Reklama iz 1922. prvoklasne kavane ‘Dubravka‘ na Brsaljama: Vlasnici braća Ivanović ističu da je kavana glavno sjecište strane i domaće publike, a ima i veliki broj novina i časopisa u svim jezicima

Korčulanski opat Don Mašo Bodulić, o čijem sam vodiču Korčule iz 1922. godine napisao priču, ima još jednu zanimljivost, koju želim podijeliti s čitateljima Dubrovačkog vjesnika, javio nam je Ante I. Curać iz Žrnova.

Zašto dubrovačkih?

- Njegov vodič sadrži i više stranica oglasa (tada bi se reklo: reklama) korčulanskih i dubrovačkih zanatlija, trgovaca, ugostitelja, bankara i brodovlasnika. Dobro korčulanskih, ipak je vodič namijenjen posjetiteljima Korčule, ali zašto dubrovačkih? Tko je animirao dubrovačke zanatlije i trgovce da objave svoju reklamu u vodiču namijenjenom posjetiteljima Korčule? Dun Mašo preko svojih dubrovačkih veza ili nakladnik, odnosno tiskar iz Dubrovnika? Koliko je koštao oglas? Nije moguće odgovoriti na ova pitanja, ali oglasi svakako zaslužuju pažnju jer su povijesni, objavljeni prije 104 godine po ondašnjem načinu reklamiranja – ističe Curać.

- Posebno bi bilo zanimljivo znati imaju li neki od imena spomenutih kao nositelji reklama danas žive nasljednike u Gradu, znaju li oni čime su se bavili njihovi pradjedovi i gdje su imali butige?

- Na drugoj stranici vodiča, već objavljena u prvoj priči, nalazi se reklama Dubrovačke Parobrodarske Plovidbe iz koje saznajemo koje je teretne i putničko-teretne brodove s tonažom imala ova tvrtka, te koje je redovite brodske pruge održavala. Nije za se čuditi ovoj reklami, jer je u tim vremenima u korčulansku luku tjedno uplovljavalo brodovlje 5-6 parobrodarskih tvrtki, pa je trebalo naglasiti da su njihove prijevozne cijene vrlo umjerene.

- Na stranicama 17. i 18. nalazimo reklame knjižare, papirnice, tiskare i knjigovežnice Jadran iz Dubrovnika, koja je imala trgovinu na Placi kralja Petra. Knjižara je imala u prodaji veliki izbor domaće i strane literature, vlastita izdanja, a nisu zaboravljeni ni modni žurnali i revije te razglednice Dubrovnika i cijele Dalmacije.

- Drugu stranicu zauzimaju dvije reklame iz Korčule: Šjor Miljenko Tedeschi oglašava svoju trgovinu manufakture i pomodne robe, a šjor Filip Stanić svoju pekarnu i trgovinu živežnih namirnica, kolonijala i delikatesa, te jedna iz Dubrovnika u kojoj gospar Živko Šikić oglašava za svoju slastičarnicu i tvornicu bisquita veliku zalihu VINIJA i LIKERA, te BONBONA i KONFETA, a prima i naručbe TORATA za pirove. Nije naveo adresu, vjerojatno je bio općepoznat u Dubrovniku.

- Na stranici 20 nalazimo reklamu Zavoda Svetih Angjela Čuvara u Korčuli, o kojoj sam već pisao u prvoj priči, pa neću ponavljati.

- Na stranici 21 opet nalazimo dvije korčulanske i jednu dubrovačku reklamu: Šjor Vicko Sessa, brodograditelj u Korčuli, oglašava svoju zanatsku radnju koja je SOLIDNA, a CIJENE UMJERENE. Drugi Korčulanski oglašivač je brijač šjor Ivo Lozica, koji PRODAJE SVAKOVRSNU PARFUMERIJU.

