Muzej crvene povijesti slavi 7. rođendan uz otvorenje novog stalnog postava: Strance najviše zanima raspad Jugoslavije, a naš Yugo je eksponat broj 1!

Najmlađi muzej s područja Dubrovnika upisan u Nacionalni registar muzeja i jedini službeno evidentirani muzej koji se bavi socijalističkim razdobljem Hrvatske u Lijepoj našoj pred novim je poglavljem. Vrata Muzeja crvene povijesti u sklopu kompleksa TUP-a službeno su otvorena 20. travnja 2019. i otad do danas posjetilo ga je oko 140 tisuća posjetitelja, a u subotu 18. travnja u 20 sati svečano se otvara novi stalni postav. O njegovom osmišljavanju i stvaranju, novoj izložbenoj koncepciji i cjelokupnom projektu koji nije tek površni ‘face lifting‘ nego ozbiljni i promišljeni rad, više su rekli pokretači i vlasnici Kristina Mirošević i Krešimir Glavinić te kustos Muzeja, povjesničar Ivan Lujo.

- Dva su razloga prenamjene prostora, jedan je naša želja da budemo bolji. Prošlo je sedam godina od otvaranja Muzeja, iskusniji smo, kroz to razdoblje smo proširili i mrežu suradnika koji su nam se odazvali i u projektu stvaranja novog muzejskog postava. Svakako treba naglasiti da je i prijašnji postav bio jako dobro prihvaćen od posjetitelja i na svim putnim platformama smo bili među najbolje ocijenjenim muzejima, ne samo u Dubrovniku, nego i u cijeloj Hrvatskoj. Drugi razlog je smanjenje prostora s kojim smo se suočili potpisivanjem novog ugovora. Dodatni poticaj je bio dobivanje EU-projekta Digitalizacije i transformacije u kulturnim i kreativnim industrijama i zahvaljujući tom natječaju uspjeli smo nabaviti interaktivne ekrane, tablete, VR-naočale, photobooth i drugu opremu, što nam je dobro došlo zbog prostornog smanjenja postava a što smo kompenzirali u virtualnom prostoru, navodi Krešimir.

Novi stalni postav je postao interaktivniji, a po eksponatima ostao je više-manje isti.

- Sama priprema i izrada novog stalnog postava trajala je oko godinu dana, krenulo je krajem proljeća i početkom ljeta 2025. kad smo počeli razmišljati o novom postavu i kako ga realizirati u tim promijenjenim okolnostima. Sami radovi trajali su od kraja studenog 2025., kad je Muzej bio zatvoren, a u tom vremenu smo napravili kompletnu rekonstrukciju prostora. Postav se razlikuje po tome što smo neke teme dodatno objasnili i približili, prvenstveno razdoblje do 1945., tome smo dali malo veći naglasak i malo dublju analizu konteksta samih događaja. Htjeli smo se više fokusirati na specifično dubrovačko iskustvo tog vremena, a najvećim dijelom zato što smo u ovih sedam godina uz pomoć sugrađana prikupili dobar dio materijala koji smo htjeli prikazati. Priča je i dalje jedna opća, hrvatska, ali s posebnim naglaskom na Dubrovnik i neke dubrovačke teme poput Dubrovačkih ljetnih igara, Atlasa, dubrovačkog turizma, IUC-a, Babinog kuka, dolaska političkih vođa iz država članica Pokreta nesvrstanih u Dubrovnik..., pojašnjava Ivan te dodaje:

- Kako smo razvijali te teme, ciljano smo tražili neke eksponate koje bismo dodatno mogli prikazati u novom postavu. Imali smo tu još tema koje, nažalost, zbog manjka prostora nisu uvrštene, izloženo je dosta osobnog doživljaja kao i prije. Zadržali smo i nešto od ranijeg, poput Sobe sjećanja gdje imamo donirane fotografije i priče ljudi s našeg područja ali i iz cijele Hrvatske a koje prikazuju najosobnija iskustva i svakodnevicu - od prve pričesti preko zabava ili kupnje prvog Yuga ili Fića... Htjeli smo izaći iz brojeva, statistike i historiografije i pristupiti posjetiteljima sa svakodnevnog, ljudskog nivoa, dati im novi uvid u nešto s čime su se i oni mogli povezati na svoj osobni način, navodi Ivan.

