Naš redovni čitatelj, poznati turistički djelatnik i veliki zaljubljenik u povijest Ante I. Curać iz Žrnova na Korčuli podijelio je s nama zanimljivu priču o događaju koji je potresao grad Korčulu, a odigrao se prije gotovo stotinu godina. Burna povijest naših krajeva iznjedrila je brojne događaje od kojih su neki, kao i ovaj, ostali zapisani.
Nisu bili apolitični
- Dana 7. prosinca 1932 godine u rano jutro gradom Korčula se je kao vatrom proširila šokantna vijest o nestanku instrumenata limene glazbe lokalnog odbora „Jadranske Straže”. Instrumenti su bili čuvani u kući u kojoj su glazbenici vježbali i trebali su po prvi put nastupiti na svečanoj priredbi u čast rođendana Nj. V. kralja Petra. Naime, korčulanskom odboru J. S. je instrumente darovao upravo tadašnji kralj, na što su članovi bili ponosni i vjerojatno su tu činjenicu obilato koristili za veličanje njegovog veličanstva, što nije bilo drago članovima Radićeve HSS.
- Što je bila „Jadranska Straža”? Kako ističe Wikipedija, bila je to hrvatska pomorsko-promidžbena udruga utemeljena 1922. u Splitu radi kulturnog, gospodarskog i općeg unaprjeđivanja Jadranskoga mora i primorja. Nastala je za talijanske okupacije Dalmacije, u početku je bila usmjerena na obranu zemlje i zaštitu njezinih nacionalnih interesa na moru. Prema novomu statutu iz 1927., glavna joj je zadaća bila očuvanje nacionalnih obilježja i pomorske tradicije zemlje, širenje narodne svijesti o važnosti Jadranskoga mora, unaprijeđenje njegova iskorištavanja te razvoj jadranske orijentacije. Dobrovoljnim prilozima sagradila je 1933. školski brod „Jadran“, namijenivši ga ratnoj mornarici - podsjeća Ante Curać na podatke s Wikipedije.
- Važan zadatak udruge bio je i odgovor prema talijanskim pretenzijama na Istočnu obalu Jadrana i detalijanizacija do nedavno od strane Italije okupiranih dijelova Dalmacije i Kvarnera. Citiram diplomski rad gospodina Luke Uršića „Jadranska straža“ u monarhističkoj Jugoslaviji: Iako je Biankini u svom govoru povodom osnivanja „Jadranske straže“ istaknuo da je apolitična organizacija, ona će se odmah po osnivanju povezati s državnim institucijama poput Ministarstva vojske i mornarice, za koje će vršiti propagandu. Istu privrženost pokazat će i kralju Aleksandru I. Karađorđeviću, što će se vidjeti u prvim javnim istupima. „Jadranska straža“ uvijek se predstavljala kao apolitična organizacija, što nikad nije bila. Od svog osnutka pristajala je uz režimsku ideologiju, a 1930-ih godina unutar nje je jabuku razdora predstavilo nacionalno pitanje koje, iako otegotno za njeno djelovanje, nikad nije značilo njen kraj. Do kraja postojanja, „Jadranska straža“ vjerovala je u opstanak zajedničke države pod dinastijom Karađorđević. Završavam citat, a preporučam svima koji žele znati više da pročitaju kopiju navedenog dokumenta gosp. Uršića koju će naći na google-u. Nisam mogao doći do njegove adrese da ga zamolim za dopuštenje, pa mu se zato ispričavam.
- Udruga je, dakle, uskoro politizirana od strane vlasti iz Beograda, te je postala jedan od propagandnih kanala dinastije Karađorđević i jugoslavenskog unitarizma, tj „Orjunaštva”. U gradu Korčula je vrlo rano osnovan Odbor, a članovi „Jadranske Straže” su bili mahom „Orjunaši”, kako mi je nedavno rekao jedan stariji Korčulanin, pa nije čudo da je veza s Beogradom tada bila vrlo aktivna – nastavlja Ante I. Curać.
