U ovome času čini se da su zidine od Grada jako udaljene od Bliskog istoka. Jadran je blistavo plav, kruzeri se pomalo ušuljavaju u grušku luku dok se kafići na Stradunu polako pripremaju za dobro poznatu ljetnu koreografiju. Za to se vrijeme negdje između Washingtona, Tel Aviva i Teherana donose odluke koje bi i te kako mogle utjecati na ovogodišnju ljetnu sezonu. Neugodna istina glasi: dubrovačko ljeto ne ovisi samo o suncu i redovima letenja.
Ovisi o povjerenju turista u odredište u koje odlaze. A povjerenje je vrlo osjetljiva stvar u vremenu u kojem rat počne u subotu, a do ponedjeljka sve su svjetske burze na putu prema dole. Kad su ratovi u pitanju, nije nužno da budu blizu, samo njihovo postojanje je destruktivno. U globalnoj turističkoj ekonomiji, udaljenost je obična iluzija. Rat možda potraje četiri dana. Možda četiri tjedna. Četiri mjeseca. Nitko zapravo ne zna koliko bi mogao potrajati pa čak ni oni koji su cijelu stvar zakuhali. Ukrajina i Rusija upravo ušli u četvrtu godišnjicu ratovanja.
Trenutačni događaji na globalnoj pozornici uključuju Iran, SAD i Izrael, a odvijaju se brzinom i - improvizacijom. Čini se kako američka administracija odluke donosi u realnom vremenu prilagođavajući ton i ciljeve, dok događaji nadmašuju i same izjave. Ta nepredvidljivost nije samo diplomatski, već i ekonomski problem.
U gradovima kao što je Dubrovnik ekonomija je neodvojiva od turizma. Prošle su godine američki turisti po brojnosti bili na drugom mjestu, jedino su Britanci imali više posjeta našemu Gradu. Amerikanci nisu samo "tamo neki gosti". Riječ je o gostima koji putuju na duge relacije, na odredištu ostaju dulje vrijeme, jako su dobri potrošači, korisnici premium smještaja i često popunjavaju predsezonu.
Ako Amerikanci zakažu...
U trenutku kad je SAD direktno umiješan u sukob na Bliskom istoku, ponašanje američkog turista se mijenja. Jednostavno, povijest se ponavlja. Tako je bilo nakon 9/11 i tijekom rata u Iraku. U trenucima napetih geopolitičkih kriza Amerikanci nerado putuju na udaljene destinacije. Radije odabiru Disneyland nego Dubrovnik. Ne nužno zbog toga jer je Dubrovnik nesiguran već zato što je psihološki trenutak takav da se cijeli Mediteran gubi u omaglici nesigurnosti. Naslovnice o ratu nemaju obzira prema zemljopisu.
Za obitelji iz Ohioa koja za svoj odmor u Europi planira potrošiti 10 000 dolara kalkulacija je koliko emotivna toliko i racionalna. Je li ovo pravi trenutak za putovanje? Što ako se sukob proširi? Što ako naglo naraste cijena nafte i aviokompanije počnu otkazivati letove? Ratovi na Bliskom istoku uvijek su nepogrešivo donosili povećanje cijene nafte.
To itekako utječe na "long distance" putnike koji dolaze u Dubrovnik. Rast cijene nafte direktno utječe na cijenu avio karte. Čak i manje poskupljenje može situaciju iz "rezervirajmo odmah" dovesti do odluke "ajmo pričekat što će se dogoditi". Ako spomenuti sukob potraje do ljeta – četiri tjedna, četiri mjeseca, avio kompanije mogu prilagoditi kapacitet i rute, ali jednako tako i povećati cijene avio karata. Direktni letovi iz Amerike u Hrvatsku koji su osnova za stvaranje američkog tržišta nisu imuni na recentne globalne događaje. Ako Amerikanci ostanu doma, Dubrovnik će to i te kako osjetiti.
Ne katastrofalno, ali hoće značajno. I ostatak Europe cijelu situaciju također promatra s nervozom. Nijemci su vrlo oprezni putnici; ekonomska nesigurnost im skraćuje odmore, ne produljuje ih. Skandinavcima je važno da imaju i osjećaju sigurnost. Čak Britanci i Francuzi, naviknuti na putovanja, ovu situaciju iskoristili su za domaća odredišta. Turizam nije sagrađen od činjenica, već od osjećaja. Dubrovnik "prodaje" povijest, opstanak.
Usporavanje i zaustavljanje
Prodaje sliku kamenih zidina, simbola otpornosti, grada koji je preživio potrese, opsade i carstva. Međutim, njegov današnji život počiva na nečemu vrlo krhkom: globalnim putovanjima. Ovaj se Grad godinama borio protiv masovnog turizma, prekomjernog broja ljudi, kruzera, stalno "mašući" sa zastavom "kvaliteta, a ne kvantiteta" i "održivi turizam". Mnogi su zagovarali usporavanje - manje ljudi, manje brojke, međutim, ovako nasilno usporavanje izazvano geopolitičkom nestabilnošću, zapravo i nije usporavanje već zaustavljanje.
Cijela će situacija prvo "udariti" na mala poduzeća čime će se otkriti koliko je gospodarstvo zapravo ovisno o silama vrlo udaljenima od Hrvatske. Jadransko more može bit‘ ne znam kako mirno, ali ga ništa ne čuva od globalnih potresa. Možda nam se rat u Iranu čini dalekim, ali nije. On diktira cijenu nafte, rute zrakoplova, odluke milijuna američkih turista koji svakodnevno na pametnim telefonima prate "kakva je situacija".
Ranjivost Dubrovnika nije fizička. Ona je psihička i ekonomska. I može trajati četiri dana, četiri tjedna ili četiri mjeseca. I u toj neizvjesnosti leži jedini rizik. Zidine možda jesu od kamena, ali ljetna sezona zasigurno nije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....