Otvorena izložba ‘Dubrovačka znanstvena baština zbirka Ragusina Državnog arhiva u Dubrovniku‘ Ane Borić Gluhan, Sanje Curić i Nikše Selmanija

Povodom Međunarodnog tjedna arhiva koji se obilježava od 8. do 12. lipnja a na temu "Arhivi i znanost" u palači Sponza otvorena je izložba Dubrovačka znanstvena baština zbirka Ragusina Državnog arhiva u Dubrovniku. Autori izložbe koja predstavlja znanstvene domete dubrovačkih autora kroz njihova kapitalna djela pohranjena u zbirci Ragusina su knjižničarka Ana Borić Gluhan, viša arhivistica Sanja Curić, viši arhivist Nikša Selmani. Uvodno je okupljene pozdravila ravnateljica Državnog arhiva u Dubrovniku, Nikolina Pozniak.

- Nalazimo se u Međunarodnom tjednu arhiva, a 9. lipanj je Međunarodni dan arhiva, prigodom kojeg smo radili autorsku izložbu pod nazivom Dubrovačka znanstvena baština - zbirka Ragusina Državnog arhiva u Dubrovniku koja otkriva široki raspon znanstvenih disciplina i tema, te svjedoči o dugom kontinuitetu znanstvene misli ovog područja. Da pokažemo da nisu samo arhivski dokumenti ono što prikazujemo i na čemu radimo, večeras pokazujemo upravo knjižničnu građu kao najvrjednije zbirke o kojoj skrbimo, te izlažemo izbor nekoliko rukopisa u originalu. Ova građa svjedoči identitet naših sugrađana iz ranijih stoljeća i potiče svijest o očuvanju kulturne baštine, navela je Pozniak.

Naime, na dan otvorenja izložbe, posjetitelji su imali priliku uživo vidjeti neke od vrijednih knjiga iz Zbirke.

- Knjižnica Državnog arhiva u Dubrovniku razvijala se usporedo s institucionalizacijom i modernizacijom arhiva te tako njezin razvoj možemo pratiti od kraja 19. stoljeća. Od 1. rujna 1891. Arhiv je počeo voditi službenu knjigu Liber diurnus I. R. archivii Ragusini gdje uz svakodnevne bilješke o radu i poslovanju Arhiva, nalazimo i upise vezane uz poklanjanje i otkup knjiga i radova koji kasnije postaju sastavni dio knjižničnog fonda. Knjižnica je od svojih početaka rasla prvenstveno zahvaljujući otkupima i darovima. O postojanju i korištenju knjižnice svjedoče i izvješća Konstantina Jirečeka iz 1896. godine koji ističe kako je, premda malena, knjižnica bila dobro posjećena. Njezini korisnici su bili lokalni profesori, svećenici i znanstvenici što potvrđuje kako je knjižnica od samog početka imala važnu ulogu u lokalnoj znanstvenoj zajednici. Kroz arhivske spise vidljiv je razvoj knjižnice od pomoćne zbirke do specijalne arhivske knjižnice koja danas broji preko 40 tisuća jedinica. Knjižnična građa obuhvaća znanstvenu i referentnu literaturu, povijesne izvore, znanstvene časopise, stare dubrovačke novine, veliku zbirku Opuscola koja sadrže kataloge, znanstvene radove, isječke iz novina i sitni tisak te više vrijednih zbirki.

- Najvrjedniji dio fonda je zbirka Ragusina koja okuplja vrijedne i rijetke stare knjige tiskane od 15. do 19. stoljeća. U zbirci nalazimo dvije inkunabule koje same za sebe imaju neizmjernu vrijednost, a prateći zapise i ex librise dolazimo do spoznaje kako se u zbirci nalaze i stare knjige i priručnici koji su se koristili i u srcu same Dubrovačke Republike - u turskoj kancelariji i uredu kaznenog sudišta. Godine 1904. došlo je do preuzimanja dijela knjižnice našeg poznatog Dubrovčanina, hrvatskog filologa, književnog povjesničara i numizmatičara Milana Rešetara te je tako zbirka Ragusina postala bogatija za mnoge vrijedne i rijetke knjige. Zbirka nudi izvrstan uvid u razvoj dubrovačkog tiskarstva, počevši od prvog naslova tiskanog u tiskari Carla Antonia Occhija do ostalih izdanja iz njegove tiskare, ali i njegovih nasljednika Andree Trevisana i obitelji Martecchini. U Ragusini nalazimo ključna dubrovačka, hrvatska i europska znanstvena djela poput radova Antuna Meda, Miha Monaldija, Ludovika Crijevića Tuberona, Jakova Lukarevića, Benedikta Kotruljevića, Anselma Bandura, Junija Restića, Marina Getaldića, Ruđera Boškovića, Đura Baglivija i mnogih drugih. Ova zbirka svjedoči o kontinuitetu znanstvene misli i duboke ukorijenjenosti Dubrovnika i Hrvatske u europske intelektualne tijekove, navela je Borić Gluhan.

Selmani je objasnio da je izložba koncipirana tako da svaku izloženu knjigu iz zbirke Ragusina prati kraći osvrt u kojem autori izložbe apostrofiraju ono bitno, smještajući dubrovačke autore i njihov opus u širi kulturni i znanstveni okvir. Kako bi se ta znanstvena baština razumjela u kontekstu svoga vremena, Selmani je u nastavku iznio kratak pregled razvoja znanstvene misli rekavši da u zapadnoj tradiciji ona počinje progovarati kroz filozofska djela Platona i Aristotela u kojima se radi jasna distinkcija između znanja o onome vječnome i nepromjenjivome koje određuje pojam EPISTEME i mnijenja o onome što je u kretanju, tijeku i prolaznosti, a koje određuje pojam DOXA.

