Kažu da se stvari događaju u tri puta. E sad, to može biti treća sreća, ali jednako tako i tri loše stvari u nizu. Ako su se zaredale dvije, treća samo čeka svoju priliku da potvrdi ovo praznovjerje. Nekako mi se čini da svemir preferira ove s negativnim predznakom, što je kod nas tradicija. S obzirom na ritam ponavljanja, možemo je smatrati pouzdanom.
Nekako se stvari uvijek vrte oko tehnike u kućanstvu koja kao da ima "pik" na nas ili je jednostavno uvrijeđena optimističnim pristupom problemu, improvizaciji i neuništivom duhu u stilu pjesme "sve će biti u redu". Tradiciju je prije nekoliko godina započela najstarija članica obitelj, a uključuje dvije nespojive stvari - daljinski i zelenu menestru. Sve se događalo u doba kolektivnog TV ludila za vladavine kraljice ekrana, plačljivice Marisol.
U vrijeme emitiranja serije daljinski je pripadao mojoj punici, a u kući je vladala tišina kao u samostanima u planinskim gudurama. Nema kašljanja, glasanja, hodanja. Naravno, ni slučajnog mijenjanja programa na televiziji. Kako bi osigurala potpunu kontrolu nad situacijom, moja je punica stalno nosila daljinski sa sobom, pa tako i taj put, fatalno, u kuhinju. Vjerojatno s mislima i u dubokoj brizi za sudbinu Marisol, s daljinskim u rukama, pošla je promiješati zelenu menestru.
Dekoncentrirana brigom za meksičku ljepoticu, nije osjetila jedan lagani "plup" u kojem je daljinski zaronio poput podmornice u lonac pun raštike, kupusa i verze skupa sa štukom od pršuta i bokunima suhog mesa. Daljinski u zelenoj menestri! "Pa to se sad ne može jesti," zavapili smo svi očajni. "Pa to su Philipsove baterije, možemo slobodno", rekla je mrtva hladna naša "meksička" kraljica. To je bila prva stvar.
Druga je došla na red par godina kasnije, a u njoj je glavnu ulogu imala ženina sestra, opuštena na ljetovanju, u šetnji Kuparima, pokazujući taj nekad arhitektonski biser prijateljici arhitektici. Ova je priča govorila o duelu između mobitela i Jadranskoga mora. Preskačući od mora polomljene skale, stijene i cijevi primijetila je da se nešto svjetluca u plićaku u pijesku i da je to nešto zapravo mobitel na kojeg je upravo slijetala Viber poruka.
Primivši se za džep, shvatila je da je riječ o njenom mobitelu. Da bi stvar bila gora, kad je prevrtjela skakutanje preko stijena, shvatila je da je telefon ležao u moru sigurno 15 minuta! Srećom, sjetila se upozorenja za takvu situaciju: ne pali/ne gasi/stavljaj u rižu! Dva dana zakopan u riži i čuveni je mobitel naredne dvije godine služio svrsi!
Treća situacija naše očigledno obiteljske tradicije zbila se prije nekoliko dana u nas doma – šlag na tortu. I opet je glavnu ulogu imao jedan mobitel. U zadnje doba nešto nas zafrkava perilica suđa, zapravo vrata. Vjerojatno je to rezultat bunta prekovremenih radnih sati jer tek što smo pospremili pjate i pozate od božićnih blagdana, sve smo vratili nazad u upotrebu za sv. Vlaha i ženin rođendan.
Uvećani za određeni broj ljudi i pasa (svaki ima svoju zdjelu), suđerica je stenjala po cijele dane od kikara, pjata i pjatinića. S obzirom da nisam bio doma u mene je žena uzela stvar (čitaj kacavitu) u svoje ruke i naravno, bateriju s mobitela, jer je to novo normalno i krenula u akciju.
Spretna kao uvijek riješila je situaciju, pokrenula dvosatni ciklus pranja i krenula dalje. Nakon nekog vremena prilikom odlaska u krevet nametnulo se logično pitanje "A, da, gdje mi je mobitel?" Pregledala je uobičajena mjesta, stol, kredencu, komodu u hodniku, krevet i ništa. U mene je punica ponudila pomoć i nazvala je. "Ajde, zovem te pa ti poslušaj," rekla joj je.
Pratile su zvuk koji je odnekud dopirao, poput eha. "Možda je ispod sudopera kad sam bacala smeće," bila je jedna od mogućnosti. Nakon potrage istina je izašla na vidjelo: "Pa čekaj, da ga nisam slučajno…..". Da, da, to, to, dobro ste zaključili. Njen je mobitel dobio dvosatnu kupku u makinji od suđa i bio je čišći nego ikad prije.
Vruć i okupan. Logika bi dala svoj pravorijek – ovo je kraj. Međutim nakon sušenja i nešto vremena, kao nagrada za strpljenje telefon je proradio! Savršen! Uskrsnuo! Kršten! Ovim smo, nadam se, završili niz od tri loša. Sve se mislim da u nas doma skraćenica AI ne znači Artificial Intelligence (umjetna inteligencija), već Accept It (prihvati kako ti je).
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....