Rastuženi za ljubav: nastavak jednog od najboljih filmova novog milenija romansi daje SF ruho i još je melankoličniji

Soba 2046 pojavila se u filmu “Raspoloženi za ljubav” Wong Kar Waija. Bila je to hotelska soba u hongkonškoj četvrti šezdesetih godina prošlog stoljeća gdje su se nalazili novinar Chow Mo-wan i tajnica Su Li-zhen (Tony Leung, Maggie Cheung). Su i Chow polako su se zbližavali dok su njihovi supružnici imali aferu, ali spletom nesretnih okolnosti nisu konzumirali ljubav, iako su za nju bili raspoloženi.

Pred kraj filma “In The Mood For Love” Chow je ispričao prijatelju staru priču: kad bi netko imao tajnu, popeo bi se na planinu, izdubio udubljenje u drvetu, šapnuo tajnu u njega i zapečatio ga blatom. Nešto slično Chow će i napraviti nakon što dođe u Kambodžu i posjeti Angkor Wat – šaptati u udubljenje u zidu i zatvoriti ga blatom. Chowovu tajnu na neki način otkriva Kar Waijev film “2046” (2004.), duhovni nastavak “Raspoloženih za ljubav” naslovljen po sobi nesuđenih ljubavnika.

Leung u “2046” glumi Chowa koji bi mogao biti isti lik ili njegova inverzija, nakratko se pojavljuje i Cheung kao Su (tako se zvala i u Kar Waijevom “Days Of Being Wild”), a film je i snimio Christopher Doyle. No, zanimljivo je da se lik u tumačenju div(n)e Gong Li također zove Su Li-zhen, sa njom je Chow imao romansu u Singapuru, koji je posjetio i u “In The Mood for Love”, ali isto nisu ostali skupa.

Na povratku u Hong Kong, Chow se spetlja s nekoliko žena, Wang Jing-wen (Faye Wong; glumila u Kar Waijevom “Chungking Expressu”), Lulu (Carina Lau; vidjeli smo je u “Days Of Being Wild”) i posebno Bai Ling (tada iznimno popularna Zhang Ziyi; “Tigar i zmaj”, “Heroj”, “Kuća letećih bodeža”), no izgleda da u njima traži Su i utapa tugu za izgubljenom ljubavi kad počne pisati romantičnu SF priču nazvanu “2046”.

“Zašto ne može sve biti kao prije? Nisam se mogao prestati pitati je li me voljela ili ne”, čujemo razmišljanja i zaključak “Nema zamjene za ljubav”. Osjećaj romantičnog žaljenja prožima film ambijentiran u 1966. u kojem je titularni 2046 zapravo svijet budućnosti, sastavljen od Chowove prošlosti, mašte i sjećanja.

Treba spomenuti da 2046. označava pretposljednju godinu prije nego što autonomija Hong Konga, zajamčena 50 godina nakon primopredaje 1997., službeno istekne i 2047. postane dio Kine, ali Kar Wai ne politizira film. Više ga interesira romantična budućnost od političke u svijetu 2046.

Do tog svijeta, nalik računalno generiranoj mješavini “Istrebljivača” i “Petog elementa”, može se doći brzim vlakom kao svojevrsnim vremeplovom, tamo se ništa ne mijenja i ljudi ondje mogu “ovladati izgubljenim sjećanjima”. “Sva su sjećanja tragovi suza”, nadahnuto pripovijeda Chow, odveć rastužen za (novu) ljubav.

Kar Wai prati tragove suza kapljicu po kapljicu dok Chow pokušava pisanjem dovršiti nedovršenu ljubavnu priču sa Su, gradeći je iz prošlih sjećanja u budućnosti gdje se stvari još mogu dogoditi. Tako, Chow zamišlja sebe kao mladog Japanca u vlaku za 2046, zaljubljenog u androidicu, a ona mu ne uzvraća ljubav.

Kako Japanca i androidicu igraju isti glumci koje gledamo i u Chowovoj zbilji 1966. (Takuya Kimura, spomenuta Wong), Kar Waijev koncept “priče unutar priče” na prvu može biti zbunjujuć pa i nedokučiv za gledatelje, posebno ako su neupoznati s hongonškim redateljem i nisu vidjeli “Raspoložene za ljubav”.

Iz tog razloga filmu se najbolje prepustiti čulno i kasnije slagati enigmatični egzistencijalni romantično-znanstveno-fantastični mozaik. Kao i svi Kar Waijevi filmovi, s naglaskom na “In The Mood For Love”, “2046” je vizualno ekstravagantna i hipnotička rapsodija boja (dominiraju zelena i crvena), tj. kadrova koji glumcima idu u prilog i potenciraju njihovu filmičnost i erotičnost.

“Mood” je bitan u “2046”, premda se ispod kovitlaca audiovizualnih senzacija mogu čuti okucaji slomljenog srca i osjetiti težina sjećanja, odnosno trenutaka zamrznutih u nekom boljem vremenu. Ima smisla da je “2046” izašao iste godine kao Linklaterov “Prije sumraka”, nastavak “Before Sunrise”. Oba filma opstoje na sjecištu prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, od 2004. do 2046. godine.