Vinorodnom jugu ne prijeti afrička svinjska kuga, ali opasnost od američkog cvrčka za vinovu lozu itekako je prisutna. Još jedna ‘uvezena‘ invazivna vrsta već je desetak godina problem u hrvatskim vinogorjima, zasad više u unutrašnjosti nego u priobalnim vinogradima, no ni tamo više nije nepoznat stanovnik.
Konavoski vinar i enolog Niko Karaman, poznat po povratku u život stare sorte Malvasija dubrovačka potvrđuje da je zlatna žutica, zarazna bolest trsova koje prenosi upravo američki cvrčak, u ekspanziji:
- Iako stalno traje borba, bolest se širi zbog prijenosnika američkog cvrčka, a uzrok zaraze je što on siše viruse na lozi i tako prenosi žuticu. Najveći problem je u zapuštenim vinogradima. Ljudi koji napuštaju vinograde, ne krče te površine gdje dolazi američki cvrčak i onda prelazi na obrađene vinograde gdje su komercijalni nasadi i tu nanosi štete. A štete su specifične, list izgleda ‘ubijen‘, dobiva staklastu strukturu, malo pucketa i mrvi se kad ga se dotakne. Zlatna žutica toliko je prisutna da se pojavio čak i nacionalni program suzbijanja štetnika. Američkog cvrčka ima i kod nas na jugu, ali sporadično i nije nanio neke ozbiljnije štete. Iz savjetodavne službe prate stanje i stavljaju specijalne lovke, mamce koji pokazuju prisutnost cvrčka. I u mom vinogradu je pronađen, mali jedva oku vidljivi kukac, karakterističnog izgleda. Na sreću, još ga u našem kraju još nema u tolikoj mjeri da bi nam ozbiljnije naškodio - otkriva konavoski vinski ekspert i dodaje kako samo ime govori da je američki cvrčak prekooceanski došljak:
- Stigao je preko Atlantika, ali nije taknuo samo nas, toga ima ga u Francuskoj, Italiji, svim vinorodnim zemljama Europe. Od preparata se smiju koristiti insekticidi koji uništavaju cvrčka kao prenositelja virusnih bolesti koje se ne mogu liječiti. Zlatna žutica je zapravo viroza koja se prenosi na lozu uz pomoć tog cvrčka, slično kao i malarija na čovjeka komarcem. Jedini način je suzbijanje američkog cvrčka, no to je očito problem jer on se nastanjuje u tim zapušenim vinogradima koji se ne štite preparatima. Ti su vinogradi vlasništvo ljudi koji su odavno prestali prskati nasade. Mislim da bi tu trebalo uvesti zakonsku obvezu putem Ministarstva poljoprivrede kojom bi se obvezalo vlasnika napuštenog vinograda da ga ukloni, iskrči i spali kako ga ne bi naselili cvrčci i odakle širili zarazu - ističe naš sugovornik.
Dodaje kako nema posebnog ‘prskanja‘ protiv zlatne žutice, nego pomaže samo uništavanje američkog cvrčka kao vektora.
- Kad je zaraza već pojavi, jedino rješenje je krčenje cijelog vinograda. Ljudi u kontinentalnom dijelu Hrvatske pokušali su virozu rješavati djelomičnim krčenjem zaraženih dijelova i sadnjom mladica na tim mjestima, jedan kolega iz Čakovca mi je rekao da metoda te ‘post sadnje‘ daje neke rezultate u Međimurju. Ipak, jednom kad se loza zarazi, takvoj nema lijeka, mora u krčenje i spaljivanje. Zaražena loza je mjesto gdje će cvrčak opet sisati i prenijeti bolest na trs koji nije inficiran. Prenosi virozu putem sokova, a najaktivniji je naravno u toku vegetacije loze. Najviše ga stručno prate iz savjetodavne službe s sjedištem u Neretvi, i to u proljeće i ljeto - kaže nam Karaman koji je državnog tajnika Ministrstva poljoprivrede Tugomira Majdakoma, inače kolegu iz studentskih dana, upozorio na još jedan problem koji vinogradare s krajnjeg juga muči puno više od žute zlatice, a to je eksa.
- Za nas je to još gora pošast od američkog cvrčka. Zlatica i eska su kod nas obrnuto ‘raspoređene‘, prva dominira u unutrašnjosti, a druga u našim južnim krajevima. Sorte poput Malvasije i neke stolne sorte su posebno osjetljive na esku. To je zapravo ‘kompleks‘ od pet gljiva koje razaraju drvo kao provozni sustav svake loze, nepovratno. Kad se loza zarazi eskom, ni tu nema lijeka, nekog fungicida ili drugog preparata koji bi je uništio. Osobno sam zbog eske kod sebe u Malvasiji u zadnje četiri godine izvadio tri tisuće loza od 10 tisuća. Unutar tog područja onda sam sadio mlade loze, ogroman je to posao, a bez ikakvih poticaja za ponovnu sadnju i obnovu vinograda. Jednostavno si prepušten sam sebi, nakon zaraze jedino rješenje je krčenje, smatram da bi i esku sa žuticom trebalo uvrstiti u program državnih poticaja za nove sadnje - poručuje na kraju Niko Karaman.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....