Veliki uspjeh postigao je Igor Bezinović osvojivši Europskog Oscara za najbolji dokumentarac s filmom "Fiume o morte". Bezinović je iza dodjele dodjele sudjelovao u razgovoru sa svim pobjednicima i podijelio je pozornicu s Joaquimom Trierom, Stellanom Skarsgardom i Renatom Reinsve. Nakon toga, uspjeli smo ga uhvatiti za par izjava.
Što vam je prvo prošlo kroz glavu kad ste čuli svoje ime?
- Da ću morati održati govor. I spustio sam se dolje i stvarno sam imao tremu, glas mi je baš drhtao. Inače nemam tremu, držao sam puno govora jer sam profesor. Teško su riječi izlazile iz mene jer sam jednostavno vidio tu masu ljudi i tu odgovornost da sada moraš nešto izgovorit. Iako sam bio pripremljen, jednostavno su me ponijele emocije. Ali, na kraju sam rekao ono što sam imao i mislim da je ogroman aplauz bio, tako da se Nijemcima svidjelo.
Jeste li bar malo očekivali pobjedu ili ste bili skeptični, kao što je bio Nebojša Slijepčević lani?
- Malo jesam očekivao. Mislim da svi ljudi kad ovako dođu na neko natjecanje, razmišljaju o tome što bi rekli kada bi dobili priliku zahvaliti se. Ne mogu reći da nisam razmišljao, dapače, puno sam razmišljao o tome što bih trebao reći jer je zbilja ovakva publika, s ovoliko faca iz europskog i svjetskog filma koji su bili danas u dvorani, i "live" prijenos na raznim europskim televizijama. Stvarno mi nije bilo svejedno kako će to izgledati.
Jeste li imali pripremljen govor ili je bilo poluspontano?
- Pa, bilo mi je bitno podsjetiti ljude na prosvjede koji su se prošli mjesec desili u Njemačkoj, kada je 55.000 njemačkih studenata u 90 gradova izašlo kako bi prosvjedovali protiv obaveznog vojnog roka i protiv militarizacije njemačkog društva. Znao sam da je to nekakva stvar na koju bih se htio referirati.
Znao sam da svakako želim film i nagradu posvetiti Rijeci, to se podrazumijevalo da ću napraviti. Još sam htio dodati, ali glazba je krenula svirati, kako mislim da se mir ne stvara kupnjom novog oružja, izumima modernijih aviona ili opasnijih dronova, bešumnijih tenkova. Mislim da to nije način na koji se stvara mir u svijetu.
Ja mislim da se ideja mira, između ostalog, stvara kroz naš posao. Kroz kulturu, kroz umjetnost, kroz film. I jedna stvar koja se ne spominje dovoljno... To su putovanja. Mislim na to koliko malo hrvatski učenici putuju, koliko malo poznaju naše susjedne zemlje.
Evo tu je kolegica iz Ljubljane. Ne znam koliko je uopće hrvatskih učenika ikad bilo u Ljubljani. Taj moment upoznavanja svijeta je nešto što mi se dodatno potvrdilo prošle godine jer sam s filmom bio na kontinentima na kojima nisam prije bio i taj kontakt s drugim kulturama je neobično važan za stvaranje kulture mira u svijetu.
Ovo je druga godina zaredom da hrvatski film trijumfira na dodjeli Europskih filmskih nagrada...
- Jako smo mala kinematografija i utoliko jako krhka kinematografija. Stoga mislim da je kontinuirani rad u kulturi i ulaganje u kulturu, koliko se ulaže u kulturu, razlog zašto imamo uspjeh hrvatskog filma.
Samo bih podsjetio da smo i Nebojša Sljepčević i ja autori u čije je filmove HAVC kontinuirano, desetljećima, bar 10 godina ulagao. On je stariji od mene pa u njega još duže. To nije stvar koja se ni meni ni njemu desila preko noći. Nisam siguran da bismo se mi ovime bavili na ovaj način da nije bilo raznih ulaganja i u naše filmove, i u radionice na kojima smo bili, i putovanja.
Kinematografija se ne može uzimati zdravo za gotovo. Nego se s novim generacijama taj tip ulaganja mora nastaviti, ako želimo da hrvatski jezik i hrvatska kultura budu prisutni u svijetu, jer to se neće održati samo tako. Pogotovo zato jer je plan hrvatske Vlade da diže novac za vojsku, a ne za obrazovanje. Tako da taj moment, hoćemo li mi moći imati ovakve uspjehe... Bit ćemo sretni ako nećemo kupovat još vojnih brodova i aviona i tenkova.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....