Ansambl Kazališta Marina Držića odnedavno je bogatiji za novu članicu, mladu dramsku umjetnicu Niku Matušić. Nakon srednjoškolskog obrazovanja u rodnom gradu, lani je diplomirala na “Akademiji umetnosti” u Beogradu. Istaknula se ulogom Mollie u predstavi “Životinjska farma”, za koju je ansambl osvojio specijalnu nagradu na festivalu Pozorišni Kustendorf. Sudjelovala je na brojnim kazališnim festivalima, uključujući PAF, Sterijino pozorje i Čkaljine dane, a značajan doprinos dala je i kao voditeljica radionice na Ljetnoj školi filma Šipan.
Nije joj ovo prvi put da kao članica ansambla nastupa na Velikoj sceni KMD-a, već je nastupala u “Orašaru” u režiji Paola Tišljarića, a drugi će put kao službena članica ansambla zaigrati u novoj premijeri “Mizantropa”. Riječ je o frančezariji Marina Tudišića prema Molièreovoj komediji, u režiji Darija Harjačeka. Premijera je 2. svibnja, s početkom u 20 sati, na Velikoj sceni dubrovačkog teatra, a reprizna izvedba dan poslije, također u 20 sati.
Trenutno radi i na predstavi “U očekivanju oca” Mira Gavrana, u Tišljarićevoj režiji. Predstava nastaje u koprodukciji s Domom kulture Kristalna kocka vedrine Gradskog kazališta Sisak, a premijera je planirana za 16. svibnja. O glumi, glumačkim izazovima i željama, radu u Dubrovniku više je otkrila u razgovoru.
Osjećaj samopouzdanja i slobode
Zašto ste se odlučili postati glumica?
U srednjoj školi nas je profesor hrvatskog jezika odveo na jednu kazališnu predstavu. Sjećam se da sam bila potpuno očarana, gledala sam glumce kako se zabavljaju na sceni i poželjela biti među njima. U tom trenutku shvatila sam da je to ono čime se želim baviti.
Zanimljiv je podatak u vašoj biografiji da ste 2024. diplomirali na beogradskoj Akademiji. Kako ste završili tamo?
U četvrtom razredu srednje škole počela sam istraživati akademije u regiji i prva na koju sam naišla bila je upravo ona u Beogradu. Prijavila sam se na prijemni, prošla, i to je bilo to. Sve se dogodilo nekako spontano.
Dosta kolega završilo je Akademiju u Zagrebu, neki u Sarajevu ili Splitu. Postoji li razlika u pristupu glumi u Beogradu? Što biste izdvojili kao najvažnije što ste dobili tim studijem?
Diplomirala sam u klasi profesora Predraga Stojmenovića i Borke Tomović. Razlike zasigurno postoje, no kako nisam studirala na drugim akademijama, teško mi je uspoređivati. Ono što mi je beogradski studij najviše dao jest osjećaj samopouzdanja i slobode te jednu dozu vrckavosti, koja mi je iznimno dragocjena u glumačkom izrazu.
Iz Dubrovnika ste pa je bilo logično očekivati da postanete članicom ansambla dubrovačkoga Kazališta Marina Držića. Jeste li slijedili tu logiku kod angažmana u KMD-u ili su vas vukli veći gradovi s obzirom da ste tijekom studija stekli iskustvo življenja u metropoli?
Od početka mi je želja bila vratiti se u Dubrovnik. KMD je mjesto u kojem sam se prvi put zaljubila u kazalište i biti dio tog ansambla za mene je velika čast.
Srdačna dobrodošlica
Kako su vas primili kolege u KMD-u?
Stvarno srdačno i s puno topline. Osjetila sam se dobrodošlo od prvog dana, što mi je jako značilo, osobito jer mi je ovo prvi angažman nakon završetka studija.
Kako su vam prošle probe za “Mizantrop”? Kakvo je ozračje vladalo i kako je surađivati s redateljem Harjačekom?
Probe su prošle sjajno. Svi su predani i puni entuzijazma. Suradnja s redateljem Dariom Harjačekom bila je divna, nisam mogla poželjeti bolju ekipu za rad.
Koliko ste uspjeli razviti svoj lik Anice, jeste li zadovoljni? Koliko je ona okrznuta ljubomorom kao, kako se navodi, glavnim vezivnim tkivom među likovima?
Zadovoljna sam kako se Anica razvila kroz probe. Iako se na prvi pogled može doimati naivno, njezini postupci otkrivaju tragove ljubomore. To je čini zanimljivom za igrati. A je li to zaživjelo na sceni, pozivam vas da pogledate predstavu i sami procijenite.
Kakve uloge vam leže, kod kojeg tipa možete razviti svoj puni glumački kapacitet?
Tek sam na početku pa još uvijek istražujem što mi najviše leži. Trenutno mi je najvažnije da glumim, učim i okušavam se u što raznovrsnijim ulogama. Što šarenije, to bolje.
Postoji li ženski lik u književnosti koji biste voljeli glumiti na daskama?
Voljela bih igrati Marinu iz Shakespeareova “Perikla”. To je lik koji mi je jako zanimljiv. Ne odustaje od sebe ni u najgorim situacijama. Sviđa mi se što se ne bori silom, nego riječima i snagom svoga karaktera i unatoč svemu ne gubi vjeru u dobro u ljudima.
Ljetne igre su san
Privlači li vas gluma u filmu ili televizijskim serijama i koji vam je žanr posebno intrigantan?
Privlači me, baš bih voljela glumiti u akcijskom filmu. Volim scenske borbe, to mi je i zabavno i izazovno u isto vrijeme. Mislim da bih stvarno uživala u tome.
Tko su vam glumački uzori, postoji li redatelj s kojim biste voljeli raditi?
Moji glumački uzori su Zijad Gračić i Gillian Anderson, a nekad u životu voljela bih raditi s Milošem Lolićem.
Radili ste istodobno na Molièreu i na Gavranu. U čemu se više pronalazite – u radu na klasičnim ili suvremenim tekstovima?
Iskreno, pronalazim se i u jednom i u drugom.
Doživljavate li dubrovačku publiku kao posebno strogu i kritičnu?
Do sada sam odigrala samo jednu predstavu pred dubrovačkom publikom, tako da mislim da ću tek s vremenom moći reći nešto konkretnije.
Rođeni ste u Dubrovniku i glumica ste. Koliko su izražene želje za angažmanom na Dubrovačkim ljetnim igrama?
Ogromne. Svaki dubrovački glumac sanja o tome da jednog dana zaigra na Ljetnim igrama i nadam se da će mi se ta želja uskoro i ostvariti.
Kako kao bivša beogradska studentica gledate na tamošnje prosvjede?
Studenti se bore za istinske vrijednosti i pravedniji sistem. Mislim da je to hrabro i prelijepo.
Kažete da se studenti u Srbiji bore za “istinske vrijednosti i pravedniji sistem”. Vjerujete li da će uspjeti?
Nadam se da hoće. Divim se hrabrosti mladih ljudi koji se zauzimaju za ono u što vjeruju. To je već znak da se nešto mijenja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....