Božić je pepeljak, a Uskrs - veseljak: ‘ Na Uskrs je obavezno bio mesni objed, uglavnom janjetina ili kozletina...‘

Vrijeme veselja, dijeljenja i čašćenja, jednim imenom Uskrs veseljak označavao je u prošlosti masovne proslave najvećeg kršćanskog blagdana u Konavlima. Običaja su se prisjetili i autori bloga Muzeja i galerija Konavala, primjerice kraja korizme a s njom i najsiromašnijeg doba u godini. U subotu pred Uskrs bi se, pišu Samonikle priče iz Konavala, odriješila crkvena zvona u matičnoj crkvi i zazvonila Gloriju, a za njom sve male crkvice i kapele iz župe, navještajući Uskrs.

Zvonjava za Gloriju

- Dok zvoni Glorija, djevojke će se još jednom umiti u cvijeću, jednako kao i na Cvjetnicu. A nakon Glorije netko bi se popeo u potkuplje i skalao košić sa suhim mesom koje je ostavljeno na Pepelnicu – post je bio gotov. (...). Subotom se mijesilo slatko, mastilo jaja i cvijećem kitilo kopice za nosit blagoslov u crkvu. Na uskrsno jutro ubrala bi se mlječika ili u Konavlima mlječara, koja bi se zakitila za sve pragove od vrata i u rupe, a negdje uz njega stavilo bi se i malo brštana. Vjerovalo se da je za zaštitu od zla, a i od zmija.

Začetnik hrvatske moderne manje je poznat po sakralnim motivima

Muzeji i Galerije Konavala

Crkve su bile okićene svim mogućim cvijećem kojega je u to vrijeme bilo u izobilju i oko kuće i u divljini. Uz cvijeće, do Uskrsa se u kući njegovala mlada pšenica ili proklijala leća koju su žene na dan Blagovijesti natopile da proklija. Ta pšenica bila je namijenjena kićenju crkve. U svakoj je crkvi bilo prikazano pokopanje, negdje kreativnije, negdje manje. Prikazi pokopanja, jednako kao i Betlehema za Božić, narodu su bili važni uskrsni prizori u crkvama. 

Tako su Cavtaćani o Uskrsu u crkvi sv. Nikole uživali u prikazu Isusovog groba koji je izradio u obliku diorame sam Vlaho Bukovac. U većini ostalih konavoskih župa pokopanje bi se prikazalo unutar jednog od bočnih oltara gdje bi se stvorila prava scenografija; otvoreni grob u donjem dijelu oltara bio bi otvoren s ležećim Isusom unutra, ispred njega proklijala pšenica i cvijeće po skalama od oltara, a po oltaru pak svega cvijeća. 

Korizma je završila, Uskrs pokucao na vrata, životna radost opet je tu

Tz Konavle/

Narod se poklanjao i molio pred Isusom, a na misi je za Uskrs okićeni grob ostajao prazan. Isusovo tijelo sklonilo bi se iz groba da narod vizualizira doživljaj Uskrsa. Djeca su se, naravno, najviše veselila čudu. Mise su bile pjevane, a mnogi se još sjećaju misa koje su se pjevale na latinskom jeziku.

Balanje u Čilipima

Nakon mise odlazilo se po svim kućama gdje su stari i nemoćni kako bi im se zaželio sretan Uskrs. Veselje jednima, veselje drugima, a do objeda bi mladost obišla sve seoske stare čestitajući im i pitajući ih za zdravlje. Djeca bi u svakoj kući dobivala i dijelila jaja kojima su se igrali, tuckali i gostili narednih dana. Korotne kuće nije se zaobilazilo, s manje buke i s više poštovanja čestitao bi se i tu Uskrs, i u njihova ucviljena srca ušao bi tračak veselja.

U Vitaljini je zabilježeno da se blagoslov hrane nosio na Uskrs ujutro, svaka obitelj po svoj zavežljaj te da se iz njega nakon mise davalo maštena jaja ministrantima i pjevačima. Svak je dao po jedno jaje.

Na Uskrs je u Konavlima obavezno bio mesni objed, uglavnom janjetina ili kozletina. Kazivači uvijek napominju da je takav objed bio i u najsiromašnijim kućama. U velikoj familiji ispekao bi se cijeli jagnjić, a činilo se i juhu. U ovo doba godine već bi bilo svakojakog luka i zeleni, pa je uskrsni objed trebao biti zaista velika gozba. Uz bedru, jaja, mladi i sušeni sir, na trpezi je svega bilo. Ako je bilo dobrog vremena, za Uskrs je bilo domaće salate, a ako bi Uskrs pao ranije, salata bi bila od samoniklog bilja, raznih žućenica, radića i drugih izdanaka.

Jaja pengana u prirodnim bojama

Cropix

Od Uskrsa do Malog Uskrsa na trpezi je obavezno stajao okrugli kruh, brašenica sa svijećom u sredini, baš kao na krsno ime. Općenito je bogatstvo pečenja kruha dolazilo do izražaja ovih dana. Brašno se prosijavalo dvaput da kruh bude što finiji, a radile su se brojne inačice s mlijekom i jajima, teharice, uskrsne pogače i drugi slatki kruhovi. Ako bi bilo zaručenih momaka u kući, ta bi kuća za Uskrs imala i više slatkoga. Buduće nevjeste u kuću budućeg muža poslale bi najfinije teharice s jajima, ukućanima na veselje, nje famiji na diku. Osim kruhova svih vrsta, uskrsni objed je uključivao i slatko na kraju, obavezni padišpanj, štrudel ili što još.

U Konavlima je Božić pepeljak, a Uskrs veseljak. Božić se čestita kolendavajući i stoji se uglavnom doma, a Uskrs se čestita svakojako. Od rane jutarnje mise do kasne večeri, narod se veselio, čestitao i međusobno se obilazilo. Mladost bi u popodnevnim satima balala kolo po gumnima, plesalo se i pjevalo. 

Bršljan ima posebnu simboliku

Nera Simic/Cropix

Majke bi obilazile svoje tek udane kćeri noseći im stotine omaštenih jaja. Po dva za svakog muškog iz kuće, a ostalima po jedno. Taj se običaj zvao nosit košic, a odvijao se samo u prvoj godini braka mlade nevjeste. A mlada nevjesta bi nakon toga darivala jajima cijelo susjedstvo. I danas je običaj živ, pišu ‘Samonikle priče’.