Sve vojne postrojbe odavno su je napustile, demilitarizacija se dogodila prije više od 30 godina, a vegetacija neometano buja i prilagođava se uvjetima na Prevlaci, nekadašnjoj utvrdi JNA i austrougarskih prethodnika.
Upravo je ‘osobna karta‘ flore i vegetacije poluotoka desetljećima nedostupnog civilima bila predmet detaljnih terenskih istraživanja. Između 2023. i 2025. botaničari Nenad Jasprica (vegetacijski ekolog i fitocenolog), Katija Dolina (specijalistica za sredozemnu floru) i Marko Sabovljević (specijalist za mahovine), pokazali su kako priroda ne briše tragove čovjeka, već ih pretvara u nešto novo:
- Poluotok Prevlaka (Oštra) gotovo je dva stoljeća bio pod vojnom upravom, a napušten je prije više od tri desetljeća. Takva dugotrajna uporaba poluotoka ostavila je dubok trag u krajoliku. Bivša vojna zona više nije samo napušten napušten prostor – ona je živi laboratorij koji pokazuje koliko je je složen odnos čovjeka i prirode. Na prvi pogled sve izgleda kao prirodni uspjeh. Gusta mediteranska makija prekriva velike dijelove nekadašnje vojne zone, stvarajući dojam netaknute divljine. Ipak, travnjaci koji su nekada bili otvoreni i održavani vojnom aktivnošću danas polako nestaju. Priroda ih zatvara, pretvarajući u grmlje i šumu. Paradoksalno, ono što izgleda kao oporavak, zapravo može značiti gubitak biološke raznolikosti. Iz pukotina betoniranih poligona izbija grmlje i stapa se s okolnom vegetacijom – otkriva Nenad Jasprica dijelove istraživanja čiji su rezultati pod naslovom ‘Phytosociological Insights into Vegetation Shaped by Long-Term Military Use‘ objavljeni u renomiranom znanstvenom časopisu Land.
Uočili su znanstvenici neobičnosti ‘zelenog‘ nasljeđa nekadašnjeg vojnog kompleksa.
- Oko bivših zgrada vojarni i danas rastu biljke koje je vojska sadila s praktičnim ciljevima: brzo ozelenjavanje, zaklanjanje objekata i stvaranje hlada. Vazdazelene vrste poput čempresa i borova, ukrasno grmlje i sukulenti poput agave i različitih vrsta opuncija stvaraju mješavinu prirodnog i umjetnog – krajolik koji je istovremeno planiran i spontan. Neke od tih biljaka, poput pajasena i čupavca (Mesembryanthemum spp.), imaju invazivni štetni potencijal, ali su već postali dio lokalne samonikle vegetacije – ističe naš sugovornik i navodi kako su površine oko nekadašnjih poligona danas među najvrednijim dijelovima krajolika.
- Travnjaci su rijetki i važni za brojne biljne, ali i životinjske, vrste. Bez aktivnog održavanja, ta staništa nestaju – priroda sama neće sačuvati ono što je čovjek nesvjesno stvorio. Taj proces, poznat kao sukcesija, prirodan je i prisutan diljem Mediterana, smanjuje otvorene prostore i ugrožava rijetke ekosustave.
- U istraživanju prikupljeni podaci su temelj za poznavanje bioloških i ekoloških značajki Prevlake. Nađena je nešto manja raznolikost biljaka od očekivane, prisutne su hrvatske endemične biljke, kao i one s popisa u Crvenoj knjizi hrvatske flore u različitim kategorijama ugroženosti. Posebna vrijednost ovog istraživanja jest da su prvi put na poluotoku sveobuhvatno evidentirane mahovine i izvršena njihova ekološka procjena. Zaključak je da pasivna zaštita prostora nije dovoljna, potpuno prepuštanje prirodi može imati negativne posljedice. Bez upravljanja travnjaci nestaju, grmlje preuzima prostor, a raznolikost biljaka općenito se smanjuje. Potrebno je pametno upravljanje – očuvanje otvorenih prostora, sprječavanje nekontroliranog zarastanja i aktivno održavanje raznolikog krajolika – poručuje dubrovački botaničar i dodaje kako u ovom trenutku nema temelja za formalnu zakonsku zaštitu prirode, osim u svrhu kontroliranog upravljanja krajobrazom, očuvanja i unaprijeđenja raznolikosti vegetacije, a i to je upitno s obzirom na širenje poljoprivrednih aktivnosti na poluotoku:
- Ipak, treba stimulirati poljoprivredne prakse poput maslinika, osmišljene kako bi se očuvala prirodna ravnoteža, podržala biološka raznolikost te poboljšala otpornost na širenje invazivnih vrsta biljaka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....