U sklopu Mjeseca hrvatske knjige, doktorica znanosti Monika Grdiša Asić održala je u Znanstvenoj knjižnici predavanje "Ivan Krstitelj Pagani (1719.-1805.) - 220. obljetnica smrti dubrovačkog liječnika i bibliofila". Uvodno je okupljene pozdravila voditeljica Znanstvene knjižnice Paula Raguž. Naznačila je kako je Pagani jako malo poznat te je istovremeno rekla nekoliko riječi o predavačici.
Paganijevu knjižnicu otkupila je Dubrovačka Republika, a nekoliko knjiga i rukopisa koje se danas čuvaju u Znanstvenoj knjižnici su u prigodi predavanja po prvi puta izložene i predstavljene javnosti. Izložena je jedna knjiga i tri rukopisa.
- Upravo danas se navršava 220 godina smrti Ivana Krstitelja Paganija, trebalo bi ga malo više istaknuti jer zaslužuje svoje mjesto u dubrovačkoj povijesti, komentirala je Grdiša Asić.
Prvi susret s njim predavačica je imala tijekom pripremanja sinopsisa za doktorsku disertaciju. Rijetki su članici o njemu, dugo se nitko nije bavio njegovim likom i dijelom... Riječ je o jednom plodonosnijih liječnika koji je sva svoja putovanja u pismima opisivao vrlo živo.
Rođen je 27. lipnja 1719. u Dubrovniku, prezime upućuje na malteško porijeklo. Otac mu je bio Ivan Luiđi ili Ivan Alojz, majka Marija rođena Flori, a roditelji su se vjenčali u Gradu u veljači 1716. Imao je brata Antonija koji je bio liječnik i Ivana Petra te sestru Mariju. 1744. Dubrovačka Republika je otvorila svoj konzulat na Malti, prvi konzul zvao se Ivan Alojz, ali nema čvrstih dokaza da je to bio Paganijev otac. Tad je vladala povezanost između liječničkih obitelji, ženili su se i udavali u svom krugu poput antunina i lazarina, tako se i Paganijeva sestra udala za brata od liječnika.
Učio je Pagani medicinu na Malti, Salermu, Napulju i Padovi, a nema podataka o školovanju u Dubrovniku. Prve dodire s medicinom imao je upravo na Malti. Tijekom studija financirali su ga isključivo roditelji, put je bio skup, bili su tu i troškovi za knjige i smještaj, ali i sâm doktorat je bio trošak za sebe. Najvjerojatnije je odabrao Maltu radi rodbinske veze, a Salermo radi povoljnije cijene školovanja, najveću cijenu tad je imala Bologna, školovanje je koštalo 700 lira. Dane i dane provodio je nad knjigom, bio mu je cilj što prije doktorirati kako bi rasteretio roditelje, imao je stipendiju koja je bila dovoljna za najosnovnije potrebe, a pošao je u Padovu na usavršavanje. 1743. od Senata je dobio 150 dukata za školovanje. Molio je Senat da poveća stipendiju, ali mu molba nije uslišana.
Po povratku u Dubrovnik 1746. izabran je za državnog liječnika, a početna plaća iznosila mu je 200 dukata godišnje. Vjerojatno mu je plaća rasla kroz godine, zajedno s dvojicom drugih liječnika 1744. izradio je plan za uklanjanje epidemija za što nije bio plaćen.
Pagani je odlazio u Bosnu liječiti vrhovnog zapovjednika, bosanskog pašu, učinio je to u tri navrata. Naime, Osmanlije su tražile liječnike od Dubrovačke Republike, a u tadašnje Osmansko Carstvo Paganija slala je izravno država. U razgovoru s pašom izjavio je kako je iz Dubrovnika a da je studirao u Italiji. Inače, s tamošnjim pašom razgovarao je na hrvatskom. U pismima dosta iscrpno izvještava o svom putu i boravku u Bosni...
Pravi razlog jednog njegovog dolaska u Bosnu bio je porod pašine supruge. Prvi je put predavačica naišla na podatak da je pregledana žena u haremu. Osim što je išao liječiti pašu, Pagani bi dobio vrlo striktne upute kako se ponašati, dobivao je slične upute kao poklisari koji bi nosili harač, njegovo putovanje imalo je dvostruki značaj, ne samo liječenje osmanskih dužnosnika. Pagani je pomogao u oporavku pašine supruge, a puštanje krvi bio je tad popularni način liječenja. Svaki odlazak u Bosnu bio mu je prilično naporan, put je bio izazovan, a u jednom od pisama navodi kako mu neprestano smetaju Turci tako da se "nema vremena ni prekrižiti"... Stalno mu je netko dolazio, nije nikoga odbijao i svima je pružao svoje liječničke usluge. Njegov trud nije prolazio nezapaženo, često je primao darove, 1754. je na poklon dobio konja, plus, jako puno slatkiša...
Imao je vrijednu stručnu biblioteku koju je počeo skupljati već tijekom studija na Malti. 1769. tražio je potporu za kupnju novih knjiga, Republika nije bila zainteresirana, tražili su od njega da se vrati doma, a on je pak bio svjestan važnosti suvremene literature i potrebe za usavršavanjem u medicini. Međutim, država je kasnije otkupila sve knjige koje je posjedovao.
Za vrijeme u kojem je živio, Pagani je bio prilično aktivan. Pisma je inače pisao na talijanskom, a državni liječnik bio je sve do 1800. Plaća mu je inače porasla na 650 dukata godišnje. Postao je protofizik odnosno glavni liječnik Dubrovačke Republike. Liječnici su u to vrijeme bili najbolje plaćeni državni službenici. Pagani se nikad nije ženio, imao je sluškinje, vjerojatno je imao iskusniju sluškinju koja je vodila poslove doma. Oporuku je već napisao 1803., a za obje je sluškinje odredio da ih se isplati za cijelu 1802. iako je preminuo 1805. Želio je decentan sprovod bez pompe, odredio je da se odmah nakon smrti siromašnima dadne 30 dukata, što dovoljno govori o njegovom karakteru. Nije se razmetao novcima, a najviše je ulagao u knjige. 1802. ponudio je Republici svoje knjige, isplaćeno mu je 2.000 dukata te ih je država preuzela nakon njegove smrti.
U oporuci se ne spominju knjige, ako je nekome ostavio knjige ili rukopise, učinio je to prije smrti jer ih nije naveo u testamentu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....