Pelješki vinogradar i vinar Ivan Miloš otkriva kako dalmatinska vina osvajaju globalno vinsko tržište: ‘Država ponekad samo odmaže, ali...‘

Dalmatinska vina sve više osvajaju domaće i svjetske vinske karte, a vinari svakodnevno svladavaju izazove – od klimatskih promjena do probijanja na zahtjevna inozemna tržišta.

O aktualnim projektima, izazovima sektora i planovima razgovarali smo s predsjednikom Udruženja “Vino Dalmacije”, vinogradarom i vinarom, Ivanom Milošem.

Koje su ključne smjernice razvoja Udruženja “Vino Dalmacije” u narednom razdoblju?

-Udruženje je nacionalno akreditirano tijelo od strane Republike Hrvatske, kao krovna regionalna udruga koja pokriva prostor cijele Dalmacije. Hrvatska je u ovom smislu podijeljena na četiri glavne vinske regije i svaka ima svoje regionalno vinsko udruženje koje ujedno funkcionira i kao predstavničko tijelo u svim komunikacijama kako s javnim tijelima, tako i s realnim sektorom, odnosno tržištem. Tako da mi paralelno pokušavamo rješavati probleme ili izazove s kojima se naš sektor, odnosno članovi susreću, bilo da se radi o javnoj upravi, izazovima u vinogradarskoj i vinarskoj proizvodnji, ali s velikim fokusom na marketing i stvaranje prepoznatljivosti dalmatinskih vina i snažniju povezanost članova. Poseban naglasak stavljamo na promociju autohtonih sorti i specifičnosti pojedinih područja, održivu proizvodnju prilagođenu klimatskim promjenama te zajednički nastup na domaćem i međunarodnom tržištu.

Uz to, želimo poticati edukaciju, suradnju s turističkim sektorom i razvoj vinskog turizma. Naš je cilj da Vino Dalmacije bude prepoznato kao platforma koja ujedinjuje vinare i promiče kvalitetu, autentičnost i zajedništvo regije.

Na koji način Udruženje planira dodatno povezati vinare i olakšati im zajednički nastup na tržištu?

-Dalmacija je prostor različitosti, od geografije i klimatskih uvjeta, pa sve do mentaliteta ljudi. Tu različitost smatramo svojom prednošću. Imamo veliki broj autohtonih sorti vinove loze, ali i odlično udomaćenih stranih sorti. U kombinaciji s raznolikim mikroklimama i osobnim pristupom svakog vinara, to rezultira izuzetnim bogatstvom stilova vina i daje nam posebnu širinu.

Upravo kroz tu raznolikost želimo graditi zajedništvo. Naš je cilj dodatno povezati vinare kroz zajedničke promotivne aktivnosti, manifestacije i edukacije, ali i kroz stvaranje platformi na kojima mogu razmjenjivati iskustva, znanje i tržišne informacije. Zajedničkim nastupom želimo pojačati vidljivost naših vina i regije, kako na domaćem, tako i na međunarodnom tržištu te pokazati da raznolikost Dalmacije može biti naša najveća snaga kada nastupamo zajedno.

Kako vidite ulogu “Vina Dalmacije” u stvaranju prepoznatljivog brenda dalmatinskih vina – unutar Hrvatske i izvan nje?- Dalmacija je oduvijek poznata kao vinogradarski i vinarski prostor, vino je u samoj srži našeg identiteta, te s kvalitetom vina koju danas nude naši vinari mislim da smo već prepoznati kao takvi, barem u Hrvatskoj. Na stranim tržištima je još puno prostora za napredak, ne samo Dalmacije, nego cijele Hrvatske. Uloga “Vina Dalmacije” je da sve te naše priče poveže u cjelinu, da zajedno promičemo autentičnost naših vina koja su neodvojiva od samog prostora njihova nastanka.

Postoji li plan za jače uključivanje mladih vinara i novih proizvođača u rad Udruženja?

-Naravno, upravo ta nova generacija vinara, koja baštini naslijeđenu tradiciju, ali ima hrabrosti za nove korake je ono što daje tu vibrantnu snagu dalmatinskom vinarstvu. Vjerujem da je tradicija ono najbolje što smo naslijedili od prošlih vremena, jer sve ono što nije bilo dobro kroz povijest je samo otpalo, a do nas su došle najbolje prakse i znanja, koju sada zovemo tradicijom.Na svima nama je da damo svoj obol u sadašnjosti, jer ono što je nama sada novo, nekome će nekada opet biti tradicija.

Sretni smo što i u samoj udruzi imamo tu širinu, od vinarskih obitelji sa stoljetnom tradicijom i novim generacijama koje preuzimaju poslovanje, do novih vinara i vinara koji su u vinarstvo došli iz neke druge djelatnosti, te sa sobom donijeli neka nova znanja.Najbolji motiv budućim članovima za uključivanje su upravo naši rezultati, ali i želja vinara da budu dio jedne velike vinske obitelji i da zajedno stvaramo svoju budućnost.

