Nakon dugog, vrućeg dubrovačkog ljeta, vrt mi je više nalik džungli nego vrtu! Šteta što biljke ne rastu na zapovijed!

Dolazi mi majka iz Engleske. Za mene je to divna vijest, za moj vrt baš i ne. Majčin vrt izgleda kao uvodna scena serije Midsomer Murders - besprijekoran travnjak, gredice pune raznobojnog cvijeća, a svaka biljka točno zna gdje joj je mjesto. Očekujete da će se kamera prvo zadržati na ružama, a zatim slijedi zločin. Na drugu stranu, moj vrt izgleda kao da bi detektivu mogla zatrebati mačeta.

Nikad se nisam zavaravao da je prekrasan, prije bih mogao reći da je bio entuzijastičan. Nakon dugog, vrućeg dubrovačkog ljeta više je nalik džungli nego vrtu, iako mislim da džungla vjerojatno ima zdraviji ekosustav i bolju prohodnost. Mogao bih za sve okriviti vrućinu, dugo sušno razdoblje, jer je to jedini način kako opravdati situaciju u kojoj je korov preuzeo cijeli prostor. Biljke koje sam želio uzgojiti jedva se drže, a one koje nisam zalijevao podnose zahtjev za građevinsku dozvolu. Problem je u tome što su većinu cvijeća i biljaka kupili moji roditelji. Moj otac, čovjek koji je imao zlatne ruke, napravio je “kamenjar”, kako mi to zovemo u Engleskoj.

Ne možete samo tako biljci reći da živne jer vam majka slijeće u četvrtak

Duje Klaric/Cropix

Riječ je o pažljivo složenoj zbirci kamenja i biljaka koja izgleda kao da je prirodno nastala, unatoč tome što je netko proveo puno vremena radeći upravo suprotno. Kamenje još uvijek stoji, što za biljke ne bih baš mogao reći, uzalud osjećam odgovornost za njih. One koje sam ja kupio mogu prežaliti s minimalno grižnje savjesti, ali one koje su pomno odabrali moji roditelji i koje su otišle u štetu, teže. Tata više nije među nama zbog čega mi je njegov kamenjar više od vrtnog ukrasa i htio bih se (bolje) brinuti o njemu. Majčin posjet zadao mi je rok i sad mi je jasno da sam sa svime trebao početi puno prije nego što je ona rezervirala let. I eto me sad u panici, odnosno imam tri dana da od vrta napravim da izgleda kao da je redovno njegovan. Uz najoptimističniji pogled čak i ja vidim manu u tom planu. Bacio sam se na posao i napravio popis sa zadacima: “Očistiti stazu.” “Podrezati biljke.” “Urediti kamenjar.”

Na papiru to je izgledalo kao lijepi vikend proveden na zraku. Ali… Prvi posao potrajao je veći dio jutra jer nisam mogao upratiti gdje je staza izvorno bila, podrezivanje jedne biljke otkrilo je drugu iza nje koja je očigledno strpljivo čekala svoj red da ugleda sunce i dobije malo vode. Do ručka sam uspio napuniti dvije vreće otpada i vidio manje vrta nego kad sam počeo. Mislim da bi bilo puno lakše urediti kuću. Dolaze gosti? Usisaš, obrišeš prašinu, opereš podove, potrpaš sve viškove po ormarima, staviš napicu i vazu s cvijećem i sve izgleda ko iz figurina. E, s vrtom to ne ide tako. Tu nema brzih rješenja, vrt traži vrijeme, ljubav i strpljenje. Ne možete biljci reći da živne jer vam majka slijeće u četvrtak. Teško možeš zamijeniti poklonjeni hibiskus posebne boje s novokupljenom biljkom u vrtnom centra i nadati se da to nitko neće primijetiti. Pokušao sam premjestiti nekoliko tegli kako bih prekrio najgore dijelove. Gledajući kroz kuhinjski prozor izgledalo je u redu, ali je zapravo izgledalo kao da sam skupio graste za bacit u smeće.

Kad mi dođe majka, znat će da u vrtu ima posla, ali i da sam se u njega uprtio

Marin Franov/Cropix

U očaju sam se okrenuo kamenjaru iz kojeg sam iščupao sav “korov”, a onda se pitao držim li u ruci nešto mi je majka kupila i tu začeprljala? Uglavnom, odjednom sam pred sobom imao cijelu hrpu biljaka koje su trebale identifikaciju. Francis Bacon za vrt je napisao da je to “najčišći ljudski užitak”. Sumnjam da je napisao to prije nego što je proveo poslijepodne na koljenima, pokušavajući razlikovati važnu biljku od uspješnog korova. Ono što moja majka dobro zna, a ja sam zanemario je to da se vrtlarenje sastoji od manjih, ali svakodnevnih aktivnosti. Ona ih u svom vrtu obavlja redovito prije nego što se pretvore u velike i zastrašujuće poslove.

Na drugu stranu, ja obično čekam da mi netko dolazi u goste, a onda navalim na posao s energijom čovjeka koji vjeruje da tri dana mogu nadoknaditi protekle tri sezone. E, neće ići. Cvijeće ne cvate na zapovijed. Zato, kad mi dođe majka odmah će shvatiti da u vrtu ima posla, ali i da sam se u njega uprtio. Stoga ću napraviti ono što mogu: očistiti stazu, dobro napojiti preživjele biljke i kamenjar ponovno učiniti vidljivim. Zatim ću oprati stolice i staviti ih negdje gdje možemo zajedno sjedat i uživat.

Nadam se da će mi reći koje su biljke odabrali ona i tata, pokazat ću joj što je preživjelo i vidjeti što bi se moglo oporaviti. Htio sam imati savršen vrt spreman za majku, a zapravo imam vrt koji je ona započela saditi, s tatinim kamenjem koje je još uvijek na mjestu. Tri dana moga rada neće od vrta napraviti ljepotu kakvu je ona stvorila u Engleskoj, ali bi me njen posjet napokon mogao naučiti kako se brinuti za svoj vrt. I obećavam, ovaj put kad se ona vrati doma, nastavit ću zalijevati biljke. Valjda.