Muk narušen povremenim jecanjem gledatelja vladao je u kinodvorani na premijernoj hrvatskoj projekciji “Glasa Hind Rajab” (“Sawt Hind Rajab”/”The Voice Of Hind Rajab”) u sklopu ZFF-a. Sličan efekt “Glas Hind Rajab” zasigurno će izazvati i u splitskom HNK-u, ali i u redovnoj kinodistribuciji.
“The Voice Of Hind Rajab” iznimno je potresan film na temu okupacije Palestine i genocida koji se tamo provodi. Velika humanitarna kriza ovdje je sužena na mikroplan i događaj u Gazi od 29. siječnja 2024., odnosno sudbinu šestogodišnje palestinske djevojčice Hind Rajab.
Podržana producenturom Jonathana Glazera (“Ispod kože”, “Zona interesa”) i Alfonsa Cuarona (“Gravitacija”, “Djeca čovječanstva”, “Roma”), tuniška redateljica Kaouther Ben Hania (za Oscara nominirani dokumentarac “Four Daughters”) rekonstruira istinitu priču u približno realnom vremenu, kreativno zamagljujući granicu između stvarnosti, dokumentarnog i igranog filma.
Da film slučajno ne bi bio eksploatacijski, kamera ne zalazi u Gazu i malu Hind ne glumi neka djevojčica, niti nju uopće vidimo, samo čujemo njezin prestravljeni glas. A glas je pravi. Redateljica koristi stvarne audiosnimke Hindinih poziva iz Sjeverne Gaze, a ostali glumci čitaju transkripte njihovih likova, tj. stvarnih ljudi, pripadnika hitne službe Palestinski crveni polumjesec.
Klinka je uputila očajnički poziv upomoć nakon što je ostala zarobljena u izrešetanom automobilu i jedina preživjela paljbu izraelske vojske koja je usmrtila njezina ujaka i rođake. “Tenk je pored nas... Oni pucaju... Sama sam... Uskoro će pasti mrak, bojim se... Dođi po mene... Molim te nemoj me ostaviti...”, zapomaže Hind.
Film prati njezinu agoniju dok, razgovarajući preko mobitela s volonterima hitne službe, čeka akciju spašavanja šćućurena u autu, okružena beživotnim tijelima članova obitelji i prekivena njihovom krvlju. Ben Hania režira film na granici činjenice i fikcije orkestrirajući telefonske kontakte između glumaca i glasa stvarne djevojčice.
K tome, da podeblja stvarnost nemilog događaja, redateljica poseže i za trenucima kad se stvarne videosnimke pravih aktera iz centra za hitne službe prikazuju na mobitelima ispred njihovih tumača, paralelizirajući ono izgovoreno u filmu i stvarnosti. “Glas Hind Rajab” pozicionira se kao mješavina važnog političkog filma, ganutljive dokudrame i trilera visokog “real time” koncepta i svedene lokacije, nešto poput danske “Krivnje”, također u cijelosti ambijentirane u centar za hitne službe i struktuirane u stilu utrke s vremenom za spas jednoga života.
Trajanje od 90-ak minuta pomaže da film zadrži urgentnost i ne izgubi početni trilersko-dramski momentum. Situacija je krajnje napeta: sudeći po digitalnoj karti Hind je udaljena niti deset minuta od najbliže ambulante, ali volonteri čekaju da se osigura siguran koridor odobren od strane vojske, koja “blokira sve linije prema Gazi”, kako bi poslali vozilo hitne pomoći po nju.
Osjećaj njihove bespomoćnosti seli se s velikog ekrana među paralizirane gledatelje, još nemoćnije da išta naprave, dok glas Hind Rajab postaje simbol stradavanja Gaze. Hind u tom smislu kao da nasljeđuje onu djevojčicu u crvenom kaputiću iz crno-bijele “Schindlerove liste”, oskarovske ratne drame Stevena Spielberga o genocidu iz Drugog svjetskog rata.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....