Na kojim se konkretnim projektima trenutačno radi i koji su prioriteti?

-Uskoro nas u Zagrebu očekuje naš godišnji događaj pod nazivom Dalmatinske Vinske Ikone, a svako proljeće u Splitu organiziramo veliki Festival Vino Dalmacije. To su dva centralna događaja gdje želimo prezentirati naša vina, kako stručnoj publici tako i svim ljubiteljima vina.

Paralelno s tim radimo promociju na stranim tržištima, trenutačno pripremamo promotivnu kampanja s jednim od najvažnijih svjetskih vinskih časopisa – Decanterom. U stalnom smo kontaktu s brojnim opinionmakerima, novinarima i vinskim profesionalcima, koje često ugošćujemo na našim festivalima ili kroz press tripove, kako bismo im iz prve ruke pokazali zašto je Dalmacija tako posebna.

Osim toga, koliko nam okolnosti dopuštaju, aktivno radimo i na temama vezanima uz dostupnost zemljišta za sadnju vinograda te razvoj vinskog turizma, jer upravo ti segmenti dugoročno osiguravaju održivost i budućnost dalmatinskog vinarstva.

Jedan od najzanimljivijih projekata o kojem se govori jest dolazak Decanter tima u Dalmaciju. Možete li nam otkriti nešto više – što bi to konkretno značilo za naše vinare?

-Dalmatinska vina su već godinama među najnagrađivanijim hrvatskim vinima na poznatim svjetskim vinskim natjecanjima, poput Decanterova. Sam magazin Decanter je jedan od najutjecajnijih vinskih magazina u svijetu, ponajviše u Europi. U ožujku 2026.Decanter će objaviti poseban prilog posvećen dalmatinskim vinima, odnosno Dalmaciji. Njihov tim će također doći u Split, na naše sljedeće izdanje Festivala Vino Dalmacije u proljeće sljedeće godine. Mislimo da je to odlična promocija, kako naših vina, tako i Dalmacije kao vinske destinacije, jer dosta ljudi voli planirati svoja putovanja upravo oko vina.

-Kako Udruženje planira pomoći vinarima koji žele izvoziti – posebno na tržišta poput Kanade, SAD-a ili Skandinavije?

-Svako strano tržište je izazov za sebe, ali neka zajednička logika je univerzalna. Što bolja pojavnost u relevantnim vinskim magazinima, osvojene nagrade na natjecanjima, što veća vidljivost generalno, zapravo pomažu na svim tržištima. Ipak, neka tržišta imaju svoje specifičnosti, konkretno Kanada i skandinavske zemlje, gdje je gotovo svugdje maloprodaja vina strogo regulirana od strane države, te je država praktički vlasnik samih prodajnih mjesta, a samo vino opterećeno relativno visokim porezima na alkohol. Ipak, to su uvjeti igre koji su za sve vinare svijeta koji žele prodavati na tim tržištima isti, te je na nama da pokušamo tu naći prostor za sebe. Za tržište Kanade smo već radili svojevrsne radionice, da uopće educiramo članove o tome, te smo u komunikaciji i s tim državnim monopolima, te ćemo pokušati stvoriti bolju vidljivost dalmatinskih vina na njihovim budućim natječajima.

Koliko je važna zajednička marketinška strategija u usporedbi s individualnim nastupom vinarija?

-Mislim da su i zajednička marketinška strategija i individualni nastupi vinarija jednako važni, ali najbolji rezultat dolazi kad su u sinergiji. Svaki uspjeh pojedine vinarije ili njezina vina zapravo promovira cijelu regiju, a istovremeno zajednička promocija Dalmacije pomaže svim vinarijama da budu vidljivije.

Koliko je danas teško plasirati dalmatinsko vino u svijetu, s obzirom na konkurenciju i ograničene količine proizvodnje?

-Često volim podsjetiti da je cijela Hrvatska lani proizvela vina doslovno sto puta manje od jedne Italije, a i Španjolska i Francuska su tu negdje poput Italije. Znači, u svjetskim razmjerima smo jako mali, ali od toga ne moramo imati kompleks. Dapače, to moramo pretvoriti u prednost, te nuditi ono što možda trenutačno nedostaje svjetskoj vinskoj sceni u doba globalizma, a to su autentična vina. Dalmatinska vina imaju jaki pečat prostora iz kojega su nastali, te ćemo u budućnosti još više morati to isticati i raditi terroirska vina, te stvoriti prostor na svjetskoj vinskoj sceni. Činjenica je da imamo besplatan marketing kroz promociju naših vina svim stranim gostima koji nas posjete, što je odličan temelj i često prvi susret ljudi s našim vinima, i to trebamo još mudrije koristiti.

Uskoro nas očekuju “Dalmatinske Vinske Ikone 2025”. Možete li nam reći što novo donosi to izdanje i kako planirate dodatno podići razinu manifestacije?

