U kompleksu TUP-a otvoren je novi postav Muzeja crvene povijesti koji inače slavi sedmi rođendan od otvaranja. Uvodno je okupljene pozdravila suvlasnica Muzeja i suautorica koncepta postava Kristina Mirošević.
- Kad smo otvarali Muzej prije sedam godina, već smo tad imali viziju kako bi taj projekt trebao izgledati i nikad nismo odstupili do nje. Svjesni smo koliko je ova tema polarizirajuća u današnjem društvu, ali svakako smatramo da se o njoj treba govoriti. Kroz svo to vrijeme skupljali smo eksponate, radili po muzeološkim principima i nakon tri mukotrpne godine, 2022., službeno smo upisani u Nacionalni registar muzeja, galerija i zbirki Republike Hrvatske čime smo postigli to da smo jedan od rijetkih privatnih muzeja u cijeloj Hrvatskoj koji ima taj status. Osim toga, te iste godine bili smo nominirani za Nagradu Luigi Micheletti za jedan od najboljih novih muzeja u Europi. To nam je dalo zamah da idemo dalje, nismo htjeli biti turistička atrakcija nego smo otpočetka htjeli uključiti zajednicu i to smo radili kroz brojne evente, kroz aktivaciju Gruža, suradnju s drugim institucijama, brojna predavanja, filmske projekcije i izložbe na koje smo ponosni i preko kojih smo upoznali veliki broj naših novih suradnika te proširili suradnju, ne samo na državu, nego i van granica države, na regiju... Sve ove godine smo radili na ideji koncepta novog postava i nekako smo odlučili da će vrijeme za to biti ako dođe do produženja našeg ugovora. Do produženja je došlo, dogodilo se smanjenje prostora ali ima tu i pozitivnih stvari: proširio se naš broj suradnika i dobili smo veliki europski projekt Digitalizacija i transformacija koji nam je omogućio da implementiramo nove tehnologije i da kompenziramo sâm gubitak prostora, otkrila je Mirošević.
Potom se okupljenima obratio suvlasnik Muzeja i suator koncepta postava Krešimir Glavinić.
- Slikao sam impressum da zahvalim svima jer treba reći da je ovo projekt prvenstveno proizišao iz srca i kao takvom priključio mu se veliki broj suradnika, pobrojao sam ih 47 koji su sudjelovali u samom kreiranju postava. Krenuli smo negdje na proljeće s dogovorima, planiranjem, a kad smo u 11. mjesecu saznali što će biti s ugovorom, ‘udarnički‘ smo krenuli u rekonstrukciju. Moram pohvaliti meštre, Ivicu Tukarića koji je došao tu da popravi jedan zid a ostao je i sagradio cijeli Muzej, Kristijana Bebića koji još vjerojatno nije ni došao jer se pošao odmoriti, radio je tu do zadnjeg trena, Bara Stražičića s kojim sam išao u Rijeku, tražili smo ona žuta stakla s kolutovima koja smo svi imali doma i to je danas jako teško naći. Pošli smo gore, ljudima je bilo čudno što će nam to, mislili su da smo gay par jer smo rekli da nam treba za jedan dnevni boravak. (smijeh) Poslije su nam poslali poruku da smo divni, da nam žele sreću i da se nadaju da su stakla lijepo sjela u dnevni boravak. Hvala Digital Print Pogonu koji je također bio tu s nama danonoćno, hvala brojnim institucijama, pobrojao sam ih dvadesetak s kojima smo surađivali na projektu a tu ipak moram istaknuti Muzej Domovinskog rata Dubrovnik i gospođu Varinu Juricu Turk koja nam je stvarno izašla ususret i pomogla znanjem i materijalima. Sretni smo da smo uspjeli okupiti taj široki krug ljudi, prvenstveno iz grada... Sretni smo da smo uspjeli okupiti znanje, pamet i gradske ruke... Ovaj Muzej je rezultat tih ljudi i institucija, još jednom hvala, poručio je Glavinić.
Kustos Muzeja, povjesničar Ivan Lujo objasnio je etape novog stalnog postava.
