Bilo je suđeno: Znao sam da će Shaq na ždrijebu spojiti Hrvatsku s Engleskom!

Shaq, nemoj, ne opet, zaboga! “Hrvatska,” izgovorio je sa smiješkom Shaquille O’Neal nakon što je odmotao papirić i nesvjesno Europu ponovo gurnuo u nogometni kaos. “Ne, Shaq, što radiš?” vikao sam na televizor očajem čovjeka koji je istu situaciju preživio dovoljno puta da zna kako će ona završiti. U tom trenutku, svemirski navođeno, moj je telefon zasvijetlio poput božićnog bora pod punim naponom. Prva poruka, s hrvatske strane: “Opet ovi Englezi. Prolazimo bez problema.” Druga poruka, s engleske: “Pa dobro, može li jedno natjecanje proći da mi ne igramo protiv Hrvatske?”

Shaquille O‘’Neal izvukao je Hrvatsku u grupi s Engleskom

 

Mandel Ngan/Afp

Sudeći po Shaqovoj sretnoj ruci, odgovor je NE! Jednostavno ne može! Ne znam je li posrijedi svemir, sudbina, FIFA ili horoskop, ali Hrvatska i Engleska su opet završile u istoj nogometnoj skupini. Svjetsko prvenstvo u nogometu 2026., moglo bi se reći i “evo ga opet”, a sve počinje u skupini L, Engleska protiv Hrvatske. Situacija je to poput one kad na vjenčanju sjediš pored svoje bivše. Neizbježno, predvidljivo i pomalo traumatično.

Gledajući ždrijeb s razlogom sam vikao “ne opet”, od 1996. ova su se dva tima suočila čak 11 puta. Još važnije je to da su se od 2003. na terenu našli oči u oči na čak devet velikih natjecanja pa je tako ova balkansko-engleska romantična tragedija iznjedrila šest pobjeda Engleske, tri Hrvatske i dvije neriješene bitke. Broj ugroženih prijateljstava? Mnogo! Brakova na velikom testu? Moj sigurno!

Ne zaboravljam tri velike pobjede Hrvatske, urezane u kamenu, brižno čuvane u memoriji nacije. Hrvati posjeduju posebnu vještinu, moglo bi se reći utkanu u genetski kod da do detalja pamte nogometne pobjede, do najsitnijih detalja i nijansi. Možda zaborave gdje su zametnuli ključeve ili zašto su se popeli na kat, po što su pošli, ali nikad neće zaboraviti rezultat s Wembleya iz 2007. godine. Nikad.

I tako je jednostavnim pokretom ruke i dobroćudnim osmijehom Shaquille O’Neal u moju kuću donio još jednu diplomatsku krizu. Valja mi početi s planiranjem. Telefon mora biti smanjen. Kućanstvo je podijeljeno, zastave sakrivene, treba urediti diplomatske odnose sa susjedima.

Za nas u nogometno miješanim kućanstvima ili možda još gora varijanta, miješanim nogometnim brakovima, ovo prvenstvo nije samo sportski događaj, za nas je to i psihološki eksperiment. Netko završi spavat na kauču, a netko gugla “je li se legalno odreći bračnog druga tijekom Svjetskog prvenstva u nogometu?”

U kućanstvu kod Thomasovih, najbolji ishod je neriješeni rezultat. Dosadni remi u kojem nitko ne pobjeđuje, ali ni ne gubi, koji izaziva zijevanje, uspavljuje malu djecu, od kojeg odrasli ljudi zure u prazno razmišljajući što su napravili sa svojim životima. Nit’ pobjednika, nit’ gubitnika. Nema hvalisanja. Mogu uključiti telefon a da me ne dočeka napad englesko-hrvatske digitalne artiljerije.

Izbornik Engleske Thomas Tuchel nije bio presretan što je u grupi s Hrvatskom

Kevin Dietsch/Getty Images Via Afp

Naravno, nije samo Engleska u skupini L, a ne, to bi bilo prejednostavno. Tu je i Gana čiji igrači trče poput vjetra, a golove zabijaju poput bogova te Panama čiji igrači u južnoameričkom temperamentu svaku utakmicu mogu pretvoriti u dramu. Hrvati jako vole podsjećati Engleze na 2007., 2018., 2020. i sve one godine kad su Britanci bili u (sportskoj) patnji.

A Englezi? Oni vole izigravati favorite usprkos tome što im sustav rangiranja, povijest, zdrava pamet i duh Luke Modrića sugeriraju nešto sasvim drugo. Riječ je o rivalstvu građenom ne na mržnji, već na pričama, drami. Kao čovjek koji više od dva desetljeća živi između dviju kultura sa sigurnošću mogu reći da utakmice između Engleske i Hrvatske otkrivaju koliko smo povezani i jednaki u emocijama.

Nogomet nas tjera da vičemo, slavimo, očajavamo, pijemo, ispričavamo se jedni drugima i sve iznova ponavljamo. Suludo, ali i veličanstveno. Usprkos mom (britanskom) sarkazmu, paničnoj reakciji na Shaqovu objavu, ipak sam sretan.

Nogometni susret Engleske i Hrvatske za mene je uvijek nešto posebno: nepredvidljivo, emocionalno, suludo i nezaboravno. Siguran sam da će me kontaktirati dio britanskih medija da se očitujem o svemu što mi uvijek predstavlja veliko zadovoljstvo. Moje dvije domovine – jedna protiv druge, na sportskom terenu. Vidimo se u skupini L, ja ću se pravit da mi je svejedno. Ko god da pobjedi, moji su!