Slutnja da bismo mogli svjedočiti nečem uistinu posebnom javlja se već u uvodnoj špici. Seks Martyja Mousera (sigurni oskarovski nominent/mogući dobitnik zlatnog kipića Timothée Chalamet) i njegove povremene djevojke Rachel (vrlo dobra Odessa A‘zion) poprima animirani oblik. Spermatozoidi kreću u utrku prema jajnoj stanici i ona se montažnim rezom pretapa u stolnotenisku lopticu u letu tijekom Martyjeva ping-pong meča.
Sve to popraćeno je ugođajnom pulsirajućom glazbom Daniela Lopatina u stilu osamdesetih koja u jednom trenutku preuzima melodiju hita "Come Back and Stay" Paula Younga i zatim ustupa mjesto pjesmi "I Have the Touch" Petera Gabriela, kao da gledamo neki "80‘s movie", recimo mladenačkog "Slobodan dan Ferrisa Bullera".
Početak "Martyja veličanstvenog" ("Marty Supreme") prilično je briljantan, a takav je i ostatak filma koji nakon pretpremijernih projekcija u zadnjem vikendu 2025. kreće redovno u kina 1. siječnja. Redatelj Josh Safdie u prvoj samostalnoj režiji bez brata Bennyja (zajedno su snimili "Good Time" i "Uncut Gems") nameće se kao nasljednik Martina "Martyja" Scorsesea kojemu je, možda, naslov filma posvećen između redaka.
Radnja "Martyja veličanstvenog" odvija se pedesetih godina prošlog stoljeća, a Safdie režira film s okusom američke kinematografije sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih, usput objedinjujući Scorseseove "Ulica zla", "Dobre momke" i "Casina".
Rezultat je bezvremenski komad kinematografije, jedan od najboljih filmova godine i izvjesni budući klasik. S "Marty Supreme" Safdie se potvrdio kao kinetički redatelj, zagrijan za propulzivnost u režiji i naraciji, kao i kaotične likove koji nemaju mira i u konstantnom su pokretu, a od njih preuzima tihu nervozu i paniku, pretvarajući to u zaraznu maničnu energiju filma uz pomoć snimatelja Dariusa Khondjija.
Brzi, dinamični stolni tenis s ritmičnom naprijed-nazad izmjenom udaraca ping-pong loptice samim time je savršena podloga njegovog filma i refleksija titularnog lika brzog na riječima kojima se izvlači iz situacija. Mladi Marty živi nabrijanim tempom i juri kroz život tražeći prečicu do postratnog američkog sna.
On radi kao prodavač cipela u energičnom New Yorku (pogođeno mjesto radnje), ali ima dara za stolni tenis i želi postati prvak svijeta pod svaku cijenu, ne prezajući od laganja, spački i varanja da to postigne, kao "made in America" tip, preteča prevrtljivih likova Leonarda DiCaprija, Franka Williama Abagnalea iz "Uhvati me ako možeš" i Jordana Belforta iz "Vuka s Wall Streeta" na čiju se muljatorsku kinetiku Safdie oslanja.
"Drama mi je jako važna. Koristim svaku priliku da pokažem talent. Ja imam svrhu. Ti nemaš. I ako misliš da je to neka vrsta blagoslova, nije", govori odveć ambiciozan, drzak, pun sebe i (isprve) arogantan lik, spreman testirati toleranciju publike, kao i Chalamet kojeg mnogi upravo tako doživljavaju, što glumčevu izvedbu čini subverzivno metafilmskom.
Isto se može reći i za oskarovku Gwyneth Paltrow u povratničkoj ne-marvelovskoj ulozi potamnjele glumačke zvijezde tridesetih Kay Stone željne "comebacka" (sjajan trenutak kad procvate na pljesak kazališne publike) koju će Marty zavesti i usput poslovati s njezinim suprugom Miltonom (Kevin O‘Leary), a to ga uvaljuje u nevolje i posredno navodi na preispitivanje i poniznost kad doživi veliki poraz i njegov ego bude narušen.
Zahvaljujući Safdieju "Marty veličanstveni" djeluje poput neprestane vožnje i nosi gledatelja, odvodeći ga na putovanje s protagonistom na granici njegova sna i zablude, prepuno suludih "krv, znoj i suze" situacija, poput one s mafijašem u tumačenju režisera Abela Ferrare (poklopila ga je kada i nestao mu je pas) koja bi se mogla naći u filmu s njegovim potpisom, uz nešto Scorseseovo i Tarantinovo.
Safdie izvanredno spaja nespojivo, karakternu studiju, "rockyjevski" sportski film, dramu u usponu i padu, prevarantsku (krimi) komediju, pa i ljubavnu priču, a sve to istovremeno čini da "Marty Supreme" izgleda kao punokrvni "movie", ali i životno. Završni stolnoteniski meč uzbudljiv je takoreći kao nezaboravno wimbledonsko finale Gorana Ivaniševića i Patricka Raftera.
Chalamet i Safdie uspijevaju navesti gledatelja da navija za Martyja gotovo kao za Gorana, čak i zasuzi u posljednjem kadru filma, kad zasvira Tears For Fears s "Everybody Wants To Rule The World". "Marty veličanstveni" je emotivni ping-pong.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....