S povratka iz Engleske u Dubrovnik: Mnoge namirnice u Velikoj Britaniji znatno su jeftinije nego u Hrvatskoj. Jeftiniji proizvodi, a veće plaće, kako to?

Malo je trenutaka u životu u kojima se pitate “što me snašlo, gdje sam zaš’o” kao što je sjedanje u autu, koji se nalazi u vlaku i sve to pod vodom, morem zapravo! Evo me ispod Engleskog kanala ili kako bi naši susjedi Frančezi rekli Le tunnel sous la Manche, tipkam kolumnu. Nisam metaforički, a ni emocionalno pod morem (ako vožnja potraje još koji kilometar i to bi se moglo dogodit), već sam doslovno pod morem, u tunelu prema francuskoj obali.

Rascvjetana polja uljane repice u Francuskoj

 

Nicolas Tucat/Afp

Mjesto je idealno za razmišljanje o našem putovanju, grandioznoj europskoj odiseji koja nije bila ravna crta, putovanje od točke A do točke B. Bila je to više zavojita i zakučasta priča, meditacija o identitetu, sjećanjima, pokojem ludom događaju poput onog s cijenama benzine u Milanu. Dakle, vraćamo se iz Engleske. Prema doma. Ne u praktičnom, već u emocionalnom smislu.

Doma iz doma. Ostavljam Englesku za sobom, ponosnu i veličanstvenu. U svoju sam se engleštinu prebacio samo tako, kao u stari kaput kojeg zaboraviš da imaš, u nešto znano, udobno i poznato. Tijekom putovanja i boravka od sjevera do juga Engleske jedno mogu odgovorno tvrditi, a to je da se pubovi nimalo nisu promijenili. I dalje to nisu samo zgrade već institucije, kameni temeljci jednog naroda, mjesta na kojima se vrijeme sporo kreće.

Posjetili smo ih nekoliko, čisto u svrhu “istraživanja”. Svaki od njih jednak je na svoj način, lagani ritam, tihi žamor razgovora, zveket čaša, život unutar života. A zatim hrana: ti poznati okusi koje gotovo zaboravite kad živite negdje drugdje. Jela koja donose sjećanja i koja nisu stvar okusa, već putovanja kroz vrijeme. E, da, tu je i šoping – europski sport u uspoređivanju cijena po butigama.

Ako se malo zadubite i tražite neke stvari, dođete do zaključka da su mnoge namirnice u Velikoj Britaniji znatno jeftinije nego u Hrvatskoj. Jeftiniji proizvodi, veće plaće. Tu dolazimo do matematike gdje gledate u taj paket keksa i pitate se “pa da, kako, života ti”? Naravno, svu romantiku i nostalgiju u Velikoj Britaniji “ubije” vrijeme. Dočekalo nas je na svoj način, u jedno popodne izredali su se sunce, kiša, vjetar i ono tiho roskanje nečega nejasnoga, nit’ je kiša, niti magla. Ukratko, sve ono što dobro pamtim – četiri godišnja doba samo u jednom dijelu dana.

I evo nas opet na čvrstom tlu – pred nama je novih 2000 kilometara ceste, krivih navigacijskih odluka i promašaja, ali svejedno, zabave i smijeha. Na zadnje sicu kučki spavaju ko drogirani, beskrajne plaže i polja uzeli su im zadnje atome snage. Dok ovo čitate, mi ćemo se, nadam se, uhvatit’ kuće.

Engleza je oduševio posjet Belgiji

 

Nicolas Tucat/Afp

Na našoj listi putovanja dodajemo još tri države. Ima nešto u tim otvorenim granicama, prelaziš iz države u državu, u jednom momentu si u Francuskoj, za čas eto te u Belgiji, stanje pratiš po broju bicikala i nesnosnoj želji za vaflima. U mene je žena puno koncentriranija na put pred nama, prati znakove i promjene tako da često i prije nego li se GPS oglasi, kaže, evo nas u Belgiji. Po svemu sudeći ovo nam je šesta država koju prelazimo u posljednjih 15 dana, i to je u modernoj Europi sasvim u redu. 

I tamo negdje na potezu između Sjevernog mora i Calaisa, s autom napunjenim grickalicama i britanskim delicijama, duše napunjene lijepim uspomenama, ta mi se izjava čini sasvim u redu. Prateći navigaciju, grabeći kilometre shvaćam da putovanja zaista iscrpljuju, ali ostavljaju zadovoljstvo, ispunjenje. Na putu prema Dubrovniku sveukupno smo na putovanju prošli kroz 10 država, odvozili 6000 km, jeli ono što baš i nismo trebali, potrošili novac koji nismo planirali i više se puta svađali oko smjera u kojem bismo trebali ići.

Svemu usprkos, doma se vraćamo bogatiji, ne financijski, nego za iskustvo putovanja, vremena s obitelji, sa spoznajom da dom nije mjesto već više mjesta razasutih po karti. I da, kolumnu sam počeo pisati pod morem, negdje između dvije zemlje, moja dva identiteta. I kako napredujemo sve mi je jasnije kako možete napustiti dom i putovati tisućama kilometara, prelaziti nevidljive granice, ali na kraju svega sve svoje nosite sa sobom. I možda je to pravo putovanje.