U okviru Mjeseca hrvatske knjige u Znanstvenoj knjižnici predstavljena je postumno objavljena pjesnička zbirka Ledena berba pjesnika, prevoditelja, književnika, urednika, umjetnika, lutkara i akademika Luka Paljetka. Knjiga je objavljena u izdanju Naklade Bošković, predgovor je napisao skladatelj i profesor glazbene umjetnosti Darko Matičević, a pogovor književni povjesničar Milovan Tatarin. Uz Matičevića, o knjizi je govorila povjesničarka književnosti i književna kritičarka Katja Bakija. Okupljene je pozdravila knjižničarka Matija Tija Nenadić koja je navela kako Luko Paljetak možda nije živ, ali to ne znači da nije među nama. Odabrane stihove pročitao je dramski umjetnik Maro Martinović koji je na početku pročitao i Tatarinovo pismo.
- U doba kad se rasipamo riječima, kad ne razmišljamo o njihovoj prikladnosti, kad patimo od govorne inkontinencije, a iz nas izlaze uzaludni glasovi, razgovarati s Lukom bio je ljekovito, korisno i nadahnjujuće, nijedna razmijenjena riječ s njim nije bila besmislena, poslije razgovora s Lukom osjećao sam se živo i životvorno, pun neobjašnjivog smisla. Kažu da si s nekim blizak samo ako si s njim razmijenio gradove rođenja. U tom smislu bio sam s Lukom prijatelj: on je bio u Osijeku, ja sam dolazio u Dubrovniku, a između ta dva grada smjestio se Zagreb, u kojemu sam ga vidio posljednji put, bio je ponedjeljak, 11. ožujka 2024., promocija knjige Opći pojmovi. Bio je to trenutak u kojemu je kapetan Smrt već uvelike razvio jedra svojega broda, Luko je krenuo na plovidbu s koje se neće vratiti. I otišao je, 12. svibnja iste godine, počiva na Boninovu, blažene uspomene.
- U mom posjedu - Lukovom željom - ostao je rukopis Ledena berba, darovao mi ga je, želeći da za njega napišem predgovor ili pogovor, svejedno mu je bilo. Veliki su bili moji strahovi zbog Lukova povjerenja, mislio sam da nisam dostojan, da neću moći, tko sam ja da mi se ime nađe u Lukovoj knjizi?! Snaga je, međutim, došla, riječi su potekle, zamislio sam kako pišem dubrovačkom gosparu pismo, pomalo staromodno, ali s mnogo želje da mu kažem da je Ledena berba njegova autobiografija koja me se međutim duboko tiče i u kojoj prepoznajem vlastite misli, tuge i melankolije. Vi, koji ste se okupili zbog Ledene berbe, vi, koji poštujete Luka, vjerujte da je ovo jedan od rijetkih trenutaka kad vrijeme nije potrošeno uzalud, s Lukom to nikad nije bilo niti će biti. I sjetite se riječi jedne njegove pjesme: Ljude u ljude treba pokapati, ne u zemlju,/jer ljudi jesu zemlja, u njima naš je grob - poručio je Tatarin istaknuvši na kraju kako je i on "zemlja u koju je pokopan Luko" te da je Paljetak zauvijek dio njegove "emocionalne geografije".
Matičević je kao dugogodišnji Paljetkov prijatelj govorio o pozadini zbirke i o njezinom autoru.
- Luko Paljetak neumorno je stvarao svoj iznimno vrijedni književni, pjesnički, književno-znanstveni svijet gotovo šest desetljeća i ostavio ga svima nama u nasljeđe. Bio je najplodonosniji i najraznovrsniji hrvatski pjesnik koji je pisao nevjerojatnom lakoćom do samog kraja svog života. Impresivan je popis napisanih djela u posljednjoj godini života, sudjelovao je u brojnim autorskim večerima koje su bile organizirane njemu u čast a povodom 80. rođendana... Posebno sam sjetan ali istovremeno i sretan što smo uspjeli realizirati, što smo objavili zbirku Ledena berba. Luko je poslao pismo profesoru Milovanu Tatarinu sa željom da on napiše predgovor ili pogovor, a predložio mi je neka nakladnik bude Zoran Bošković... Inače, Naklada Bošković objavila je Sabrana djela u deset tomova a Luko je bio silno ponosan na tu činjenicu. Zaslugom profesorice Katje uspjeli smo organizirati ovu večer, želio bih zahvaliti vama što ste izdvojili svoje slobodno vrijeme da bismo mu svi skupa odali počast... Nije mi bilo teško doći iz Splita, za Luka sam to bio spreman činiti 30 godina! Profesor sam glazbe i puno sam naučio od Luka, zahvalan sam Luku i njegovom neprežaljenom prijatelju Tonku Maroeviću, otkrio je Matičević pročitavši pismo izdavača Zorana Boškovića koji je bio najavljen kao jedan od predstavljača, a koji je bio spriječen sudjelovati zbog objektivnih razloga.