Posluga brza i tačna

- Srednji dio ove stranice zauzima reklama dvaju gospara iz Dubrovnika: Vice Capurso i Squiccimarro s brojem telefona u filijali Gruž, drže trgovinu na veliko: kolonijala, južno voće i manufaktura, a navode i vlastitu radnju za pakovanje naranača i limuna u Siciliji. Posebno naglašavaju da sedmično stizava transport iz Sicilije sa narančama i limunima. Cijene su umjerene! A posluga brza i tačna!

- Na stranici 22. veliku reklamu ima korčulanski trgovac Rudolf Gatti, koji prodaje glasovite i poznate švedske motore na naftu, koju su najkorisniji i najbolji za motorne čamce, teretne brodove kao i za sva industrijska poduzeća. On drži GLAVNO ZASTUPSTVO ZA JUGOSLAVIJU, a preuzima i namještaj istih prema zahtjevu.

- Na istoj stranici šjor Baldo Verzotti reklamira MORSKO KUPALIŠTE prvog reda, a nalazi se u ubavoj lučici gornjeg varoša na istoku grada, s divnim pogledom na pelješki poluotok.

- Kabine (još postoje, ali se ne koriste, jer dame danas hodaju po ulici u bikiniju!) udobne uz čistu morsku obalu od sitnog žala. Pržina ogragjena za cjelodnevno sunčanje, zaklonjeno od vjetra. U blizini je park borovih stabala, na potpuno čistom zraku, a cijene umjerene. Tko bi toj reklami odolio?! – retorički se pita Ante I. Curać.

- Na idućoj stranici šjor Ivo P. Tedeschi nudi veliki izbor gotovih MUŠKIH ODIJELA od pravih ČEŠKIH i ENGLESKIH TKANINA, a cijene su im najumjerenije, dok gospar N. Perišić iz Dubrovnika oglašava svoje SKLADIŠTE POKUĆSTVA s vlastitom tapetarskom radionom. On prodaje spavaće sobe, trpezarije (tinele) gvozdene i drvene krevete, burale, slike i ogledala te dječja sportska kolica (karoce), putne kovčege iz pletiva i kože (valiže) itd. Njegova trgovina se nalazi u Aleksandrovoj ulici, broj 500, a cijene su sasma umjerene – reklamiralo se tada.

- Na istoj stranici šjor Mihovil Depolo, brodograditelj iz Korčule sebe naziva SPECIJALISTA ZA FINE RADNJE. Cijene su mu umjerene, a nacrte šalje na zahtjev. Na stranici 24. nalazimo reklamu BANKE I MJENJAČNICE ŠUTIĆ, KALDOR & GRBIĆ, koji su u Podružnici Gruž. Oni su ovlašteni prodavači srećaka razredne lutrije Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a obavljaju i sve bankovne transakcije najpovoljnije. Obavljaju isplate na svim tržištima, kupuju i prodaju valutu, dionice i vrijednosne papire, dok burzovne naloge obavlja odmah uz najpovoljnije uvjete. 

Živa je i danas

- Odmah ispod bankara nalazimo reklamu prvoklasne kavane ‘Dubravka‘ u Dubrovniku – na Brsaljama (Pile) s brojem telefona 50. Vlasnici braća Ivanović i upravitelj Vlatko Iveković ističu da je kavana glavno sjecište strane i domaće publike, a ima i veliki broj novina i časopisa u svim jezicima, uz dnevni koncerat prvoklasnih umjetnika! Živa je još i danas!

- Na idućoj stranici Korčulanin šjor Božo Tedeschi oglašava veliko skladište svakovrsnih cipela i gotovog rublja, a na istoj stranici nalazimo još jednog bankara iz Dubrovnika: SLAVENSKA BANKA d.d. Zagreb/ Filijala Dubrovnik. Nije navedena adresa ni kontakt telefonom, pa je za zaključiti da je bila općepoznata u onom vremenu i društvu.

