povijest i prošlost, a meni je jako zanimljivo njegovo oko, perspektiva, ta svježina čovjeka koji vidi sadašnjost. Naravno, prošlost ne zatomljuje, ali mislim da je to nama važno kao građanima grada i kao ljubiteljima dobre književnosti i dobrih tekstova. Osim što je kroničar, ovo je jedna književna poslastica. Zadovoljstvo mi je što sam imala priliku sudjelovati i dati jedno svoje viđenje knjige, navela je Klepić koja je knjizi poželjela dug život.
Na kraju se okupljenima obratio i sâm Jančić.
- Prvi tekst sam napisao na Facebooku iza Uskrsa 2021., tad je našim životima još drmala pandemija. Bilo je tu i zdravstvenih situacija, kad tome dodamo moju krizu srednjih godina i hipotireozu, jasno je da je tih 45 godina moralo negdje eruptirati! Tako je nastao moj prvi tekst. Nakon toga su uslijedili slični tekstovi na istoj platformi koji su se svidjeli Barbari. Tri godine je suradnje, a nije bilo nijedne uredničke intervencije! Najčešće su pisani u ich-formi, ali ima tu i fikcije, mog alter ega, ima tu i mojih prijatelja, mojih ljubavi... Htio sam pisati o tim traumama koje nas muče, o ludim vremenima koja smo prošli, pokušao sam to pisati s trunkom ironije, sarkazma, humora, ali i uz malo optimizma... Htio sam se narugati vrijednosnom rasapu društva, propitivati masovni ukus... Nadam se da smo se uspjeli prepoznati u nekim rečenicama, u nekim strahovima, nadanjima... Trudio sam se da ne dajem nikakve upute u preživljavanje! Ja sam svoje davno pronašao u riječima našeg Spasitelja Isusa Krista. Možda ću u nekoj drugoj formi i dalje sve stavljati na javno! Moram zahvaliti svima bez kojih knjige ne bi bilo, Barbari Đurasović, Barbari Klepić, Radi Jarku, Hrvoju Juvančiću, Dubravki Šuici, fotografu Mihu Skvrci, Gordani Kužnin, svim kolegama s posla koji su me poticali i ohrabrivali, hvala svima koji su me čitali, ispravljali, nadahnjivali, akademskoj slikarici Jasmini Runje čija divna ilustracija krasi naslovnicu, a najveća zahvala ide mojoj obitelji, mojoj strpljivoj ženi i prekrasnim kćerima, zaključio je autor.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....