U sklopu programa Noći knjige u Dubrovačkim knjižnicama u izložbenom prostoru Narodne knjižnice Grad otvorena je izložba Unum in stellis.
Izložba okuplja suvremene dubrovačke autore inspirirane idejom kozmičkog zajedništva Tina Ujevića i jedinstvom univerzuma Nikole Tesle. Kroz različite likovne tehnike, radovi istražuju nevidljive veze između pojedinca, drugih i beskraja. Postav izložbe potpisuju Robert Kralj i Marta Baće.
U izložbi sudjeluju: Ivo Mladošić, Mišo Baričević, Katija Kovačić, Klara Knego, Josip Škerlj, Robert Kralj, Dubravka Tulio, Veronika Šulić i Ivana Miloglav. Okupljene je pozdravila djelatnica Dubrovačkih knjižnica Nikolina Njirić koja je čitala Ujevićeve stihove, a kustosica izložbe je povjesničarka umjetnosti Maris Šišević koja je i autorica teksta o izložbi:
- Svojim Pobratimstvom u sveMIRu, veliki Tin Ujević dao je idejni ajnšlag (iz njemačkog Einschlag - udarac, uvodni takt, udarac kojim se započinje ritam) za ovaj izložbeni susret s Teslom i usjekao pravac u kojem se misao umjetnika - stvaratelja i posjetitelja treba kretati. Pokrenuo je vizualni dijalog uhvaćen na frekvenciju Teslina vizionarskog ozračja da se rasvijetle nevidljive bratimske niti postojanja. Umjetnici su, svatko u svom autorskom traganju, ponudili vlastitu interpretaciju kao odjek tajnih svjetova čovjekova bitka, koje su nam u naslijeđe ostavila ova dva profinjena mistika. Ujević i Tesla, dva najkompleksnija hrvatska fenomena poezije i znanosti, duha i uma, klasici kozmičke misli, su svaki na svoj način, dešifrirali tajni kôd svemira i duha. Oni nose teret genija koji nudi svjetlost svijetu, a taj svijet još uvijek bira tamu. U intervjuu s novinarom Johnom Smithom 1899. naslovljen Sve je svjetlost, Tesla izjavljuje: "Htio sam osvijetliti čitavu Zemlju", ali i uviđa da "Ljudski rod nije sazreo za veliko i dobro. (…)" O energiji govori i na poetičan način: "Zemlju možemo napojiti i drugim energijama, kao što su pozitivne psihičke energije. One su u muzici Bacha ili Mozarta, ili u stihovima kod velikog pjesnika." Tesla, u svom rezigniranom uviđanju ljudske nesvijesti, u Tinu Ujeviću nalazi svog pobratima po duhu. Izabrali su biti nositelji svjetla u svijetu koji ih često nije razumio.
Mi smo svi prešli iste putove u mraku,
mi smo svi jednako lutali
u znaku traženja, i svima jednako se dive.
(Pobratimstvo lica u svemiru)
Teslin imperativ postaje: "Sve učiniti da se niti jednog dana, niti jednog trenutka ako je to moguće ne zaboravi tko smo i zašto smo na Zemlji…"
Ujević upravo na tim pitanjima priznaje da čovjeka muči antropološki zaborav, to što je zaboravio tko je, čiji je i kamo ide:
Tko sam i što sam, što ću, koga volim,
što tražim, kuda idem, za čim lutam?
Uzalud nebo za odgovor molim
Uplašen sobom svoje suze gutam;
Ne poznajem ništa, a najmanje sebe.
(Tajanstva I)
Za Teslu svijet koji promatra nije mrtva materija, već živi ritam: "Ja osjećam taj ritam i upravljam se po njemu i prepuštam mu se." On istražuje prirodu i osluškuje njezin puls: "Svoje disanje, oči i uši čovjek mora uskladiti s disanjem, očima i ušima univerzuma." Tesla nadilazi ujevićevsko pobratimstvo lica i nadograđuje ga pobratimstvom materije. Za Teslu, to je pobratimstvo svega stvorenoga: "Sve što živi povezano je dubokim i divnim vezama: čovjek i zvijezde, ameba i Sunce, naše srce i kruženje beskonačnog broja svjetova. Te veze su neraskidive. (…) Zvijezda koja sja traži da je gledamo, i da nismo odveć obuzeti sobom razumjeli bismo njen jezik i poruke." Tesla se otkriva kao duhovni srodnik Ujeviću; obojica vide nevidljive niti koje nas vežu za ljude i zvijezde. "Tvoje misli nisu samo tvoje! One u drugima žive!", poručuje nam Tin, dok njegov um kao laboratorij u stanju intelektualnog i duhovnog usijanja prebire svemirske tajne:
Muče me prostranstva. Muče me božanstva.
Javlja mi se Svemir u mojoj širini (…)
Hoće li u mozgu da mi zvijezde sinu?
(Kotao)
Tesla isto tako zna da ono za čim traga postaje sve luđe, veće i nemogućnije: "Život ima beskonačan broj vidova, a dužnost naučnika je da ih pronalazi u svakom obliku materije. Tri stvari su bitne u tome. Sve što činim je traganje za njima. Znam da ih neću naći, ali neću ni odustati od njih."
Kroz prožimanje Teslinih riječi i Ujevićevih stihova, nazire se odgonetka postojanja; ona se krije u pobratimstvu, duhovnom bliskošću i pozivu da postanemo nositelji svjetla i osvijetlimo put drugome. Postati nositelj svjetla ne znači postati težak i mračan, već upravo suprotno, oni nas pozivaju da se trgnemo iz pretjerane ozbiljnosti. Tesla nam povjerava: "Nevolja i je u tome što su ljudi odveć ozbiljni. Da to nisu, bili bi sretniji i znatno duže bi živjeli." Ujević uzvraća stihom:
Ljubav je sve.
Biti će mir.
Ljubav zre
Cvjeta šir
(Riđokosi mesije)
Nakon otvorenja izložbe, održano prigodno druženje uz glazbenu pratnju sastava Green Tea Co.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....