Ekskluzivna ispovijest glumačke zvijezde našem novinaru: ‘Da mi se ovo dogodilo u dvadesetima, totalno bih poludjela!‘

Do 2021. godine malo tko je znao za norvešku glumicu Renate Reinsve (rođenu 1987.). Sve se promijenilo nakon njezine uloge Julie u sjajnoj "Najgoroj osobi na svijetu" Joachima Triera, koji joj je deset godina ranije dao malu ulogu i u "Oslo 31. kolovoza".

Naime, Renate je osvojila nagradu za najbolju glumicu na festivalu u Cannesu i bila nominirana za EU Oscara i BAFTA-u. Sam film je, pak, dobio nominaciju za Oscara u međunarodnoj i scenarističkoj kategoriji.

Reinsve su najednom počeli zvati za hollywoodske projekte i podijelila je ekran s poznatim facama poput Sebastiana Stana i Jakea Gyllenhaala ("A Different Man", serijski remake filma "Nedokazana krivnja), ali i nastavila glumiti u norveškim produkcijama ("Handling The Undead") uključujući psihološku dramu "Armand" u režiji Halfdana Ullmanna Tøndela, unuka legendarnog redatelja Ingmara Bergmana, koja će hrvatsku premijeru imati 14. lipnja u "Kinoteci" u sklopu FMFS-a, a u srpnju krenuti i u redovnu kinodistribuciju.

Potpisnik ovih redaka je ugodno (i ekskluzivno) porazgovarao s Renate povodom "Armanda" kad je zimus bila nominirana za EU Oscara za ulogu u filmu i čekao pravu priliku za puštanje intervjua. Prilika je dočekana.

U vrijeme intervjua "Armand" je, nakon osvojene Zlatne kamere u Cannesu za debitantski film 2024. i nominacija za EU Oscara, bio u žiži tzv. sezone nagrada.

Ponosna na ‘Armanda‘

– Mi smo samo mala skupina prijatelja koja je napravila film s jako malim budžetom na zapadnoj obali Norveške. I sada je to sve otišlo izvan svih proporcija, s nagradama i nominacijama. Jako smo ponosni i jednostavno se prepuštamo tom tijeku i uživamo – izjavila je na početku intervjua Reinsve kojoj snimati filmove i raditi promocije nije isto, ali...

– Sada sam naučila da mogu raditi samo filmove na koje sam stvarno ponosna. Ili filmove koji govore o nečemu egzistencijalnom, o čemu mogu voditi razgovore. Bilo bi stvarno, stvarno teško da radim promociju za nešto što ne volim. Danas mi se čini da snimanje filmova ima tri faze: prvo sam sama i pripremam se za ulogu, onda dolazi snimanje s ekipom, i naposljetku, razgovori s novinarima ili publikom, koji donose vlastita mišljenja i perspektive. Kroz te razgovore često i sama naučim nešto novo o temi filma. Uživam u tom dijelu – kazala je glumica.

Koliko je dobila ponuda iz Hollywooda nakon "Najgore osobe na svijetu"?

– Puno. Puno. I rekla sam "da" za "A Different Man" jer je to bio način stvaranja filma u koji vjerujem. No, često sam rekla i "ne", jer nisam htjela odmah ući u veliku hollywoodsku produkciju u kojoj bih se možda izgubila. Vrlo sam zadovoljna svojim odlukama, svi projekti koje sam prihvatila bili su mi vrijedni – odgovorila je Renate i priznala da ne žali za ponudama, iako je bilo i "velikih".

– Bilo je teško ne biti opčinjena novcem i slavom, ali htjela sam ostati vjerna onome što volim. Raditi na projektima koji meni mogu nešto pružiti i kojima ja mogu nešto pružiti nešto jedinstveno. Sretna sam što sam išla tim putem, jer sada dobivam ponude koje su puno više u skladu s onim tko jesam i što želim raditi – veli Reinsve.

Je li joj se život zauvijek promijenio nakon "Najgore osobe na svijetu"? I je li bila spremna na to?

– Da, bila sam spremna. Drago mi je što se to nije dogodilo dok sam bila u dvadesetima, nego nakon tridesete. Inače bih vjerojatno poludjela. Sve se dogodilo jako brzo. Znam gdje stojim i koje su mi vrijednosti, i pokušavam zadržati distancu, ali i uživati kad mogu. Za mene je najvažnije raditi s redateljima, scenarijima i, naravno, glumačkom postavom koji mi puno znače – iskrena je Norvežanka.

Od Norveške do Amerike

Je li kroz lik Julie naučila nešto o sebi?

– Jesam. Mislim da sam prihvatila neke stvari o sebi koje nisam voljela. Kad su se mnogi ljudi prepoznali u tim osobinama – osjećala sam zajedništvo. I to je bilo oslobađajuće – smatra ona.

