Istražili smo što stoji iza nove EU direktive: evo koliko se povećala količina paprinatog otpada od zabrane jednokratne plastike i kakav je utjecaj na šume

- Kako smo svjedoci sve većeg problema zbrinjavanja otpada, podržavamo aktivnosti na smanjenju količine otpada i održivije poslovanje, ali smatramo da ukidanje jednokratne ambalaže mora biti provedeno postupno i uz realno sagledavanje operativnih i financijskih posljedica. Jednokratna ambalaža u mnogim situacijama osigurava higijenske standarde, praktičnost dostave i pristupačne cijene za goste. Potpuna zabrana bez dostupnih i cjenovno prihvatljivih alternativa može povećati troškove poslovanja, što će se u konačnici odražavati i na krajnje potrošače. Stoga smatramo da je potrebno poticati prijelaz na održiva rješenja kroz edukacije, poticaje i razvoj alternativne, biorazgradive ambalaže, a ne rješavati problem zbrinjavanja ambalaže isključivo kroz zabrane- komentirala nam je najavu zabrane korištenja jednokratnih vrećica začina, umaka, šećera, soli, vrhnja, meda i drugih sličnih proizvoda u ugostiteljstvu Nikolina Fračić predsjednikca Obrtničke komore Dubrovačko - neretvanske županije.

Od kolovoza ovo više ne bi trebal vidjeti u kafićima i restoranima

A.h. /dv/

Obzirom da ova zabrana na snagu u Europskoj uniji stupa 12. kolovoza ove godine, potaknulo nas je da malo ‘pročeprkamo‘ po temi ambalažnog otpada i smanjivanja količine nerazgradivog otpada. Prema podacima Eurostata, količina papirnatog i kartonskog otpada po stanovniku u Europskoj uniji od uvođenja zabrane jednokratnih platičnih prozvoda poput slamki, pribora za jelo i ambalaže porasla je za više od 13,4 kilograma u deset godina, što predstavlja povećanje od 21 posto i najveći je izvor ambalažnog otpada. Njezin udio u ukupnom otpadu s 37 tona godišnje čini čak 40 posto, više nego plastika i staklo zajedno, podatak je Rethink plastica

Ugostitelji podijeljeni: ‘To sa šećerom nema baš smisla. Med i maslo odavno ne služimo u ‘metalnim‘ kutijicama, ali zabrana usred sezone...‘

Studija Sciencedirecta otkriva kako se u proizvodnji jednokratne papirnate ambalaže i dalje koristi platika. Naime, da bi papirnata čaša zadržala tekućinu i toplinu, papir se gotovo uvijek premazuje tankim slojem plastike odnosno PFAS kemikalijama otpornima na masnoću koji se često se ne mogu reciklirati u standardnim pogonima za papir. Zbog toga završavaju na odlagalištima, čime se gubi smisao cijele priče i pravi je razlog nove europske regulative o ambalaži. 

Masovni globalni trend ‘papirizacije‘ doveo je do drastičnog skoka potrošnje papira, a time i potražnje za drvnom građom, odnosno celulozom. Iako se papir reklamira kao ekološka alternativa, ekološke organizacije poput Environmental Paper Network (EPN) i European Environmental Bureau (EEB) upozoravaju na "lažno rješenje" jer je pritisak na šume i proizvodnju ambalažnog otpada dosegnuo povijesne vrhunce. Kako pak navodi Foopack trgovci i brendovi hrane bilježe skok potražnje za papirnatom ambalažom od preko 43 posto pa se procjnejuje da će globalno tržište papirne ambalaže do 2030. dosegnuti vrijednost od 527,1 milijardu američkih dolara.

bala papira - ilustracija

Ronald Gorsic/cropix/Cropix

Naime, na svjetskoj razini danas se proizvodi i troši oko 400 do 430 milijuna tona papira godišnje, od čega čak 58 posto odlazi isključivo na ambalažu. Do 2032. ta će brojka narasti na 483 milijuna tona procjenuju BBC  i Statista Sve to ima ogoroman utjecaj na drvenu građu, a time i šume jer 90 posto papirne celuloze proizvodi se izravno od drva, pa ne čudi podatak da industrija papira i celuloze troši između ko 40 posto ukupnog industrijskog drva kojim se trguje na globalnoj razini. Zbog rasta potreba za papirnatom ambalažom, u svijetu se svake godine posiječe oko 3 milijarde stabala. Kako bi zadovoljio tolike potrebe, u EU se uvoze goleme količine celuloze iz Brazila, gdje su nasadi eukaliptusa i bora utrostručeni, a zbog pretjerane sječe čak 76 posto finskih šuma je ugroženo, navodi se u studiji Sciencedirecta.