Jedno od pitanja koje mi najčešće stiže u inbox odnosi se na posebnu prometnu regulaciju oko Grada. Gotovo da ne prođe tjedan, a da me netko ne pita smije li automobilom proći kroz zonu posebnog prometnog režima, je li u nju slučajno ušao ili mu je rent-a-car tvrtka upravo poslala neugodan podsjetnik na ljetovanje u Hrvatskoj u obliku kazne. Najčešće je riječ o turistima koji su unajmili automobil. Ne poznaju dubrovačke ceste, nisu upoznati s prometnim pravilima, a kako bi se snašli u labirintu modernog putovanja, sve se češće oslanjaju na umjetnu inteligenciju.
Prošlog sam tjedna naišao na internetsku raspravu koja je možda bolje od bilo čega opisala vrijeme u kojem živimo. Sve je počelo sasvim bezazlenim pitanjem: "Slučajno sam ušao u zonu ograničenog prometa jer mi je ChatGPT rekao da mogu proći do parkirališta za žičaru. Kad sam stigao, parkiralište je bilo puno pa sam morao voziti oko Grada kako bih izašao. Hoću li dobiti veliku kaznu?" Jadni čovjek. Nije prošlo ni nekoliko minuta, a internetski ratnici, iz udobnosti svojih kauča, već su izrekli presudu. "Kada je riječ o putovanjima nikad se nemojte oslanjati na ChatGPT."/ "Nevjerojatno je da vjeruješ ChatGPT-u."/"Zar nisi vidio šezdesetak prometnih znakova?"/"Gledaj cestu, a ne mobitel."
Dobro došli na društvene mreže, mjesto gdje svi imaju savršen vid, nepogrešivu prosudbu i, očito, nikada u životu nisu pogriješili na raskrižju. No, ono što je bilo najzanimljivije jest da rasprava nije bila o dubrovačkom prometnom režimu, nego o tome da smo, gotovo neprimjetno, prepustili strojevima da misle umjesto nas. Naravno, nismo im prepustili sve, nitko još ne pita ChatGPT koje će čarape odjenuti. Barem zasad.
Međutim, kad su putovanja u pitanju, stvar je sasvim drukčija. Pitanja poput "Gdje parkirati? Kojim putem krenuti? Smijem li ovuda voziti? Koji restoran odabrati? Treba li ostaviti napojnicu?
Gdje je najbliža plaža?" i još mnogo drugih, samo se nižu. Prije samo desetak godina odgovore na takva pitanja tražili bismo na prometnom znaku, pitali lokalnog stanovnika ili – koliko god to danas zvučalo neobično – oslonili se na vlastitu procjenu. Danas se obraćamo algoritmu s povjerenjem koje se nekad poklanjalo najiskusnijim ljudima u mjestu. Međutim, moram biti iskren i reći kako ChatGPT koristim gotovo svakodnevno. Pomaže mi na više načina - organizirati misli, sažimati dokumente, a katkad me spasi od praznog ekrana kada se tjedni rok za predaju kolumne počne približavati brže nego što bih želio. Smatram da je riječ o izvanrednom alatu, ali ipak samo alatu. Nit je prorok, a svakako ni zamjena za zdrav razum. Ironija je u tome što u ovom slučaju ChatGPT možda uopće nije pogriješio. Prateći raspravu moglo se zaključiti da je vozača ispravno uputio prema javnoj garaži prije ulaska u zonu posebnog prometnog režima. Problem je nastao tek kada je garaža bila puna. Umjesto da se okrene i potraži drugo rješenje, vozač je nastavio vožnju u zabranjenu zonu. Stroj je dao informaciju, a čovjek donio odluku i u tome je cijela razlika.
Najlakše je okriviti tehnologiju kada nešto pođe po zlu, puno je teže priznati da smo možda zanemarili crveno upozorenje, prometne znakove i onaj tihi glas razuma u pozadini koji nam govori: "Ovo baš i nije dobra ideja." Svi smo barem jednom učinili nešto slično. Google Maps znao me odvesti na ceste jedva šire od automobila. Sjećam se kako mi je jednom navigacija samouvjereno objavila: "Stigli ste na odredište", dok sam ja stajao usred vinograda. Toliko se oslanjamo na tehnologiju da nas ponekad natjera da posumnjamo u ono što jasno vidimo vlastitim očima. Otkad živim u Dubrovniku, često se nasmijem kad me posjetitelji pitaju za put. Naime, često imaju otvorene dvije ili tri navigacijske aplikacije, a svaka predlaže drukčiju rutu. Pitaju me za pravac, ali ipak moj odgovor nepovjerljivo uspoređuju s digitalnim "autoritetom" iz telefona.
U Dubrovniku živim gotovo trideset godina, rekao bih da poznam svaki kamen, ali ne, telefon je apsolutni autoritet. Umjetna inteligencija nevjerojatnom brzinom mijenja način na koji radimo, pišemo i putujemo, što je uzbudljivo i zaista otvara brojne mogućnosti. Ali ipak, počeli smo gubiti vrednije od pukih informacija - vlastitu prosudbu. Nijedna aplikacija ne može zamijeniti pažnju, niti algoritam može preuzeti odgovornost. Nema tog chatbota, ma koliko god bio sofisticiran, koji vas može zaustaviti da prođete pokraj prometnog znaka na kojem jasno piše: "Zabranjen ulaz." Možda je upravo to najveća pouka dubrovačke prometne zone: umjetna inteligencija može vam pokazati kojim putem krenuti, ali ne može znati kada treba stati. Za taj dio priče, koliko god to bilo nezgodno, još smo uvijek odgovorni isključivo mi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....