Kao i prethodni, novi postav prikazuje i onu mračnu stranu socijalizma.

- Tamni dio je koncipiran drugačije jer je prije bio strukturiran tako da je bio samo u jednoj sobi, a sad smo ga razlomili kroz vremensko-linearni slijed. Sad je tu dio koji pokriva događaje s Dakse i Goli otok, drugi dio govori o državnoj kontroli, cenzuri, tajnim službama... Obradili smo Hrvatsko proljeće, ekonomsku krizu 80-ih godina, raspad Jugoslavije... To su također teme koje ljude zanimaju, navodi Kristina.

Prepoznatljivi crveni Yugo koji je u nekadašnjem postavu posjetitelje dočekivao na ulazu je ostao, preselio je malo dublje, u ‘trbuh‘ Muzeja a u društvu je pravog Tomosa...

- Došli smo i do žutog Fića koji je možda još karakterističniji za Dubrovnik, ali kojeg zbog prostornih ograničenja nismo mogli izložiti. Kiosk K-67 slovenskog dizajnera Saše J. Mächtiga nije više dio postava, ali će se vrlo brzo pojaviti na jednoj lokaciji u gradu s novom namjenom kao izdvojena jedinica Muzeja. Jako smo sretni što ga imamo u svom fundusu jer je prepoznat i jer je 2018. i 2019. u Muzeju suvremene umjetnosti u New Yorku (MoMA) bio izložen u sklopu izložbe Toward a Concrete Utopia: Architecture in Yugoslavia 1948-1980 te je zadržan u trajnoj zbirci što pokazuje koliko je vrijedan i zanimljiv primjer dizajna, napominje Kristina.

Još jedna zanimljiva ‘stanica‘ u novom postavu je photobooth.

- Sigurno je to nešto što će posjetiteljima ostati u pamćenju a moći će to širiti i kroz društvene mreže pa se samim tim širi i glas o Muzeju. Riječ je o photoboothu s proširenom stvarnosti... Dakle, stat ćete ispred ekrana, slikati se a program za proširenu stvarnost će vas prebaciti u neku povijesnu fotografiju, recimo da uskačete na tramvaj na Pilama, da se vozite starom Atlasovom žičarom ili da ste kraj Nasera prilikom uplovljavanja u grušku luku dok mu mašu Tito i Jovanka ili da ste pak na naslovnici časopisa Vikend... To su ti zanimljivi dodatni sadržaji koji će sigurno domaćim i stranim posjetiteljima ostati u pamćenju, najavljuje Krešimir te nastavlja:

- Generalni koncept je bio da kroz postav počnemo s objašnjavanjem republičke i savezne razine te se, gdje god je to moguće, spuštamo na lokalnu razinu kroz dubrovačke primjere, recimo kad je riječ o gospodarstvu ili urbanizmu... Prostorne mogućnosti nam nisu puno dopuštale, ali smo se ipak pokušali dotaknuti onog najvažnijeg, ali kao što pjesma kaže "da je sreće bilo...", moglo se još puno toga i detaljnije, ali bez obzira na sve, vjerujemo da će biti zanimljivo, ističe Krešimir.

Trebalo je novu adaptaciju postojećeg prostora i financijski popratiti.

- Manjim dijelom je novi postav sufinanciran od Grada Dubrovnika i Ministarstva kulture i medija, a interaktivnost kroz digitalizaciju smo u 80-postotnom omjeru financirali iz EU-projekta, a ostatak je osobno ulaganje nas vlasnika... Trebalo je sve početi nanovo, rušiti zidove, srediti podove, nanovo graditi, bilo je jako puno posla, ali najvažnije je tu istaknuti entuzijazam naših suradnika, a većina je iz Dubrovnika. Svi su oni stručnjaci na svom polju i rado su se uključili u cijelu priču koju su smatrali zanimljivom i samim tim pokazali su razumijevanje i s ove financijske strane, govori Krešimir.

Otkriva Ivan kao kustos Muzeja što je dosad posjetiteljima bilo najzanimljivije i kakva su pitanja postavljali.