Je li gluma na engleskom jeziku plašila norvešku glumicu?

– O, da. Bila sam stvarno, stvarno jebeno nervozna. Prvo smo snimali film "A Different Man" i snimali smo dosta u jednom kadru. I saznala sam da ćemo to raditi tek dva tjedna ranije. Bila sam jako nervozna i meni se čini da se to vidi. I u seriji "Presumed Innocent" imala sam cijeli monolog pred 250 ljudi i pravom porotom, to je bilo jako zastrašujuće. No, sada mi više ništa nije strašno. Prešla sam sve granice straha – tvrdi Renate koja je bila jako znatiželjna može li raditi u Hollywoodu jer "postoji razlika između europskog i američkog načina rada".

– Prve epizode "Presumed Innocent" režirao je Norvežanin, a scenaristica je bila Anna Savitsky, pa su mi omogućili da zaista glumim na svoj način. U takvim projektima imate manje prostora kao umjetnik, ali ipak smo na audiciji Jake Gyllenhaal i ja zajedno istraživali tko bi taj lik mogao biti, kako bi mogli ispričati priču zajedno. To mi se svidjelo. Ja sam samo morala popuniti praznine za nešto što već postoji. Zato sam uživala raditi na tome – govori Reinsve i precizira razliku između snimanja s norveškim redateljem u Norveškoj i snimanja u Americi.

– Nije razlika toliko u redateljima, jer to ovisi od osobe do osobe, već u sustavu oko njih, o tome kako se filmovi financiraju, kako se produkcija strukturira, to je ono što je različito. I redatelj se mora tome prilagoditi. U Hollywoodu glumci imaju jako velik utjecaj, dok je u Norveškoj ili Europi više običaj slijediti redateljevu viziju. To naizgled zvuči kao mala razlika, ali u praksi jako utječe na način rada i kako se osjećate na projektu – ističe Renate i dodaje da se reakcije na filmove u različitim zemljama razlikuju ovisno o kulturi.

Scena nekontroliranog smijeha

– U Norveškoj lik Julie nije bio tako progresivan. Ideja da ne želi djecu, ili da prekida stabilnu vezu zbog nečeg apstraktnog, to je ovdje uobičajenije. Ali u Italiji i Španjolskoj je to bilo progresivnije razmišljanje, naročito ideja da ne želiš djecu. U SAD-u su bili jako impresionirani time što je film uopće snimljen i što je izvedba bila tako iskrena.

U Americi često znate unaprijed kako ćete se osjećati, trenirani ste da to provedete. Kod Julie nije bilo tako, ništa nije bilo kontrolirano. Bila je neplanirano sirova. I mislim da je publika to jako osjetila – drži Reinsve kojoj je bilo zastrašujuće pripremiti se za mračan i nesimpatičan lik poput Elisabeth u filmu "Armand".

– Vjerujem da pod pritiskom iz ljudi mogu izići najgore osobine, ovisi o situaciji koja je kadra to ispoljiti iz njih. Nakon Julie, koja je divna osoba i naći nešto tako u svojoj nutrini je lijep i topao proces, bio je izazov pronaći sve te negativne stvari u sebi i pri tome biti iskren prema sebi. Naravno, ne ponašam se slično u takvim situacijama. Lik Elisabeth gubi gotovo sve što joj je u životu važno i traži manipulativne načine da izdrži, nekad svjesno, nekad ne.

Bilo je neugodno i teško, ali i jako izazovno. Također, "Armand" se bavi predrasudama o glumcima, da nisu iskreni u životu, da glume i kad ne bi trebali. To je posebice neugodno bilo. A ja vjerujem da je gluma potraga za istinom i iskrenošću. Bilo je teško ući dublje u sve te predrasude o glumi – otkriva Renate i za kraj se dotiče scene nekontroliranog i neobjašnjivog smijeha u filmu.

– Znali su da će to biti jako teška scena. Redatelj i producent su znali da priča zahtijeva tu scenu, zbog preokreta u filmu i lika.

U scenariju je to bilo opisano u tri retka, i rekla sam Halfdanu: "Ovo je nemoguće". No, odlučili smo pronaći način. Dao mi je deset sati za tu scenu. Znala sam da jedini način da osiguram da to bude iskreno je da stvarno izgubim kontrolu. Bila sam natjecateljska plivačica u mladosti, pa znam kako se tijelo može pogurati do granice.

Imala sam preciznu analizu emocionalnog stanja lika i njezina odnosa prema drugima. Tijekom tih deset sati, stvarno sam izgubila kontrolu, počele su se događati stvari koje nisam mogla planirati. Bilo je vrlo neugodno, ali sam jako ponosna što sam uspjela doći do toga i što je redatelj vjerovao u mene. I bilo je lijepo što su mi dali pet dana odmora nakon toga, stvarno mi je trebao.