- Muzej priča priču 20. stoljeća hrvatskog jedinstvenog iskustva u tom vrlo turbulentnom stoljeću u kojem se promijenilo država i sistema i svaki taj novi sistem je bio potpuno suprotan onom starom, bio je nekako protivan onom prethodnom. Naša priča kreće sa samim uvodom u socijalističku ideju, prosvjetiteljstvom, Karlom Marxom i Friedrichom Engelsom koji su dodirnuli svaki dio svijeta, počinjemo tim općim teoretskim uvodom početkom 20. stoljeća, stvaranjem prve Jugoslavije, 1920-tim i 1930-tim godinama i to je prva soba koju smo nazvali Bauk kruži Europom. Druga soba se zove Rat i revolucija i ona je bazirana na 1940-te, vrlo teške, teške godine i godine koje su stvorile tu novu državu, socijalističku Jugoslaviju koja je fokus naše priče. Treći dio se bavi izgradnjom novog društva, temeljnim odrednicama novog sustava od novih gospodarskih, društvenih odnosa, urbanizacije, tu je dio gdje ćete vidjeti rekonstrukciju stana koji je uvijek bio vizualno najatraktivniji i najemotivniji dio starog postava. Potom prelazimo u dubrovačku priču Susret Istoka i Zapada, priča koji govori o jedinstvenom dubrovačkom iskustvu u jednoj jedinstvenoj zemlji kao što je bila Jugoslavija između Istoka i Zapada sa svim svojim specifičnostima, tu smo izdvojili Dubrovačke ljetne igre ili Šahovsku olimpijadu 1950.
- Potom dolazimo u završni dio priče, raspad federacije Od proljeća do rata, dakle, zadnja dva desetljeća i završavamo priču tamo u 10. mjesecu 1991. i to je već fokus Muzeja Domovinskog rata Dubrovnik. Konačno prelazimo u najosobniji dio cijelog postava, to je Soba sjećanja koju smo zadržali iz starog postava, to su fotografije, priče, sjećanja ljudi koji su nam donirali iz cijele Hrvatske... Tu imamo priče od prve pričesti do kupanja u potoku a zapravo su taj potok otpadne vode iz tvornice stakla... Tu smo htjeli dati osobni dio cijeloj tematici. Kako završite krug, ponovno se vratite na recepciju i tako završava cijela ta priča. Pokušali smo prikazati što više toga, naravno, prostor i vrijeme su ograničeni a ima tu još toga za ispričati. Koristeći moderne tehnologije, dio toga smo uspjeli približiti i nadamo se da ćemo nastaviti na tome raditi kroz godine, cijeli naš postav dodatno unaprijeđivati, nadam se da će vam se svidjeti naš novi postav, istaknuo je Lujo.
Jedan od autora novog postava, povjesničar umjetnosti i doktor znanosti Ivan Viđen počeo je Marxovim citatom koji govori o važnosti puta do rezultata. Govorio je o riječima ‘ideologija‘ (razgovor o ideologijama, rad na idejama koje su karakteristične za neko vrijeme, epohu i društvenu skupinu) i ‘revizionizam‘ (od latinskog revidere - nanovo vidjeti) rekavši da oba pojma u društvu danas imaju negativnu konotaciju, ali su zapravo poželjni, pozitivni alati...