- Vizualno i emotivno najatraktivnija je bila rekonstrukcija stana koji je u starom postavu činio središte postava, ali je u novom izdvojena cjelina jer smo novi podijelili u više manjih jedinica. Stan smo zadržali jer je to najatraktivniji dio te pruža samostalno otkrivanje novih priča i predmeta... Yugo je atraktivan eksponat, on je, zapravo, eksponat broj 1 u našoj inventarnoj knjizi! Strane posjetitelje najčešće zanima raspad Jugoslavije jer je to svima njima u sjećanju ostalo kao šok, a o samim uzrocima često ne znaju puno i to je nešto što smo u novom postavu htjeli obrazložiti te odgovoriti na to pitanje. Strance zanima i kako ljudi na ovom području danas gledaju na to vrijeme i na Tita kao povijesnu ličnost. Svatko na to pitanje može odgovoriti za sebe jer nema općeg odgovora, ali je važno da na ta pitanja negdje mogu naći odgovor i da imaju koga pitati, poručuje Ivan.

Naglašavaju kako su se trudili na sva ta pitanja dati najobjektivnije odgovore te su doslovno vagali svaku riječ s obzirom na ideološke polarizacije u društvu. Sve one koji su i dalje skeptični, pozivaju da dođu i pogledaju postav te da stvore svoj vlastiti sud. Broj skeptičnih se kroz godine smanjio, sigurno je da su razbili mnoge predrasude i da njihov trud i rad ide u dobrom smjeru jer Muzej crvene povijesti nije ‘veličanje jugonostalgije‘ nego sat povijesti... Zaista su dali sve od sebe kako bi cijelo to povijesno razdoblje prikazali na najbolji mogući način a u novim prostornim uvjetima.

Međumuzejske suradnje su se vremenom proširile i produbile, a nije izostala ni podrška ustanova i institucija koje nisu muzejskog tipa.

- Za prikupljanje eksponata nam je od velike pomoći bio Državni arhiv u Dubrovniku koji krije jedno golemo bogatstvo zapisa i tu su nam prvenstveno bila važna fotodokumentacija o događajima i pojavama koji su gotovo iščezli iz kolektivnog pamćenja... Također smo koristili i fotoarhiv Josipa Broza Tita Muzeja Jugoslavije iz Beograda koji se može online pretraživati i koja sadrži sve Titove posjete dubrovačkom području, a od najveće pomoći nam je bila suradnja s Muzejom Domovinskog rata u Dubrovniku koji čuva zbirku dokumenata 20. stoljeća, a dali su nam ruke znanjem i iskustvom, podsjeća Ivan.

Dodaje Kristina kako su Muzeju crvene povijesti pomogli i Nieuwe Instituut iz Rotterdama ustupanjem materijala vezanih za X. Međunarodni kongres moderne arhitekture (CIAM) održan u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, Arhiv Dubrovačkih ljetnih igara, Interuniverzitetski centar Dubrovnik, Centar Miko Tripalo, Imperial War Museum iz Londona...

- Riječ je o povijesnom blagu koje smo na jednom mjestu htjeli objediniti i izložiti sve te događaje i doživljaje. Svima je drago da se to izlaže, misija, ideja i zadaća Muzeja je da građu čuva, obrađuje ali i prezentira, složni su sugovornici koje žalosti što su izgubili galeriju a time i mogućnosti za razne druge, popratne aktivnosti poput predavanja, predstavljanja, projekcije filmova, ali ne daju se obeshrabriti - nastavit će s njima izvanmuzejski.

Pozivaju sugrađane da dođu u subotu, ne samo pogledati novi stalni postav, nego se i podružiti, a onda nakon toga, muzejska vrata im ostaju otvorena... Naime, s obzirom da su od sugrađana dobili toliko predmeta, ulaz za sve građane s dubrovačkog područja je besplatan jer se time žele odužiti lokalnoj zajednici koja im je velikodušno pomogla.

S odmakom od sedam godina od otvorenja ističu kako je vrijedilo pokrenuti cijeli ovaj projekt. Uvjereni su da utječu na svijest lokalne zajednice, umrežavanjem priču šire na cijelu Hrvatsku i regiju, a Muzej crvene povijesti sigurno je postao prepoznatljiva, crvena točka na lokalnoj, nacionalnoj i regionalnoj muzejskoj mapi.