- Snažniji razvoj k novom poimanju znanja i znanosti započinje u vremenu humanizma i renesanse u kojem uloga čovjeka i njegov praktičan i teorijski odnos spram promjenjive prirode, u još uvijek hijerarhijski postavljenom svijetu, počinje imati sve veći značaj. Sva promišljanja Dubrovčana iz domene filozofije i prirodoslovlja u tom vremenu prate sve bitna nastojanja znanstvene Europe. Selmani je osobito naglasio promjenu koja je nastupila nakon što cjelokupna, na Descartesa oslonjena mehanička filozofija prirode pod utjecajem Leibniza, prerasla u opću dinamiku gdje u temelju prirode sada stoji supstancijalna sila kao ono uvijek i neprestano djelatno, koja sve pokreće i teži sebe nadmašivanju. U kontekstu ovih promjena, uloga koju je imao Bošković bila je gotovo proročanska, a njegova teorijska promišljanja o samim temeljima tvari tek u suvremenim vremenima uz tehnološku pomoć dobivaju svoja nova tumačenja. Kada se uzme u obzir da je Dubrovnik još u 16. stoljeću iznjedrio prvu hrvatsku filozofkinju, Marušu Gundulić, kao i to da u Boškovićevo doba postoje Dubrovčani koji prate razinu njegove teorijske misli, može se reći da je Dubrovnik doista i u punom smislu u jednom razdoblju svoje povijesti držao korak s najvišim dosezima kulturne i znanstvene Europe, zaključio je Selmani.

Potom je nekoliko riječi rekla Curić.

- Nama arhivistima, brojnim znanstvenicima i korisnicima Arhiva knjižnica pruža podršku u radu na arhivskim dokumentima u vidu neophodne literature. Govoreći o Arhivu u kojem se knjižnica nalazi, bitno je istaknuti da se pojam arhiva i njegovog gradiva transformirao tijekom vremena, te je u dubrovačkom slučaju evoluirao od naziva za gradivo bivše Republike, administrativno podijeljeno između političkih, sudskih i drugih državnih tijela, do naziva za institucije C. k. Dubrovačkog arhiva, a potom i C. k. Državnog arhiva u Dubrovniku. Unatoč razvijenoj administraciji, u Dubrovačkoj Republici nikada nije stvoren centralizirani arhiv u kojem bi se čuvalo gradivo nastalo na čitavom državnom području. Nakon pada Republike nova francuska vlast arhiv Dubrovačke Republike podijelila je na sudbeni i upravni dio, pa su novoustrojeni organi preuzeli ono gradivo koje je bilo unutar njihovih nadležnosti. Austrijska je uprava nakon 1814. započela proces modernizacije arhiva tako da i dubrovački arhiv prati sudbinu ostalih arhiva austrijskog dijela Monarhije. Kako bi se modernizacija mogla provesti, bilo je potrebno evidentirati "stanje na terenu". Tako je svaki arhiv trebao poslati izvješće o vrsti gradiva, u kojoj mjeri je arhivsko gradivo već organizirano ili barem u većoj količini pregledno, uvjetima njegove pohrane, eventualnom izdvajanju i škartiranju gradiva, službenicima koji skrbe o gradivu i načinu financiranja arhiva.

- Gradivo bivše Republike iako fizički pohranjeno u Kneževu dvoru, nije bilo dio jedne cjeline, tako da je uslijedio dugotrajan proces inventariziranja, sređivanja i objedinjavanja dokumenata razne provenijencije, koji se posebno intenzivira 30-ih godina 19. stoljeća. Prateći izvješća o stanju sređenosti arhiva, možemo reći da je ono bilo dosta zadovoljavajuće, uz neke iznimke na primjer 60-ih godina kad su gradnja Bondina teatra (1864.) i nove općinske zgrade (1867.), zahtijevali rušenje dviju prostorija u kojima je sređeni arhiv dotad bio smješten te je on preselio u dvije prostorije bivšeg Notarijata, a gradivo je prilikom selidbe ponovno bilo djelomično izmiješano. Unatoč tome, Dubrovački arhiv nije pratila sudbina onih u Splitu, Korčuli i Kotoru, koji su radi neodgovarajuće skrbi o gradivu, a po preporuci Središnjeg povjerenstva 1883. preneseni u arhiv Namjesništva u Zadru. Upravo je to bio preduvjet da je 1890. Arhiv stekao novi status sa zadaćom sređivanja svoga gradiva i objedinjavanja arhivskog gradiva bivše Republike, te ga otad pratimo sa službenim pečatom na kojemu piše: I. R. ARCHIVIUM RAGUSINUM. Od sljedeće godine Arhiv je počeo voditi i zasebnu službenu knjigu pod naslovom Liber diurnus I. R. archivii Ragusini u čijem sadržaju između ostalog možemo pratiti podatke o korisnicima, traženom arhivskom gradivu, uređenju arhivskih prostorija, nabavci polica za pohranu gradiva i nabavci i preuzimanju vrijednih arhivalija. Već 1911. C. k. Dubrovački arhiv stječe status C. k. Državnog arhiva u Dubrovniku kao institucije koja će preuzimati gradivo državnih tijela, što je i danas, s knjižnicom čiji mali dio vrijednog fonda ovom izložbom želimo predstaviti javnosti, dodala je Curić.