Bošković je u pismu napisao kako postoji još jedna neobjavljena Paljetkova zbirka koja je ostala iza pjesnika a koja će biti objavljena. Zahvalio je Bošković svima koji su dali svoj doprinos da se prvo javno predstavljanje zbirke Ledena berba održi upravo u Dubrovniku.
- Večeras nas je okupio Luko i njegova postumno tiskana pjesnička zbirka Ledena berba. Čitajući pjesničku zbirku Ledena berba kao da ulazimo u jedan vrlo intiman razgovor. Razgovor čovjeka-pjesnika sa samim sobom, s prirodom, s ljubavlju, s prošlošću, s Bogom, s mrtvima, ali i sa životom koji se, unatoč svemu, neprestano nastavlja. Paljetak u ovim pjesmama polazi od jednostavnih, svima nam prepoznatljivih svakodnevnih stvari i pojava naših življenja. Od jasmina, vrta, ruže, kiše, naranče, srca, groba, djeteta i proljeća... Međutim, ništa od toga nije samo ono što na prvi pogled vidimo. Iza svakoga ovoga pjesničkog motiva i slike skriva se neko dublje pitanje i značenje. Prohodeći stihovima ove zbirke, ponovno prepoznajemo ono što je jedno od bitnih obilježja Paljetkova pjesništva: sposobnost da se svakodnevno i konkretno poveže s univerzalnim, da se igra riječi pretvori u ozbiljno pitanje i da se najintimnije iskustvo pretvori u ono općeljudsko. Njegov je pjesnički svijet istodobno učen i razigran, zato i govorimo o Luku kao poeti doctusu i poeti ludensu, istodobno je melankoličan i vedar, svjestan prolaznosti, ali nikada potpuno prepušten beznađu. Zato Ledenu berbu valja čitati kao zbirku u kojoj se prikupljaju plodovi jednoga pjesničkog iskustva, kao one ledene bobice koje ne smiju predugo ostati na zimi, na ledu, čitamo je kao berbu bogatog i plodnog života ali nipošto kao konačan obračun sa životom. To je prije pokušaj da se život sagleda u njegovoj cjelovitosti, sa svim njegovim gubicima, nedoumicama i mogućnostima obnove. U svojim stihovima pjesnik nas ne uvjerava da je sve dobro, niti tvrdi da se na svako pitanje može pronaći odgovor. On nas podsjeća da i u neizvjesnosti vrijedi nastaviti hodati, da i tuga može biti oblik ljubavi, da odsutnost ne mora značiti potpuni nestanak i samoći i da se nakon duge studeni još uvijek može očekivati proljeće.
- U Ledenoj berbi pjesnik ne zatvara vrata svijetu iako to jest njegov oproštaj. Naprotiv, on ih neprestano otvara - prirodi, ljubavi, uspomenama, nadi i novim počecima. U susretu s ovim pjesmama čini nam se da je Luko i dalje tu i razgovara s nama i mislim da je to i ljepota ove večeri - ne zato što je pronašao sve odgovore, nego zato što nas je učio svojim pjesmama da pitanja postavljamo pažljivije, da svijet gledamo dublje i da u onome što nam se činilo običnim prepoznamo dublji smisao. Dragi prijatelji, dragi Lukovi prijatelji, u tome je vrijednost ove zbirke i u tome je trajnost Lukova pjesništva, zaključila je Bakija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....