Nije knjiga zatvorena, poglavlje okončano a ni priča završena dok Boris Njavro ne kaže da je kraj. Sad je stvarno kraj. Naime, dugogodišnji predsjednik Društva dubrovačkih pisaca i jedan od njegovih osnivača neformalnim druženjem znakovitog naziva Adio, DuPisci! u Art radionici Lazareti stavio je točku na "i". Okupio je prijatelje, suradnike i članove Društva da im zahvali na svemu te je na opušten način ‘zgotovio‘ jednu plodnu i kreativnu etapu, storiju koja je trajala 16 godina i zavidnih 110 izdanja. Društvo dubrovačkih pisaca službeno je prestalo s djelovanjem i postojanjem 30. prosinca 2025.
Boris Njavro: Osrednjost je došla u Dubrovnik na velika vrata i zavladala!
Rodilo se prije skoro 17 godina, 13. lipnja 2009., a prije 16 godina, 2010., objavljeno je prvo izdanje - bio je to godišnjak Literat koji je poletio u svijet iz tog mladog nakladničkog gnijezda. Godine 2011. ukoričena je prva knjiga, bilo je to Ksenijino janje Mata Mijića. Pored Borisa Njavra, Društvu dubrovačkih pisaca udahnuli su život Tomislav Kuljiš, Mato Jerinić, Stojan Jančić i Eta Rehak. Od tog osnivačkog kvinteta je krenulo, a sve ostalo je povijest, dubrovačka izdavačka (i literarna) povijest.
Njavro se kao domaćin na početku obratio prijateljima u Lazaretima.
- Veliko mi je zadovoljstvo da smo došli do kraja puta Društva dubrovačkih pisaca i da sam večeras u tišini, inkognito skupio one koji su surađivali sa mnom i s nama sve ove godine. Vidim Nedima Meca koji je radio prve prijelome i njegovu predragu suprugu Sanelu koja je pisala predivne putopise! Vidim Ivana Ujevića i Džemilu Bukovicu koja je također dala predivan prilog. Tu su supruga i kćer Feđe Šehovića, Jana i Deša, a dale su jedan nevjerojatan prilog Društvu, počevši od Feđinih tekstova, a skupljajući s mobitela i gdje sve ne dale su nam pjesme njihovog sina i brata Mara Šehovića. Sjećam se te promocije u Lazaretima, bili su tu Tonko Maroević i Luko Paljetak, to je bio spektakl! Nikola Duper je to sve snimio a njegova majka i on dali su nam ratna sjećanja. Vidim tu ljude iz Dubrovačkih knjižnica, moju Matiju Tiju Nenadić, Roberta Kralja, Luciju Kukicu Ćosić... Vidim ovdje moju Etu Kačić, ovdje u Lazaretima je počelo i sve, evo, završava na jedan način... Galaktički Vapaj (Ivan Cikatić) je uvijek pjesmama punio Literate, objavili smo i jednu knjigu. Ivan Viđen je čovjek koji je bio moj joker u životu! Zovneš ga i čovjek sve zna! Vidim dobrog i starog Josipa Škerlja koji je uvijek bio tu, tu je i Stana Šćapec koja je bila muza i inspiracija Luku Paljetku zadnjih godina, spašavala ga je da živi dulje... Hvala puno Tomislavu Šuljku! Vidim moje ‘domaše‘ koji su zlata vrijedni: Vinka Rožića, Ibra Ćerimagića, Božidara Boba Krkića, Tonija, našeg Zuma, Ivicu Hajdića... Vinko Rožić je sve ove godine bio tajnik, a nakon Meca je nastavio... Nedim i Vinko su ljudi koji su radili opremu svih izdanja Društva dubrovačkih pisaca, svih!
- Žao mi je što nije došla Anita Lukanović iz Muškog učeničkog doma koja je vodila računovodstvo Društva, žao mi je što nije mogla doći Antonija Papac koja je vodila blagajnu Društva! Vidim Miha Katičića koji nas je dvaput vadio iz totalnog financijskog raspada! Miho, hvala ti! Tu je i Marija Laptalo, oči moje drage! Ona i Deša su mi kao kćeri, znam ih od malih nogu! Hvala Božu Radiću, mom bivšem učeniku koji snima i koji nas je puno puta snimao! Vedran Benić je, kad sam na prvim sastancima Društva predložio da objavimo godišnjak, rekao: "Bravo, majstore!" Vedrane, hvala ti, bio si zaista podrška! Mario Kopić je čovjek kojeg sretnem jednom mjesečno pa mi razbistri mozak, hvala ti za sve knjige koje si objavio kod nas, to su ponajbolja izdanja Društva dubrovačkih pisaca. Ovdje nisu Vojo Šindolić koji je u Zagrebu, Slaven Tolj, Maro Mitrović koji je do maloprije ronio pa nije imao snage doći... Žao mi je što ovdje nije Mariela Marković, žao mi je da njezin ženski đir nije tu, nažalost, nijedna od pjesnikinja nije tu, ali i to na nešto ukazuje... Za kraj: Davor Mojaš. Bez tebe, Davore, ne bi bilo Društva dubrovačkih pisaca! Zaista! Imati Davora Mojaša iza leđa, vjerujte da je ugodno, plivaš mirno i tiho po bonaci! Hvala Art radionici Lazareti, hvala vam svima, ovo je zaista prijateljski skup! - dodao je Njavro vidno dirnut.
U ime okupljenih zahvalila mu je na svemu Džemila Bukovica te je domaćin dobio gromoglasni pljesak!
Pokazao je Njavro posljednje knjige koje su objavljene u izdanju Društva: Tesla svome mraku Marije Laptalo, Moli Boga ćeri i šuti! Josipe Garilović, Smeđa noć Mara Mitrovića, Odabrane pjesme Josipa Škerlja, Usputice Marija Kopića te svoju Priče - o ljubavi i ratu i dvije stare.
Uručila je Nenadić u ime Dubrovačkih knjižnica Njavru zahvalnicu za dugogodišnju suradnju i oplemenjivanje kulturnog programa Dubrovačkih knjižnica. Također, dobio je kao trajnu uspomenu izrađene fotografije s događanja u kojima je Njavro sudjelovao i surađivao s Knjižnicama.
Pjesmom su okupljene razveselili Njavrovi prijatelji Krunoslav Težak i Ethem Brković uz gitare, a druženje se nastavilo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....