StoryEditorOCM
Panorama‘MOZAK OPERACIJE‘

Pljačkaši s hulahopkama na glavi izveli su jednu od najtraljavijih pljački ikad: to je bio samo početak kaosa...

Piše Marko Njegić
5. prosinca 2025. - 12:52

Jazzerski “score” doziva lopovski klasik “Oceanovih 11” Stevena Soderbergha, a izvorni naslov “The Mastermind” kao da sugerira da je u centru zbivanja pljačkaški veleum po mjeri likova iz “Lopova” ili “Vrućine” velikana Michaela Manna. No ime festivalski cijenjene američke nezavisne redateljice Kelly Reichardt, specijalizirane za minimalistički realizam i poznate po “Nekim ženama” i “Prvoj kravi”, pobija očekivanja da će “Mozak operacije” (“The Mastermind”) biti u dosluhu sa spomenutim “heist” filmovima.

Kad i ako Reichardt radi unutar nekog žanra, ona ga obično dekonstruira. Sjetimo se vesterna “Meekova prečica”. Sada je na red za dekonstrukciju došao pljaškaški krimi-triler. “Mozak operacije” je krajnje sveden i tih film, lišen glamura, akcije i trilera sličnih ostvarenja, poput recimo “Afere Thomasa Crowna” uzmemo li u obzir pljačku umjetnina, konkretno apstraktnih slika američkog slikara Arthura Dovea.

Ako treba tražiti uzora za Reichardt u pogledu neke filmske pljačke, to je “Pasje popodne”, premda je ona prvenstveno pronašla inspiraciju u istinitoj priči iz 1972. (krađa slika iz umjetničkog muzeja u Worcesteru, Massachusetts). A i naslov se može shvatiti ironično kako priča odmiče jer glavni lik je sve samo ne pravi pljačkaški “mastermind”, osim možda u svojoj glavi.

On je James Blaine Mooney (sve popularniji i angažiraniji Josh O’Connor), nezaposleni obiteljski čovjek iz predgrađa sa suprugom (Alana Haim) i dva sina (Sterling Thompson, Jasper Thompson) koji planira postati kradljivac umjetnina, iako (p)ostaje samo beznačajni lopov.

Od majke (Hope Davis) posuđuje novac pod krinkom da mu treba za poslovni projekt kako bi dao pare pomoćnicima. Kad jedan od njih, vozač za bijeg, odustane od pljačke u 5 do 12, nazire se da će stvari prije ili kasnije poći naopako. Pljačka je, doduše, ispala uspješna, koliko god da je izvedena traljavo u prizorima koji zbijaju šalu na račun pljačkaša s hulahopkama na glavi (mlada posjetiteljica ih je zatekla na nedjelu sa slikama u rukama) i čuvara muzeja (zadrijemao na poslu).

Međutim, svakom idućom minutom filma “The Mastermind” evidentno je da pljačka nije Mooneyjeva ekspertiza i da on nije sve dobro promislio i racionalizirao, posebice ono što može (i hoće) uslijediti, odnosno moguće posljedice ako policiju (i lokalnu mafiju) tragovi dovedu do njega.

Opet, čini se i da mu ideja za pljačku nije samo sinula zbog želje da se dođe prečicom do bogatstva, nego i prkošenja kapitalističkom (u)stroju pa i ocu sucu (Bill Camp) koji kritizira lopove zbog nedostatka ambicije, između redaka i nezaposlenog sina, uzgred nesuđenog diplomanta Umjetničke akademije. Eto i ironije, podcrtane novinskim naslovom “Student koji je napustio Umjetničku akademiju opljačkao muzej”.

Reichardt ne ide u eksplikaciju i gledatelj o Mooneyju ne doznaje puno, on je enigma gotovo kao lik u Ozonovoj ekranizaciji “Stranca”, ali moguće je da u njemu još tinja buntovnički, antiestablišmentski duh šezdesetih koje su slomile rane (Nixonove) sedamdesete, a možda je i izveo pljačku da pobjegne od monotonije obiteljskog života.

https://www.youtube.com/watch?v=PC6ky_Bt86M

Zasigurno ga zbog toga idolizira prijatelj Fred (John Magaro), kod kojeg će potražiti utočište za jednu noć, na neodobravanje njegove žene (Gaby Hoffman). O’Connor je odlično odabran za glavnu ulogu, koja je produžetak njegovih izvedbi u “Himeri” (arheolog kao pljačkaš antikviteta) i “Izazivačima” (nepovjerljivi tip sa skrivenim namjerama).

Prva polovica “Mozga operacije” mješavina je sporogorećeg “heist” filma i karakterne studije u stilu “novog Hollywooda”, samo još sporije režije, stvorene da probudi pospanost u gledateljima svojim odveć relaksiranim ritmom ako se ne uspiju prebaciti na valnu duljinu filma, s dugim kadrovima ovjekovječenim statičnom ili jedva pomičućom opservacijskom kamerom da na trenutke izgleda kao da se slika zamrznula, tj. da je netko stisnuo “pauzu”.

U drugu polovicu ulazi politika uz odjeke Vijetnama, najprije preko radija i novina, a onda i “uživo” s protestima protiv rata, čime postaje savršeno jasno zašto “The Mastermind” ima hrvatsku premijeru na Human Rights Film Festivalu. Spletom okolnosti, na jednom od tih prosvjeda, između policije i protestanata, naći će se i Mooney. Ni najveći “mastermind” ne bi mogao predvidjeti takav razvoj situacije, kamoli on. 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
05. prosinac 2025 12:54