- Banka javlja da ima uplaćenu dioničku glavnicu od 150 milijona, i javnu pričuvu od 50 milijona, te navodi sve gradove tadašnje države u kojima ima filijale, od Beograda do Škofje Loke. Ima, nadalje, filijalu u Buenos Airesu, afilijacije u Budapestu i Beču, a AMERIKANSKI ODIO u Zagrebu, Preradovićev trg br. 6, ima veze s prvorazrednim novčanim zavodima Sjeverne Amerike. Uloške ukamaćuje najpovoljnije, uložen novac uživa pupilarnu sigurnost, a obavlja tačno i brzo sve bankovne poslove – citira Ante I. Curać.

- Na stranici 26. nalazimo dva oglašivača iz Dubrovnika. M. SEZ i SIN preporučuju svoje tvorničko Skladište pokućstva od prostog do najfinijeg, pa poziva posjetite skladište, da se uvjerite o solidnosti vrste. Gdje se nalazi to skladište ne zna se, jer adresa niti kontakt telefonom nisu objavljeni.

- Nadalje gospar Mirko M. Zec iz Dubrovnika u svojoj MEHANIČNO DRVODJELSKOJ RADIONI izragjuje sve vrsti pokućstva, prozora, vratija, podove, kao i sve ostale izradbe, te prodaje drvene i gvožgjarske potrepštine za gragju. Opet bez adrese ni kontakta.

- Na idućoj stranici su tri oglašivača iz Korčule: šjor Marin Fabris iz Vrnika nudi BIJELI POZNATI KORČULANSKI KAMEN, prve vrsti u svakoj izradbi, a šjor Marin Ivelja obavještava Ribarske zadruge, ribare i brodovlasnike da na skladištu ima svakovrsnih mreža, konca, pluta, olova, te udica na veliko i na malo. Napose prima naručbe uz proviziju za cijele migavice, trahte zimske i ljetne i za svaku vrstu ribarskih mreža po želji, veličini oka, visine i duljine. On također oglašava Korčulansku tvornicu konopa, koja će od 1. jula početi izradjivati sve vrsti konopa: lančana uža, arganele, traine, reče (športa) za ulja, sve po želji. Samo ručna i solidna radnja I. Vrsti.

Na dnu stranice nalazimo neobičan oglas ‘Narodne Svijesti‘, kulturnog i politički-gospodarskog lista, koji izlazi svakog utorka u Dubrovniku. Predbrojba (vjerojatno pretplata) je 12 K. mjesečno. Oglašivač tvrdi da je to najrašireniji list u južnoj Dalmaciji.

- Oglasi su mu po 2 K. po 1 cm² u tekstu, a zahvale i priopćenja dvostruko. Administracija je u Dubrovniku, poštanski pretinac 33. Broj ček. rač. Sarajevo 4.153.

- Stranicu 27 je cijelu zauzeo oglas Društva za strojarsku i elektrotehničku industriju, zvanog ‘MOTORIJA‘. Društvo je na adresi Dubrovnik-Gruž, a naslov za brzojave je jednostavan: MOTORIJA-Gruž. Nije istaknuto ime vlasnika. Nema što nema u ‘Motorije‘: sve vrsti gvožgja, željeznog, pocinkovanog, bijelog, bakrenog i olovjenog lima. Sve vrsti cijevi od željeza, bakra i olova za odvode i kanalizaciju, pa armatura za vodovodne kupke i umivaonike, kao i svih vrsti hygieničkih namještaja, pumpa za vodu, vino i pivo. I to nije sve: Tvrtka nudi i ploče od klingerita, asbesta i gume, te konope od asbesta i konopja grafitiranog i čistog. Ima i motora na benzinu i na naftu, sve potrepštine za iste, te potpuni alat za mehaničare, bravare, kovače i limare. Prodaje na veliko i na malo uz povoljne cijene bez konkurencije.

