Napustila me žena. Ali ček, ček, prije nego se ovaj trač proširi Dubrovnikom brzinom svjetlosti, moram dodati – privremeno! Žena me napustila privremeno i ostavila u miru Božjem na sedam dana zbog onoga što joj je postala svojevrsna tradicija u rujnu: retreat (prava hrvatska riječ, jel da?).
Preda mnom je tako cijeli tjedan mira, razmišljanja i, pretpostavljam, razgovora koji ne počinju pitanjem: "Jesi li nahranio pse?" Sam u kući. Ali kad kažem "sam", mislim i na dva psa i nekoliko mačaka koji ženin odlazak doživljavaju totalni krah kućnog sustava u kojem im hrana stiže u točno vrijeme i njihove potrebe budu zadovoljene. Ja sam Kevin iz filma *Sam u kući*, nekoliko desetljeća stariji, znatno tromiji i manje snalažljiv i bez ikakve šanse da postavim složen sustav zamki ako navale provalnici. Dosad nisam spalio kuću. Dogodio se manji incident s peglom, ali mislim da se nema potrebe na to osvrtati. Svaki uspješan eksperiment nosi i dozu greške.
Zvuk tišine
Ruku na srce, ne sjećam se kad sam zadnji put bio odgovoran za sebe. To brak učini od čovjeka. Gotovo neprimjetno, dvoje ljudi postaje jedan funkcionalan kućni organizam. Jedna osoba zna gdje su čisti šugamani, druga zna lozinku za Wi-Fi, jedna pamti rođendane, druga otvara staklenke. Zajedno djelujete nekako kao sposobna odrasla osoba. Razdvojite li ih, dojam je znatno manje uvjerljiv. "Gdje nam stoje...?", uhvatio sam se kako se pitam naglas, dok nisam shvatio da mi nitko neće odgovoriti pa ni kučki koji vjerojatno znaju gdje je što u kući.
Nakon proteklih nekoliko mjeseci ova je tišina pomalo čudna. Već neko vrijeme s nama živi moja punica jer nas treba u ovom času, onda stalno neko ulazi, izlazi, nešto se organizira, stalno se kuha, šetaju se kučki, uglavnom, kuća je (pre)puna života. I odjednom mir. Prekrasan, božanstven mir. A onda počneš čuti zvukove. Je li frižider uvijek ovako bučan? Što se ono čuje odozgo? Zašto jedan kučak uporno gleda u kantun od sobe? I zašto nekako kad si sam, svaki običan zvuk odjednom podsjeća na uvodnu scenu skandinavske kriminalističke serije? Samoća zna biti pomalo proturječna. Često maštamo o njoj: "Ah, da mi je malo mira i tišine", a onda kad je napokon dobijemo upalimo televiziju jer nam je tišina nepodnošljiva. Možda je to zato što većina nas ipak ne traži samoću, nego predah.
A u tome postoji razlika. Samoća zvuči romantično. Henry David Thoreau, esejist, pjesnik i filozof imao je jezero Walden, svećenici imaju samostane, pisci odlaze u kolibe usred šume kako bi pronašli sami sebe. Ja imam dva psa koja traže večeru točno u 17:30 i mačku koja misli da je moj laptop grijani komad namještaja. Ipak, ima nečeg divnog u tome da odjednom imaš vrijeme bez ikakvog rasporeda - mogu jesti kad god poželim, isto tako i spavati, gledati što hoću i kad hoću.
Kučki su za meso
Sve to skupa zvuči kao sloboda – sve dok ne shvatiš da si ujedno i potpuno odgovoran za odluke o tome što ćeš jesti, kad ćeš spavati i što ćeš gledati. A onda se još ispostavi da sva ta sloboda sa sobom donosi iscrpljujuću količinu administrativnih poslova. Pa ipak, kuća djeluje drukčije. Ne baš prazno. Jednostavno – kao da je na pauzi. Možda upravo to čini povremenu razdvojenost zdravom.
Toliko se naviknemo na ljude oko sebe da njihova prisutnost postaje dio inventara. Prestajemo primjećivati sve one sitnice kojima pridonose, sve dok negdje ne odu. Kikara od kafe koja se stvori niotkuda. Glas iz druge prostorije. Netko tko se smije nečemu što ste rekli ili – što je u mom slučaju češće – smije se vama. Čak i pitanje "Što ćemo za večeru?" počinje zvučati čudno privlačno nakon što ste to isto pitanje postavili tri večeri aredom, a niste dobili odgovor.
Usput, kučki vazda glasaju za meso. Tako ja uživam u privremenom samačkom životu. Imam potpunu kontrolu nad daljinskim upravljačem. Nitko ne dovodi u pitanje moje kulinarske odluke. I, pod uvjetom da incident s glačalom ostane izoliran slučaj, velika je vjerojatnost da ćemo kuća i ja preživjeti do povratka moje supruge. No, već sam nešto otkrio. Mir i tišina divne su stvari. Samo su znatno ugodniji kad je u blizini netko tko će ih nakratko prekinuti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....