Novčanice u novoj verziji "Trkača" ("The Running Man") redatelja Edgara Wrighta skrivaju iznenađenje za fanove starog filma u režiji Paula Michaela Glasera iz 1987. godine. Ako dobro otvorite oči u kinu, vidjet ćete Schwarzeneggera, zvijezdu prve ekranizacije futurističke distopije Stephena Kinga, napisane 1982. pod pseudonimom Richard Bachman. To je jedna od nekoliko posveta Schwarzeneggeru i izvornome "Trkaču" pa će npr. Glen Powell, friški tumač junaka Bena Richardsa, u jednoj sceni reći "I‘ll be back".
Respektabilno je vidjeti da se Wright ("Eksplozivni murjaci", "Vozač", "Posljednja noć u Sohou") referira na prvotni "The Running Man", ali referencije su dvosjekli mač za aktualni blockbuster. U usporedbi dvaju filmova, novi "Trkač" ostaje za petama staroga, a gleda u leđa i "Dugom hodu", još jednoj ekranizaciji Kingova distopijskog romana u 2025. godini.
Realno, "Trkač" nije jedan od istinski velikih Schwarzeneggerovih (SF) filmova kao npr. "Potpuno sjećanje" ili "Total Recall", odnosno mogao je to biti da ga je režirao Glaserov imenjak Paul Verhoeven, no svejedno je obilježio epohu i bio prilično vizionarski spoj SF akcijskog trilera i društveno-medijske satire koji je predvidio svijet lažnih vijesti, ali i "deep fake" snimki u sceni s računalnom fabrikacijom Richardsove smrti.
Iako nije vjerno slijedio roman, "The Running Man" pogodio je košmarno-futurističku suštinu predloška o Americi pretvorenoj u totalitarnu policijsku državu nakon kraha ekonomije i medijskoj propagandi njezine najveće TV mreže, matične kuće sadističkog "kruha i igra" reality showom, gdje natjecatelji bivaju lovljeni pred očima nasilja željne publike.
"Trkač" se uklopio ne samo u epohu vladavine Schwarzeneggera, tj. "Mad Maxa", "Kobre" i slasherskih horora (svaki "lovac" mogao bi se naći u nekom od tih filmova), nego i u val antiestablišmentskih SF-ova poput "Robocopa" i "Oni žive" (s prvim ga povezuju i lude TV reklame, s drugim i akcija pokreta otpora za gašenje signala koji društvu emitira lažnu sliku svijeta).
Izmaštana u osamdesetima, distopijska budućnost "Running Mana" dijelom je postala sadašnjost do 2025., godine radnje romana, tako da Wrighu nije bilo lako domisliti nešto što već nije stvarnost, čime posljedično njegov uradak suštinski ne nudi ništa posebno novo u pogledu stanja svijeta ili kritike medijske manipulacije, osim što se satira sada eksplicitnije izgovara ("To ti je showbiz", "Sve je lažirano"), a nije izbalansirana s akcijom kao u npr. "Demolitionu Manu".
Distopijska ikonografija je sada vizualnija s obzirom na napredak tehnologije i veći budžet filma, podsjećajući scenografski na remake "Potpunog sjećanja" u prvoj polovici, ali na trenutke je i retrofuturistička. Zgodan je dodatak da natjecateljima showa ne rade o glavi samo lovci, nego i obični ljudi; oni ih mogu cinkati za novac i dobiti bonus ako ih snime i dojave njihovu lokaciju.
U priču je, modernizacije radi, uveden streaming servis FreeVee specijaliziran za priglupe TV showove, a ubačen je i lik pobunjeničkog podcastera (Daniel Ezra), ali ne i neki tehnološko-poduzetnički superbogataši koji kroje medijski svijet, poput onih iz filma "Mountainhead", kako bi se Wright satirički fino nadovezao na antikapitalistički "eat the rich" trend.
S druge strane, nezaboravni negativac Killian iz Schwarzeneggerova filma sada kao da opstoji u istoimenom producentu-kreatoru showa izbjeljenih zubi (Josh Brolin) i iskričavo odjevenom voditelju (Colman Domingo), likovima koji bi se, posebno potonji, mogli naći i u nastavcima "Igara gladi", tinejdžerske kopije "Trkača".
Od lovaca je jedino živopisan Lee Pace kao Evan McCone s maskom nalik Konspiratoru iz "Alana Forda". Važniji ženski lik, Richardsova "taokinja" Amelia (Emilia Jones), prekasno je uveden u priču i odveć histeričan da ostavi dojam, a i naglo prolazi karakternu promjenu.
Problem je i u junaku. Powell se nabildao, ali često je preforsiran u pokušaju da se dokaže u svom "action leading man" debiju umjesto da bude akcijski ležerniji i spontaniji poput Brucea Willisa. Richardsov bijes isprve je osvježavajuć dok garnira crnohumorne, sarkastične replike a la Schwarzenegger, no ubrzo postaje naporan s obzirom na to da Powell igra isključivo na tu "anger manegement" kartu i nije nijansiran kao u "Hit Manu" s kojim njegov "The Running Man" dijeli motiv prerušavanja glavnog lika.
Akcija je razmjerno zabavna, na momente kreativna (potjera s Richardsom zatočenim u gepeku auta), ali i antikulminativna, sa zbrzanom završnicom. Kad novi "Trkač" dođe do kraja trke, nastupa osjećaj ravnodušnosti. Wright je obično pravi čovjek za posao, ali u ovom filmu je puno toga krivo. Na pamet nekako pada parafraza Schwarzeneggerova "Komandosa". (W)right? Wrong!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....