Brbora prodaje kruh

- Na idućoj stranici je oglašen RÖNTGEN Institut M. U. D.ra Pera Šapro u Dubrovniku, ulica Lučarica, br. 360. Ord. 9-11 i 5-6. Nije naglašeno što nudi, vlasnik vjeruje da se to u Gradu zna. Zatim slijedi oglas Dubrovačke Hrvatske Tiskare iz Dubrovnika, koja izragjuje svakovrsne radnje kao: knjige, brošure, sve vrsti tiskanica za općinske, župne i druge urede, seoske blagajne, odvjetnike, trgovce itd., te moderne posjetnice, zaručne i vjenčane objave, pozive na zabave i igranke, osmrtnice itd.

Nije se zaboravilo spomenuti da se radnje obavljaju sa brzinom i tačnošću, a cijene su umjerene. I da se ne zaboravi: U zalihi ima tiskanica za župne urede i gragjevne poduzetnike i ostale.

- Na stranicama 30. i 31. nalazimo velikog oglašivača (jedinog koji je još živ, uz kavanu Dubravka!) ‘CROATIA‘ osiguravajuća zadruga u ZAGREBU, osnovana 1884., koja nudi osiguranja za poslovne grane: požar, provala, nezgode, staklo, transport, tuča.

Podružnica za Dalmaciju je u Splitu, a glavno zastupstvo u Gružu.

- Slijedeću stranicu su svojim reklamama zauzela su tri gospara iz Dubrovnika: Baldo Brbora prodaje kruh i mješovitu robu, a na zalihi uvijek ima sve vrste brašna iz najboljih bačkih i banatskih mlinova. Antun Poković oglašava svoju trgovinu mješovite robe na veliko. Obje reklame su bez adrese. Znači li to da je u Dubrovniku u to vrijeme (104 godine ranije) svatko znao svakoga? Vrlo vjerojatno. A Gjuro Obradović u ulici Lučarica prodaje salame, šunku, sir, likere, masti itd. na malo i veliko.

I, evo nas na zadnjoj stranici: Na njoj je reklama velike Jadranske Banke Beograd s navedenim poslovnicama od Celja, preko Cavtata, Dubrovnika, Korčule do Splita, Šibenika i Zagreba. Ima naslov za brzojave: JADRANSKA, a ima i afilirani zavod s adresom u New York City. Ispod njega gospar Venceslav Križ oglašava solidno i bez konkurencije skladište svih vrsta pokućstva, drvenog i metalnog, te tapecarije i dekoracije poznate vlastite, najstarije dubrovačke radionice osnovane 1884. godine. Ulica skladišta je Palmotićeva.

- Evo, dakle dubrovačkih i korčulanskih poslovnih ljudi koji su našli za shodno objaviti svoje oglase (reklame) u vodiču Korčula 1922. tadašnjeg opata korčulanskog, dun Maša Bodulića. Ne vjerujem da je dun Mašo obilazio dubrovačke butige i nagovarao vlasnike da sudjeluju u financiranju njegovog vodiča. To je vjerojatno učinio netko iz Dubrovačke Hrvatske Tiskare, za koju vjerujem da je bila i izdavač, a dun Mašo je samo napisao tekst o povijesti i znamenitostima Korčule. A možda je on nagovorio korčulanske poslovne ljude da oglase svoje radnje? U svakom slučaju, sve je lijep primjer udruženja pisca vodiča i oglašivača s ciljem smanjenja troška tiskanja. Bez obzira na ove trivijalnosti, ovo je lijep primjer predstavljanja znamenitosti i ljepota Korčule, tadašnjeg jezika i načina oglašavanja – ističe Ante I. Curać.

- Navedene butige i zanatske radnje su vjerojatno trajale do početka Drugog svjetskog rata, a nakon njega su se utopile u općenarodnu imovinu, ako ih njihovi vlasnici nisu na vrijeme zatvorili. Time su za ondašnje pojmove prestali biti izrabljivači narodnih masa. Bilo bi zanimljivo znati imaju li danas žive nasljednike? U Korčuli ima živih nasljednika, za Dubrovnik ne znam – zaključio je Ante I. Curać, neumirovljeni penzioner iz Žrnova.