- Očekuje se daljnja nadogradnja Muzeja i to je jako važno jer svi znamo da ovdje, kao i u znanosti, nema točke, uvijek je zarez pa tako je u novom stalnom postavu. Ovo nije ‘Muzej Komunističke partije Jugoslavije‘, to nije ‘Muzej bratstva i jedinstva‘, to nije ‘Muzej jugonostalgije‘, to nije ‘Muzej Socijalističke Republike Hrvatske‘, to je Muzej crvene povijesti. Zato je uvodni dio pojačan u odnosu na prethodni postav, pojačan je dio o prvoj monarhističkoj Jugoslaviji... Fokus u postavu se svako malo mijenja, od svijeta, Europe, jugoslavenske zajednice, SR Hrvatske i Dubrovnika i tu je osnaženo ono važno, da posjetitelj iz tog razdoblja 20. stoljeća od Dubrovnika prepozna nešto što je svjetskog kalibra, recimo Šahovska olimpijada, Međunarodni kongres moderne arhitekture (CIAM), Dubrovačke ljetne igre, Interuniverzitetski centar... To su stvari koje prelaze, ne samo naš gradski, nego i naš hrvatski okvir, nešto su tad značile a znače i danas na europskoj razini. Činjenice su ovdje polazište u postavu i naravno da su one objektivne i provjerljive, ali hrabar je potez autora postava da se kroz te čvrste i provjerene činjenice, sve ono što se dogodilo i što se vidi u traci vremena u Muzeju crvene povijesti, na kraju svakom posjetitelju ostavlja sloboda, pouzdanje da sâm donese zaključke na kraju, ali ne u duhu diktature relativizma u kojem danas živimo, nego su tu čvrste činjenice koje su polazište a čovjek sâm može donijeti svoj zaključak.
- To je vrlo hrabro od Muzeja da je pristupao tako i da ima povjerenja u svoje posjetitelje! Posjetitelji nisu samo turisti, posjetitelji ovog Muzeja su i naši domaći ljudi! Važno je shvatiti koliko slojeva Muzej ima, drago mi je što je počeo kao starinski s puno pravih, klasičnih, opipljivih predmeta s malim udjelom modernih, digitalnih tehnologija i virtualne realnosti, a u ovoj sadašnjoj verziji postava je to također malo pojačano, što je rezultat razvoja same koncepcije Muzeja. I dalje je važno da cijelo vrijeme imamo pred očima da je ovo pravi ‘muzej‘ iako je privatni, iako je to poslovni pothvat, proizvod, turistički proizvod i od toga ne treba bježati i u tom smislu Muzej ima svoje depoe, stostruko više predmeta nego je ovdje izloženo i mislim da je to jako važno. Dubrovčani ali ne samo Dubrovčani nego ljudi diljem Hrvatske su to prepoznali te donirali brojne predmete. Muzej ima vrijedne eksponate u svom fundusu i to nije nevažno, podcrtao je Viđen.
Arhitekt Tomi Šoletić podsjetio je kako je prvi u prostor budućeg Muzeja ušao 2018. te je priznao kako je isprva bio pomalo skeptičan oko cijelog pothvata.
- Krešo je bio jako uvjerljiv i iz tog odnosa rodilo se usko prijateljstvo koje do danas traje. Te 2018. budžet je bio ‘nepostojeći‘ i od tog ‘nepostojećeg‘ budžeta smo 80 posto potrošili na pod, a onda je trebalo smisliti koncept! Koncept prvog postava bio je jedan izlomljeni zid, nije bilo novaca za kreirati socijalistički stan pa sam rekao da napravimo izlomljeni zid, da će ljudi kružiti oko njega a mi ćemo rekreirati neku socijalističku Ikeu. Bio je jako jeftin ali se pokazalo da je bio jako uspješan koncept. U početku nije bilo više novaca za recepciju pa je kiosk postao recepcija, trebalo ga je brzinski restaurirati i odradili smo to ovdje. Te 2018. su radnici TUP-a još uvijek prolazili ovuda pa je možda pritisak bio manji: da ne stignemo, mogli smo samo otvoriti vrata i pokazati im kako je to bilo u socijalizmu! (smijeh) To je dalo određenu prednost jer su nam ti ljudi koji su tu radili pomogli u prvom postavu. Pohvalio bih kod ekipe koja stoji iza povijesnog i kreativnog dijela Muzeja to koliko se truda i energije ulaže u slušanje posjetitelja i tog feedbacka tako da je budžetno postav možda dosad najbolji, ali je prilagođen onom što smo dobili od posjetitelja. Falilo je malo narativa, falilo je da razumiju kontekst vremena i ovog prostora razdvojenog među različitim ideološkim smjerovima, tako da je ovo što ćete večeras vidjeti rezultat osmogodišnjeg prikupljanja znanja kako voditi jedan muzej s ovom tematikom. Jako mi je drago, mislio sam da će moj angažman završiti te 2019., ali ovaj projekt nikako da završi... (smijeh) Ne bih imao ništa protiv da ovo ostane jedan nedovršeni projekt, hvala vam puno, kazao je Šoletić.
