Profesorica engleskog i talijanskog jezika Nikica Anić predstavila je u Saloči od zrcala svoju prvu zbirku pjesama "Tragovima duše". Anić se pisanjem bavi veći dio života jer, kako kaže, "riječ je moj medij". Dosad je pjesme objavljivala na svojoj Facebook stranici "Nina‘s chest – škrinja", a predstavljena zbirka sadrži 20 pjesama i četiri prozna teksta.
Uz autoricu, o zbirci je govorio recenzent, profesor sociologije i kroatologije Pavo Jančić te profesorica hrvatskog jezika i književnosti Mirjana Kaznačić, a moderator večeri bio je voditelj i glazbenik Sebastijan Vukosavić koji je uvodno rekao kako je ovo radosna večer, večer melankolije, večer snage pjesme. Najavio je kako će sve što publika bude vidjela biti zrcalo jedne duše - autoričine.
- Knjiga nije tek zbir stihova nego je malo zajedničko, tiho, iskreno, duboko putovanje kroz pejzaže emocija onako kako ih vidi jedna obrazovana a nadasve senzibilna žena, žena koja nas je svojim stihovima odlučila pustiti u najintimnije dijelove svoga bića, komentirao je Vukosavić.
- Nikica i ja poznajemo se dugi niz godina, znam je prvenstveno kao dobru profesoricu, brižnu majku i angažiranu društvenu aktivisticu. Nisam znao da piše pa me iznenadila kad mi je ponudila suradnju. Kad sam pročitao njezin rad, shvatio sam koliko je uspješna i u ovom segmentu. U vremenima kad su nježnost, naivnost i idealizam postali predmet svakodnevne poruge, kad su predrasude postale razlog zatomljivanju osjećaja, kad je sveukupnost međuljudskih odnosa svedena na lajkove i emotikone, Nikica Anić kao neka neposredna, srdačna susjeda koja te uporno svaki dan zove na kavu, resetira i rastvara taj i takav svijet, svodi ga na točkasti osjećaj bivstovanja, na međusobno povezani niz sugestivnih slika, donoseći male priče o ljudskoj strasti i krhkosti.
- Donosi tišinu neizvjesnosti, ovlašne dodire i onaj tren kad oko zaiskri, a pogled valja skrenuti u stranu. Nikica nadahnuto progovara o pitanjima koja su duboko ukopana u život naš svagdašnji, o sudaru cijelog niza svjetova koji prožimaju jedan ljudski vijek, o ženama u dominantno muškom svijetu, o majčinstvu, pjesništvu, odrastanju, pandemijama, ratovima..., naveo je Jančić koji je mišljenja da je zbirka zapravo hommage ljepoti te kako je autorici život ali i književnost prije svega pitanje časti.
Kaznačić je otkrila svoj doživljaj zbirke.
- Kako nam je lijepo večeras! Ne samo zbog ovih divnih stihova i osobe koja ih potpisuje, nego i zbog ove mladosti! To je nešto što nas čini sretnim - ova mladost! I Pava i Nikicu povezuju jedna misao - za njih su život i poezija čast. To je zaista velika misao! Meni je čast govoriti o tome kako doživljavam Nikicinu poeziju. Moj je cilj svima vama, a tu ću spomenuti Tina Ujevića, poručiti: knjiga nije hrana ali jest poslastica, ovo libro je zaista poslastica. S poezijom naše Nikice upoznala sam se putem medija, pozorno sam čitala njezine popratne tekstove uz njezine stihove. Ta poezija postala je dio mene, počela sam pisati komentare i u njima se stvorila komunikacija autorice i mene kao osobe koja zaista uživa u njima. Zašto sam uživala? Ne samo zbog te književne vrijednosti, nego mi se činilo da to pišem ja. Taj sustav vrijednosti koji ona nosi i cijeni, odnos prema domovini, ljudima - u svemu tome sam pronalazila sebe. Izdvojila bih da Nikica ne prihvaća osrednjost, ona se bori protiv nje, ona ne može zamisliti život bez zagrljaja, poljubaca, sunca, ona sebi pokloni radost življenja i mene to jednostavno oduševljava. Ne predaje se, vjeruje životu, vjeruje sebi i uvijek gleda na onu pozitivnu stranu. Ne zaboravlja, ne želi zaboraviti apsolutno ništa, ne samo ono što je lijepo, ne želi zaboraviti ni ružne stvari, ona iz svega uči i nama nudi divnu platu životnih savjeta, navela je Kaznačić te dodala:
- Poezija tome služi: ona može pomoći da preživimo ovo zahtjevno vrijeme, pjesnici tome služe - da nam pokažu da može i ovako. Ljepota je svuda oko nas, možemo se suprotstaviti vremenu u kojem živimo... Nikica piše jednostavno i prepoznatljivo, ona sve kaže i u tome je snaga njezine poezije. Sve je kod nje jasno, a teže je tako pisati nego u metafori, ona ima Pupačićevski način pisanja s malo znakova interpunkcije, ima početak i kraj... Beskrajno sam joj zahvalna na ovoj zbirci u kojoj ima toliko radosti i životne mudrosti, osjećam da će brzo i drugo izdanje! Knjižica je lagana kao perce, ali je sadržajno snažna i moćna, poručila je Kaznačić.
Uz Ninu Vujičić, svoje stihove je čitala i sama autorica koja se na kraju obratila okupljenima. Zahvalila je publici na dolasku.
- Ovaj trenutak mi je jako važan, emotivan i sretan. Kažu da je prva zbirka kao prvi poljubac, pamtiš ga cijeli život! Pjesnik najljepše govori svojom poezijom, sigurna sam da ćete se prepoznati u brojnim situacijama o kojima sam pisala... Svrha poezije je da je ljudi čitaju i da je osjećaju, bit ću sretna ako odaberete neku svoju. Pišem otkad znam za sebe, ali nikad nisam imala hrabrosti to podijeliti sa svijetom. Ova zbirka nastala je na nagovor mog sina, on je i autor naslovnice. Tako su nastali ‘Tragovi duše‘, izjavila je autorica najavivši kako će biti još zbirki.
Ujedno je zahvalila majci i ocu, sudionicima predstavljanja, učenicima i svojoj kolegici Luci Ćatić što je pripremila učenike koji su sudjelovali.
Glazbeno su predstavljanje uveličali violončelisti Lovro Marković i Đive Ćatić, pjevačica Mara Knego te gitarist Žarko Mamula koji je uglazbio i na samom kraju izveo autoričinu pjesmu ‘Sanjari‘ te tako zaradio gromoglasni pljesak i zaokružio cijelu večer.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....