Djedova priča uz komin
- Eto, radi tih tijesnih veza s Beogradom, s dinastijom Karađorđević i s tadašnjim vlastima, ta darovnica se nije nimalo svidjela Radićevcima u HSS-u iz Postrane, zaseoku susjednog sela Žrnova, pa je rezultat bio to nestanak instrumenata. Većina ljudi u Postrani su bili Radićevci, tradicionalno suprotni tadašnjim vlastima, što su i dokazali ovom, do tada neviđenom akcijom.
- Kopije dokumenata o policijskoj i sudskoj istrazi ove afere dao mi je pokojni sudac Vid Vežić negdje 1980-1981. On ih je, potaknut mojom pričom o tom događaju, našao u Državnom Arhivu u Dubrovniku i fotokopirao onaj dio koji se odnosi na istragu i na presudu mojih suseljana. Ja sam ih donio svom djedu po majci, Marinu Šegedin s nadimkom „Jastog”, koji mi je o tom događaju pričao na večer uz komin. Čak se ni nakon onog rata o toj akciji nije javno govorilo, niti ju se na bilo kakav način obilježilo. Iz njegove priče sam znao da je on „imao prste” u toj akciji. Kopije dokumenata su dugo ostale u kući, sve do nedavno, kada mi ih je predao njegov unuk, a moj rođak – kazuje Ante I. Curać.
- Prvi je prijepis prijave mjesnog odbora J. S. Korčula bratskom oblasnom odboru J. S. Dubrovnik od 7. prosinca 1932, odmah nakon događaja, kojega citiram kao što piše: „U velikoj uznemirenosti i ogorčenosti dužni smo da vam saopćimo zločin koji je prošle noći izvršen nad imovinom našeg odbora. Kako Vam je poznato, mi smo ustrojili glazbu J. S. I nabavili glazbila s potporom koju nam je blagoizvolio podariti Nj. Vel. Kralj. Glazba je već marljivo vježbala s namjerom da na rođendan Nj. Vel. svečano istupi. Međutim, to nije bilo pravo prokletim izdajicama domovine antidržavnim elementima poduprtim od naše susjedne Italije, pak su prošle noći provalili u dvoranu gdje su bila naša glazbila, te svih odnijeli netragom. Pri tome su skinuli sliku Nj. Vel. i bacili na pod. Do danas se zlikovci nijesu pronašli, a teško da se i pronađu. Drži se da su glazbila ili utopljena u more ili odnesena u Lastovo. Možete promisliti naše duševno raspoloženje, a i cijelo rodoljubno građanstvo je strašno uznemireno nad ovim nezapamćenim zločinom. Eto dokle je nažalost dovela nesretna mržnja i zloba. A što sada ? Mi smo razočarani ali nijesmo satrveni, pak smo odlučni da svoj rad i namjeru podvostručenim silama nastavimo. Našu glazbu hoćemo pod svaku cijenu da uspostavimo i zato se nadamo pomoći od svih rodoljuba. Za proslavu rođendana Nj. Vel. Kralja brinemo se da pozajmimo glazbila i istupimo i priredimo akademiju, a Vas molimo da uzmete u ozbiljan pretres naš položaj pa da nađete načina kako bi nam se pomoglo da svoju glazbu ipak podignemo. U očekivanju Vaših vijesti, šaljemo Vam bratski pozdrav. Potpis tajnik Glavočić, drugi potpis nečitak. U prijavi ne piše ono što je bilo mnogima u Postrani poznato: na bačenu sliku je jedan od akcijaša urinirao, ali je mokraća do jutra vjerojatno bila isparila.
