Uzgoj i prodaja u drastičnom padu: Hoće li nas djeca za par godina pitati ‘a što su to mušule?‘

Kakva je situacija s uzgojem i prodajom mušula u Malostonskom zaljevu nakon prošlogodišnjeg katastrofalnog pomora? Tada ništa nije izgledalo optimistično, a mogućnost da se uskoro nećemo više moći okusiti ove delicije - vrlo izgledna.

Na ovu temu razgovarali smo s dugogodišnjim uzgajivačem školjaka Zdravkom Lazićem iz Brijeste na poluotoku Pelješcu.

Zdravko Lazić na svom uzgajalištu mušula

Tonci Plazibat /Cropix

- Zasad je sve u redu, ništa se katastrofalno ove godine nije dogodilo. Imali smo sreće što se nedavno dogodilo nevrijeme koje je, na žalost, poharalo Split, ali je nama ovdje jedan dan juga spasio stvar. Temperatura od 28 je pala na 20 C stupnjeva, a već je trajala 20-tak dana. To nas je spasilo u zadnji čas! – iznosi Zdravko Lazić.

NIJE BAJNO

- Prekjučer je opet puhnulo jugo, a za sljedeći vikend zovu novo nevrijeme. Ono presiječe vrućinu i to nas ‘izvadi‘ – kaže.

Jeste li lani uspjeli spasiti mlađ i kako ste uzgojili nove mušule nakon prošlogodišnje katastrofe?

- Mlađ smo svi moji kolege, pa i mi, morali kupovati za ovu sezonu. Za sljedeću ne želim ništa predviđati. Svaki laik može zaključiti da, kad nemate odraslih, zrelih jedinki da se izmrijeste, ne može biti mlađi. Jako je se malo uhvatilo. Riba nam uvijek pravi štetu, tako da će za sljedeću godinu biti jako upitno što ćemo imati. Sve je došlo upitno, i spora sezona i loša potrošnja. Nije bajno – govori.

Navodno se ove godine puno manje kupuju školjke?

- Definitivno se kupuje dosta manje. Imamo neke teorije. Navodno je to zbog uvoza. Čujemo da se uvoze jako povoljne mušule iz Čilea, Sjevernog Atlantika i Španjolske, vakumirane, obarene mušule spremne za kuhanje. To je puno jednostavnije ugostiteljima. Pitanje je kvalitete, a to ostavljam onima koji to kupuju – rekao je Zdravko Lazić.

- Mislim da su, što se tiče nas, ugostitelji odigrali ključnu ulogu. Cijene prema krajnjem potrošaču su jako visoke, a sve rizike podnosimo mi proizvođači. Treba godinu i pol do dvije dana da proizvedemo mušule. Neću ulaziti u tuđi takulin, ali ogromna je razlika između naše cijene i krajnje cijene – istaknuo je.

Kvaliteta uvoznih i naših mušula je, za sve one koji su ih probali, neusporediva.

- Mušula sa Sjevernog Atlantika jako lijepo izgleda, čista je, mesnata, ali dosta ljudi koji su je probali mi je reklo da su inferiorne našim mušulama. Kao i sve drugo. Kad uzgojite svoju pomadoru i kupite kupovnu i napravite salatu, sigurno nisu iste – ističe naš sugovornik.

CIJENA KILA OD 2,5 DO 4 EURA

- Mušula je, pored toga, nepravedno podcijenjena. Najviše se forsira kamenica, a mušula se podcjenjuje kao da nije bitna ni posebna. U velikom dijelu Stona i gornjem dijelu kanala se puno mojih kolega prebacilo na uzgoj kamenice, baš zbog problema s oradom, vrućinom i fizički puno zahtjevnijim radom i većim rizikom. Kamenice se lakše zaštite, a i prodaju se po većim cijenama. Ide i po komadu i može se postići jako dobra cijena. Kamenica je ‘gospodski posao‘, a mušula je više posao u kojem se, uza svu hidrauliku, treba malo i šporkat. Kamenice su i puno isplativiji posao jer treba prodati puno kila mušula za nekoliko stotina kamenica.

Kolika je u vas cijena kilograma mušula?

- Možda će se kolege na mene naljutit‘, ali mi još uvijek prodajemo 2,5 eura po kilu, na mjestu gdje obrađujemo i čistimo školjke. Mislim da imamo najnižu cijenu – rekao je Lazić.

Na stonskom području cijena kila mušula je, provjerili smo, 4 eura.

- Ovo je treća sezona pada u potrošnji i prodaji mušula. Do 2019. u špici sezone bi nastala panika jer je roba nestajala, sve bi se potrošilo. Od 2021. krenuo je blagi pad, a ove godine se dogodio gotovo vertikalni pad prodaje, ne samo kod nas, nego na cijeloj hrvatskoj obali. Vjerojatno je razlog visoka krajnja cijena, ljudi više ne naručuju buzaru u restoranu. Buzara je nešto autohtono, domaće, s najprihvatljivijom cijenom koju je svatko sebi mogao priuštiti, a danas to više nije tako – istaknuo je uzgajivač.

S obzirom na sve teškoće oko uzgoja i prodaje, mušulama se najvjerojatnije ne smiješi svjetla budućnost. Možda se za koju godinu više nigdje neće moći pojesti buzara niti kupiti kilo mušula, kojih će se na svom pjatu s nostalgijom sjećati samo stariji. Ima li ta bojazan realno utemeljenje, pitali smo Zdravka Lazića.

- Od davnina se bavimo uzgojem školjaka, a kad smo prije 25 godina otvorili obrt, morali smo kupiti mlađ mušula jer se poslije rata iz nekog razloga nije prihvaćala kao u stonskom dijelu zaljeva. Kad se određena količina stvorila ovdje u nas i izmrijestila se, poslije više nikad nismo imali problema s mlađi. Imali smo je dovoljno i previše, ali sad opet imamo trošak kupnje mlađi. Tu je i rizik s temperaturom mora. A tu je i riba koja je konstantni problem kod uzgoja mušula – nije optimističan ni Lazić.

- U konstantnom smo padu u proizvodnji mušule. Dosta kolega se okreće izletničkom turizmu i voze goste na parkove gdje mogu vidjeti kako se uzgajaju školjke, ali proizvodnja drastično pada iz više razloga. Kad mušula nema divlju populaciju, moramo biti skeptični što će biti kroz par godina – zaključio je.