Na kraju je nekoliko riječi okupljenima uputio i gradonačelnik Mato Franković.
- Želio bih istaknuti ponos činjenicom da je Dubrovnik prvi grad u Republici Hrvatskoj koji ima registriran Muzej crvene povijesti i prvi je grad u Republici Hrvatskoj koji je registrirao Muzej Domovinskog rata. Činjenica da je tema polarizirajuća, bila je i bit će, otkako je svijeta i vijeka ima polarizirajućih tema ali to ne znači da o njima ne treba govoriti, progovarati, razgovarati, pričati, istraživati i nikad prestati i zato vam čestitam na tome, čestitam na hrabrosti i na otvaranju! Sjećam se kao da je jučer bilo otvaranje Muzeja crvene povijesti jer sam dan iza dobio na desetke i desetke mailova koji su se protivili otvaranju, koji su u tome vidjeli sve, samo ne nešto dobro! Muzej crvene povijesti nalazi se na jednoj savršenoj lokaciji, u industrijskom prostoru koji predstavlja socijalizam, a kad se popnete na krov, vidite Daksu, najdublji i najjači pečat crvene povijesti Dubrovnika i to je ono o čemu Muzej također progovara. Nema temâ koje se izbjegavaju... Istovremeno, mi na ovom području nismo bili te sreće da nakon 1945. dočekamo demokraciju, nego smo iz jednog teškog totalitarističkog režima, fašizma, uplovili u novi - komunizam i prilično dugo u njemu plovili. Kroz to se svašta događalo, negativno, ali i pozitivno: Dubrovačke ljetne igre, potpuna transformacija grada, dogodila se Mokošica, Babin kuk, dubrovački turizam na jedan potpuno drugačiji način, dogodila se prva marina uopće, 1976. izgrađena u Komolcu i to je sve dio naše povijesti. Svima koji na to gledaju s nekom odioznosti, kažem da pođu i da vide...
- Ja sam ovdje bio pet puta, doveo sam svoju djecu i s ponosom sam im pokazao brojne stvari i činjenice jer to je dio naše zajedničke povijesti. Ako nismo spremni iz povijesti učiti, povijest sagledavati, o povijesti promišljati onda ćemo jako teško kročiti u budućnost jer će nas povijest zarobiti. Jer smo je zaboravili, jer nismo ništa iz nje naučili! Srećom, mi u gradu smo drugačiji pa imamo i Muzej crvene povijesti i Muzej Domovinskog rata i nadam se da će i jedan i drugi snažno, hrabro i uspješno nastaviti s radom privlačeći brojne posjetitelje ali posebno i naše sugrađane prisjećajući se na sve ono što je bilo. Jer, i na mene je taj izloženi dnevni boravak ostavio snažan dojam, kad sam vidio onaj kauč, regale, kad se prisjetiš i pokazuješ djeci... Jer, svi smo mi to doma imali, ali toga više nema. Vi ste to oteli zaboravu i ostavili kao trajni pečat, kao i cijeli drugi stalni postav i brojna događanja i sve ono što se događalo u tom jednom dugom, dugom razdoblju u gradu, a vi ste to razdoblje sad još više proširili kako bismo zapravo svi shvatili i kontekst povijesti i iz njega donijeli svoje vlastite zaključke. Nikoga ne tjerate da misli ovo ili ono, nego pogledaj i ono što želiš, ponesi sa sobom! Muzeju crvene povijesti čestitam, Grad Dubrovnik će i dalje snažno nastaviti podupirati vaš rad i želim vam i dalje puno, puno uspješnih godina, uspješnog i kvalitetnog rada, zaključio je Franković.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....