-Dalmatinske Vinske Ikone je godišnje predstavljanje naših vinara u samom centru Zagreba, u hotelu Esplanade, gdje se u primjerenom ugođaju promoviraju najbolje dalmatinske etikete, i to osobno od samih vinara. Odličan koncept, gdje posjetitelji mogu koncentrirano kušati ono najbolje što Dalmacija nudi, jer svaki vinar donosi maksimalno tri svoje najbolje etikete, s naglaskom na crna vina i odležana bijela vina te prošek.

Ove godine u sklopu manifestacije posebnu će radionicu o plavcu malom održati vinski stručnjak Saša Špiranec, gdje će ponuditi dubinski uvid i vođeno kušanje ponajboljih primjeraka sorte koja svojom raskoši i karakterom nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Koliko su ovakvi događaji važni za afirmaciju autohtonih sorti i jačanje identiteta dalmatinskog vinarstva?

-Ovakvi su događaji iznimno važni jer daju prostor našim autohtonim sortama da se pokažu u najboljem svjetlu. Svaka naša autohtona sorta nosi dio naše povijesti, prostora i načina života, a upravo kroz ovakve manifestacije, gdje će vina prezentirati osobno ljudi koji stoje iza njihove proizvodnje, je najbolji način da ih publika doživi. Naše autohtone sorte su neraskidivi dio identiteta dalmatinskog vinarstva i ono što nas čini posebnim.

Kad govorimo o problemima – s čim se danas dalmatinski vinari najviše bore? Administracija, tržište, klimatske promjene, manjak radne snage...?

-Vinarstvo je jako regulirana djelatnost, te je administracija nažalost veliki dio naših dnevnih obaveza, ali to je generalni problem svih poduzetnika. Vinogradarstvo i vinarstvo je pak još izazovnije, jer ovisi o klimatskim uvjetima, te doslovno jedan nepovoljan klimatski događaj može uništiti cijelu proizvodnju. Kao i sve poljoprivredne proizvođače u Dalmaciji, izazov nam je dostupnost zemljišta za vinograde, kako privatnog, tako i državnog. To je pak puno šira tema, ali je svakako velika kočnica razvoja poljoprivrede u Dalmaciji. Također, vinogradarstvo u Dalmaciji je jako radno intenzivno, jer se neki od naših najboljih položaja mogu obrađivati isključivo ručno, što je svakako izazovno u današnjim vremenima kada je očit manjak radne snage.

Koliko država i institucije doista pomažu, a gdje vidite prostor za konkretniji iskorak podrške vinarima?

-Moje je mišljenje da država ponekad samo odmaže, bez obzira na to što ima pozitivnih primjera djelovanja same države i pozitivnih primjera ljudi unutar samog sustava koji žele vidjeti napredak, ipak rezultat je negativan, o čemu najbolje govori pad površina pod vinogradima u Hrvatskoj svake godine. Nažalost, ne postoji čarobni štapić i instant rješenja, problemi su puno dublji i kompleksniji, te neki problemi uopće nemaju veze s državom, ali neke stvari bi se mogle jednostavno riješiti uz pomoć države, ali jednostavno nema sluha ili se stvari presporo rješavaju.

Kako klimatske promjene mijenjaju dalmatinsko vinogradarstvo? Jesu li vinari već morali mijenjati pristupe u vinogradu i podrumu?

-Klimatske promjene su već godinama naša realnost, o čemu najbolje govori vrijeme berbe, koje se u određenim područjima pomaknulo skoro mjesec dana ranije. Određene prakse u vinogradarstvu se mijenjaju i prilagođavaju, tako da Dalmacija to polako okreće u svoju prednost. Određeni vinogradarski položaji pokazuju čak i još bolje rezultate, a autohtone sorte se jako dobro prilagođavaju. Suha ljeta pak pomažu za ekološki uzgoj, premda dugi sušni periodi zahtijevaju navodnjavanje određenih položaja. Sve u svemu, zadnjih godina ima sve bolje berbe u smislu kvalitete grožđa, tako da se čini da klimatske promjene okrećemo u svoju prednost.

 I za kraj – ako biste morali izdvojiti tri ključne stvari koje bi pomogle dalmatinskom vinarstvu u sljedećih pet godina, što bi to bilo?

-Prvo, dostupnost zemljišta za sadnju, odnosno promjena zemljišne politike i rješavanje imovinsko-pravnih odnosa; drugo, stvaranje jednostavnijeg i pravednijeg zakonskog okvira s naglaskom na sljedivost proizvodnje u koju će tržište imati potpuno povjerenje i treće, jednostavno brže i učinkovitije rješavanje problema od strane javne uprave.

Moramo osloboditi kreativni potencijal i omogućiti proizvođačima da rade ono što najbolje znaju i da svoje znanje i resurse troše jedino u poboljšanje proizvodnje i stvaranje dodatne vrijednosti.