Masline i briškula
- Obaviještena je, naravno, žandarmerijska stanica u Korčuli, koja je pozvala u pomoć policajce-detektive iz Splita i već dana 9. i 10. prosinca na saslušanje je bilo pozvano 8 osoba iz Žrnova, zaselka Postrana, poznatih po svojim političkim stavovima. 9. prosinca su pozvani Batistić Miro, Curać Roko, Didović Martin i Šegedin Marin, a 10. prosinca Batistić Frano, Curać Antun, Curać Jakov i Šegedin Jakov. Citiram zapisnik izjave jednog od navedenih: Predveden Curać Antun pok. Marina Raškic rođen godine 1905., neoženjen, zemljoradnik iz Žrnova-Postrana, te na postavljena pitanja odgovara:
- Dana 6. decembra tekuće godine otišao sam u jutro u mojoj vlastitoj baštini kupiti masline sve do 16 sati večer. Večer se vratio kući, oprao se i večerao. Po večeri bio sam pregledati na tijesak maslina Antuna Šegedina, a odatle sam pošao kod Pavla Prdije pok. Petra da se malo porazgovorim s ukućanima. Tu sam našao Marina Šegedin Jastog, Jakova Šegedin pok.Petra reč. Jakovica, Vladimira Batistića, Martina Didovića i Frana Batistića Maslo i obitelj Pavla Prdije. Dogovorili smo se da ćemo učiniti jednu partiju na briškulu i tu međusobno pjevuckali i kartali se. Tu smo se zadržali do 23 časa te smo svo skupa izašli vani, ja s bratom put kuće i Vladimir Batistić pred nama, a svi ostali svojim kućama.
- Nije mi uopće poznao da u Korčuli postoji organizacija Jadranske straže sa glazbom, jer ja uopće malo u Korčulu dolazim. O krađi glazbila u prostoriji Jadranske straže doznao sam u srijedu od Nikole Curać Tvrdejac pokojnog Ivana. Nije mi poznato da je tko govorio protiv organizaciji Jadranske straže i njene glazbe, jer ja se uopće ne bavim tim poslovima, a kad bi tko bio govorio ja sam spreman da odmah dojavim to vlastima, a drugo nemam što da kažem.
- Svih osam prvih osumnjičenih su naveli manje-više istu priču o svojoj nevinosti glede tog slučaja. Svi su po danu kupili masline, na večer igrali na karte u istoj kući i oko 23 sata pošli svi doma na spavanje.
- Već 12 prosinca Sredsko načelstvo iz Korčule pod brojem 15891/32 piše Kotarskom sudu Korčula: „Izvolite primiti u tamošnje zatvore Kapor Joza Antunova iz Korčule, Šegedin Jastog Marina Marinova iz Žrnova, Cetinić Pensa Antuna Nikolina iz Blata nastanjena u Lumbardi i Cetinić Pensa Petra Nikolina iz Blata nastanjena u Lumbardi. Imenovani se predaju u tamošnje zatvore radi sumnje da su sudjelovali u provalnoj krađi u prostorijama Jadranske Straže u Korčuli iz kojih je odneseno 15 glazbila”.
- Na dokumentu je rukom napisano: „Neka se prime” i potpisano, zatim je dodano također rukom pisano: „Gore imenovani su bili primljeni u ove sudbene zatvore dana 12/12 32 u 17 sati. Sredsko načelstvo u Korčuli već sutradan šalje Kotarskom sudu opširan zapisnik (5 stranica gusto tipkanog teksta) o događaju, onako kako ga je ono vidjelo. Navodi se mjesto i vrijeme krađe, ka koji način su nepoznati kradljivci ušli u prostoriju, tko je otkrio krađu i tako dalje. Navedeno je da je ispitano 36 osoba kao svjedoci ili osumnjičeni, te je priloženo 26 zapisnika ispitanih osoba. Sreski načelnik Broz zaključuje svoj zapisnik: ‘Po svim dosadašnjim izvidima može se zaključiti da je ovo djelo zagrijanih separatista, kojih u Korčuli i okolnim mjestima ima veći broj, a koji su slabo raspoloženi na današnje državno uređenje i na ljude koji stoje uz današnji režim, kao napr. ljude u Jadranskoj Straži, Sokolu itd‘. Ranije navedene 4 osobe su pritvorene s obrazloženjem: „Pošto su imenovana četvorica sumnjiva, a nisu mogli temeljito dokazati svoj alibi, a osim toga otisak prsta nađen na slici Njegovog Veličanstva Kralja ima izvjesne sličnosti s otiskom prsta Kapora Joze Antunova, to se s predajom imenovanih u tamošnji zatvor dostavlja ova prijava na nadležni postupak”.
