Druga su vremena, svima je pusta preša, a barka je postala luksuz! Provjerili smo što se i za koje novce prodaje

Ima li većeg gusta od dana provedenog na barci? Oni koji su tako proveli svoja ljeta u djetinjstvu i mladosti kažu da nema.

Prije internetskog doba vrijeme je nekako teklo sporije, nismo radili k‘o crvi za kikiriki i bilo je vremena za sve, pa i za barku. Čujem danas kako mi prijatelji, koji još imaju barku (i vez!) kažu – ‘ma nemam ti više vremena, nekad vikendom, a i to slabo‘! A nekad su se svaki dan iza posla djeca ukrcavala na barku s košićima punim pohanoga mesa, pomadora i dinje i pravac Lokrum ili Elafiti. U sumrak bi se vraćali u porat pocrnjeli, slani i sretni. Taj doživljaj današnja djeca često ne poznaju jer su im se roditelji, zbog nedostatka vremena, odlučili na prodaju barke.

Barka je postala luksuz/ilustracija

Tonci Plazibat/Cropix

- A što ću, bio sam lani s djecom triput na barci do Kalamote. Pred kraj ljeta shvatio sam da mi je sve to potpuno neisplativo – kaže naš sugovornik pomorac, otac troje malodobne djece. I pored slobodnog vremena koje ima kad nije na brodu nije se mogao sastaviti sa suprugom od njezinih obaveza pa spojiti tjedan dana odmora na barci. Prodao ju je na kraju ljeta i riješio se brige za održavanje. Žao mu je, jer je njega otac vodio svaki dan na barku i ti su mu dani ostali u pamćenju kao najljepši u životu.

Imam dvije, to mi je previše

A prodaju li se barke i kakve, te po kojim cijenama? Konzultirali smo oglasnike i naišli na nekoliko prodaja. Cijene su raznolike, kao i kod svih stvari koje su na prodaju. Trenutno se u Dubrovniku, recimo, prodaje barka koja može primiti 11 osoba, s velikim ležajem u provi i dva ležaja sa strane u kabini. Ima malu kuhinju, sudoper i frižider od 100 litara plus wc. Tank goriva je 100 litara, vode 160 litara. Brzina barke je 7 čvorova i potrošnja 4 litre na sat, precizirao je prodavatelj. Registrirana je do 2027., a cijena joj je 5.000 eura. Vlasnika barke pitali smo zašto je prodaje i zašto se izgubio običaj odlaska na barku?

- Ja ga nisam izgubio – istaknuo je. – Imam drugu barku, a ovu koju prodajem, na njoj sam prohodao. Bila je dosta dugo u obitelji, ali ne mogu imati dvije nikako. Vjerujem da ljudi više nemaju vremena ići na more, pogotovo ako rade u turizmu. Puno brže žive nego prije, na žalost. Ja bih da svi uživamo kao prije u malim stvarima, a ne da trčimo za novcem – naglasio je.

U čovjeka je najvažnije srce, u barci - motor

- Druga su vremena, svima je pusta preša! – komentira Dragi Tričković Tričo, zaljubljenik u more i u barku.

Dragi Tričković

Bozo Radic/Cropix

Ribanje je zavolio još kao mali, a ta ga strast ni danas, kad je umirovljenik, nije napustila. Na ribanje ide sa suprugom Sonjom. Koriste svaki slobodan trenutak za poć‘ na more.

- Cijeli život smo mi ribali, moja se žena rodila na Lokrumu i vezani smo za barku. U ta je doba u Portoču bilo po 50 baraka!

- Treba i znat‘ kupit‘ dobru barku. U čovjeka je najvažnije srce, a u barci motor. Može izgledat‘ krasno i divno, a motor cirkus. Sve ovisi i o željama i prioritetima. Kad mi je u ratu izgorio brod, uzeo sam Istranku da ne bi izgubili vez – govori Tričo. Istranka je danas vlasništvo njegove kćeri Ines, a on svoj brod drži na pontonu na Batali.

- Tu sam svaki dan, pijemo kafu, i gledam, 30 posto baraka izlazi, a 70 posto stoji. Ova mladost danas hoće glisere i zujalice, rijetko tko riba. Danas je sve na prešu, treba očistit‘ apartman! Prije su bila druga vremena. Sve je bilo pomalo – prisjeća se Dragi Tričković, čovjek iz generacije koja jako dobro pamti kako je to bilo živjeti opušteno i provoditi ljeta na barci. A da smo složni k‘o što nismo, pa se dogovorimo da ćemo bacit‘ mobitele, kupit‘ barke i promijenit‘ način života, mogla bi se i vratiti.