"Un Film de Bryan Fuller". Redatelj Fuller tako se potpisao na odjavnoj špici svog filmskog prvijenca "Čudovište ispod kreveta" ("Dust Bunny"). Poznat po seriji "Hannibal", Fuller je time odao pismo namjere. "Čudovište ispod kreveta" nije nastalo u francuskoj nego američkoj produkciji, ali Fuller se estetski i tematski najviše ugledao u Francuze, poput ekscentričnog Jean-Pierrea Jeuneta i akcijskog Luca Bessona, pa tek onda Amerikance kao što su makabrični Tim Burton i Wes Anderson, kralj simetričnih kompozicija kadrova.
Stilizirana (s)likovnost filma, s bajkovitom paletom boja podsjeća na "Amelie", a priča se odvija u "povišenoj" stripovskoj, magično-realističnoj "fantasy" verziji nekog (američkog?) grada koji bi lako mogao biti i francuski. Jednako tako, priča radi "twist" na "Leona profesionalca".
Mala Aurora (solidna Sophie Sloan) uvjerena je da čudovište vreba na nju u njezinoj sobi i nagoni je da se krije ispod pokrivača, kao prestrašeno dijete. "Nešto je ispod mog kreveta", govori ona roditeljima, ali nitko je ne shvaća ozbiljno. A onda roditelji jednog dana nestanu.
Pojelo ih je čudovište? Aurora misli tako ("Nešto je u podu!") i odlučuje angažirati šutljivog susjeda iz stana 5B (Mads Mikkelsen) da sredi njezina monstruma nakon što posvjedoči kako je sredio ubojitog zmaja u Kineskoj četvrti. Susjed je očito plaćeni ubojica ili nešto tog tipa, iako o njegovoj prošlosti ne doznajemo skoro ništa, ali to ne smeta s obzirom da je arhetipski (leonovski) postavljen i da ga Mikkelsen glumi uobičajeno uvjerljivo.
Osim što scenu u Chinatownu orkestrira kao da spoj "Kill Billa" (Mikkelsen u trenirci kao Uma Thurman) i "Velike gužve u Kineskoj četvrti" (šarolika akcija), Fuller gledatelju daje do znanja da je zmaj ustvari lutka, iako se djevojčici koja vidi njegovu sjenu, a ne vidi ljude protiv kojih se susjed bori, može učiniti kao pravi.
"Čudovišta ne postoje. Tvoje čudovište nije ubilo roditelje, ubijeni su", razuvjerava "zabrinuti susjed iz 5B" Auroru koja po njemu "pati od deluzija". Doista, izgleda da su Aurorine roditelje ubili monstruozni ljudi, kriminalci u stilu "Leona" (David Dastmalchian umjesto Garyja Oldmana), koji posjećuju njezin stan da smaknu i nju kao svjedokinju.
Nijednom ne vidimo čudovište ni njegovo žderanje ljudi, od Aurorinih roditelja do kriminalaca, tako da razumijemo susjeda i čini se da Fuller svemu pristupa kao metafori i dječjoj logici (sna/snomorice). No, je li čudovište ispod kreveta metaforično, produkt košmara i vječnog straha male djece koji traumatični klinci znaju prenijeti i u svijet odraslih?
Umjesto odgovora recimo samo da je Fuller snimio prilično unikatan i nipošto generički/konvencionalan, transžanrovski uradak u stilu osamdesetih, nešto što je sam volio gledati u osamdesetima/devedesetima i pokazati koliki je filmofil. "Dust Bunny" bi nekim filmofilskim klincima mogao značiti jednako kao što su nama značili "Gremlini" i "muppetovski" filmovi s potpisom Jima Hensona ("Labirint").
Da je "Čudovište ispod kreveta" izašlo 1984., prije "Gremlina", možda bi upravo ono bilo prvi film "PG-13" predikata, a danas je dobilo "R", premda nije baš tako strašno, više kao nekakva verzija košmarnih Muppeta, a ne "Aliena" unatoč prisustvu legendarne Sigourney Weaver. Ipak, zlu ne trebalo, pripazite na pod.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....