Tukli ga u Forteci
- Istog dana žandarmerijska stanica Korčula šalje Sreskom Sudu Korčula svoj zapisnik o krađi i donosi popis nestalih instrumenata s cijenom svakog od njih. Saznajemo tako da je ukupna vrijednost instrumenata bila 16.965 dinara – kazuje Ante I. Curać.
- Nakon toga pisac zapisnika nastavlja: „Ovo glazbeno društvo Jadranske straže imalo je da nastupi prvi put dana 17. decembra 1932 godine, tj. na rođen dan Nj. V. Kralja, pak je najviša verovatnost da su ovo delo krađe počinili elementi koji preziru Jadransku stražu, Državu i njeno uređenje. Od dana učina krađe pa do danas vođena je istraga po ovome delu od strane ove stanice i policijskih agenata iz Splita, koje je Uprava policije u Splitu za ovu svrhu odredila, ali je ipak delo krađe glazbala ostalo neprosvetleno. Po ovome delu vodit će se i nadalje energična istraga i o svakem pozitivnom uspehu biti će izveštaj dostavljen.
- Ovaj dokument je napisan na pisaćem stroju ćirilicom i ekavicom i potpisan od Komandira st. narednika čiji je potpis nečitak. Slijedi sudski dokument napisan dana 17. prosinca o saslušanju Marina Šegedin Jastog, koji je pisan rukom. Rukopis je na nekim mjestima nečitak pa ga ne možemo cijelog pročitati, ali ono najvažnije možemo. Nakon prve stranice podataka o okrivljenom, slijedi njegova izjava o načinu kako je saznao za krađu glazbe, kako je bio saslušan pa uhapšen, kako su ga u zatvoru (u Forteci, kuli iznad grada Korčule) tukli detektivi i tjerali na priznaje, što on svakako nije mogao učiniti jer nije ni o čemu ništa znao.
- ‘Svoju izjavu osumnjičeni završava slijedećim: Za vrijeme pritvora u opis. zgradi detektivi su me silno mučili i tukli samo da od mene doznaju dali sam ja toj krađi sudjelovao. Koli onda, toli sada izjavljujem da mi o cijeloj stvari ništa poznato nije, niti uopće mogu posumljati tko bi mogao takvu krađu počiniti. Kad bih ja bio doznao i imao najmanje sumnje na bilo koga ja bih to bio bez odlaganja odmah vlastima dojavio. U cijeloj stvari izjašnjavam se potpuno nevin, a drugo nemam što na svoju obranu navesti‘. Sudac završava presudu slijedećim tekstom: ‘Odlučujem pustiti na slobodu osumnj. Šegedin Marina Marinova.
Epilog
- Ovaj čin nije bila krađa iz materijalnih razloga, već isključivo politički dišpet, škerac, brokva, znak nepoštivanja kralja i njegove vlade, osveta članovima Jadranske Straže i ostalim, korčulanskim Orjunašima, demonstracija snage Radićevske opozicije. Šestero od osam Postranjanih pozvanih na saslušanje dana 8. i 9. prosinca su aktivno sudjelovali u odnošenju instrumenata. Petero njih je otišlo pješice po noći u Korčulu (skoro 1 sat hoda), uzelo instrumente i odnijelo ih u Postranu. To su bili prvi ispitani: Batistić Vladimir Nikolin, Curać Roko Jakovljev, Didović Martin Jerkov, Batistić Frano pok. Antuna i Curać Antun pok. Marina. Šesti, zapravo organizator cijelog događaja, je bio Šegedin Marin Marinov (Jastog), ali on nije išao po instrumente, već je otišao doma spavati oko 23 sata i to uz dosta buke, da su ga susjedi mogli čuti radi eventualnog svjedočenja.
- Instrumenti su bili sakriveni u jednu jamu u predjelu Vučja, što se nalazi na oko 1 km iza Postrane blizu puta prema Lumbardi. Tu su ostali sve do 1944. godine, kada su neoštećeni predani partizanima, i Postranjani ih više nisu čuli niti vidjeli – zaključuje Ante I. Curać.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....