‘Jedna bitka za drugom‘: Bitka za Ameriku

Jedna ”5-star” kritika za drugom pratila je početak (američke) kinodistribucije novog filma velikog redatelja Paula Thomasa Andersona. Strani kolege ujedinjeni su u mišljenju da je ”Jedna bitka za drugom” (”One Battle After Another”) novo kinematografsko remek-djelo 21. stoljeća, naj-film godine i nešto najbolje s potpisom Andersona.

Kritičar portala ”IndieWire” David Ehrlich izjavio je da je ”Jedna bitka za drugom” možda najbolji film koji je objavio neki veliki američki studio od 2010. naovamo, otkako je on počeo raditi kao recenzent. Da potencira tvrdnju, Elhrich je pod četiri filmska favorita na Letterboxu štosno naveo ”One” (1966.), ”Battle (2018.), ”After” (2019.), ”Another!” (2022.).

Pa ipak, ovog kritičara ”Jedna bitka za drugom” nije ”odnijela” baš tako daleko na prvo gledanje. Teško da bi film mogao proglasiti ponajboljim od 2010. i u Andersonovu opusu, ali na prvo gledanje rekao bi da spada među vrhunce 2025. godine i da ima potencijal budućeg klasika, a svakako ga treba cijeniti kao rizičan, provokativan i netipičan studijski projekt (s blockbusterskim budžetom od 100+ milijuna dolara), drugi uzastopni takav s logom Warner Brosa nakon ”Trenutka nestajanja”.

”One Battle After Another” je definitivno nesvakidašnje kinoiskustvo i neće biti po svačijem guštu, osobito gledateljima koji s Andersonom nisu na ”ti”. Početak filma može biti i iritantan zbog prerane eskalacije revolucionarskog i inog kaosa te preforsirane izvedbe tamnopute Teyane Taylor u ulozi militantice Perfidije Beverly Hills i njezina psihoseksualnog odnosa s rasističkim pukovnikom Stevenom J. Lockjawom u tumačenju Seana Penna (rubno karikaturalan, ali odličan), neovisno o tome što je kadar glumice kako rešeta iz strojnice s trudničkim stomakom do zuba jedan od najnezaboravnijih u filmu.

Perfidijinu revolucionarnu skupinu ”Francuski 75” kao pokret otpora upoznajemo u akciji oslobađanja imigranata na granici Amerike i Meksika koje u pritvoru drži Lockjaw. Anderson zarana signalizira da će ”Jedna bitka za drugom” biti politizirana, još prije nego Bob Ferguson (Leonardo DiCaprio stvara jedan od svojih najboljih likova kao ”Viva la revolucion!” spoj Ricka Daltona i Dudea iz ”Bilo jednom u... Hollywoodu” i ”Velikog Lebowskog”) na televiziji gleda ”Bitku za Alžir”, posebice kad Perfidia ispali pobunjeničke parole ”Ovo je najava jebene revolucije”, ”Došli smo ispraviti vaše krivde” i ”Revolucionarno nasilje je jedini način”. 

Film zrcali kaos i polarizaciju u Trumpovoj Americi (još aktualni atentat na Charlieja Kirka), potencirajući i teorije zavjere o moćnoj podzemnoj organizaciji, tajnom ”bijelom” društvu opsjednutom rasnom čistoćom koje iz sjene plete konce i kontrolira stanje u SAD-u. Međutim, nije sve u politici: negdje odmah pri početku filma čujemo i (Andersonovu) uputu ”Imaj širu sliku”, izgovorenu Bobu s kojim će Perfidia imati dijete miješane rase.

Doista, treba imati ”širu sliku” prilikom gledanja ”One Battle After Another”. Ovo je jedinstvena epska kombinacija ”novohollywoodskog” političkog i paranoidnog trilera, oštre društvene satire, dirljive obiteljske drame, urnebesne crne komedije i hipnotičke akcije kao svojevrsna refleksija vremena nastanka priče o pobuni i otporu, nadahnute romanom ”Vineland” Thomasa Pynchona, pisca kojeg je Anderson već jednom adaptirao (”Skrivena mana” ili ”Inherent Vice”).

Priča ispočetka djeluje prenapučeno, kaotično i neujednačeno, ali stvari polako sjedaju na svoje mjesto kad Perfidia nestane iz radnje i Anderson se fokusira na njezinu 16-godišnju kći Willu (Chase Infiniti, otkriće). Štoviše, ”Jedna bitka za drugom” postaje sve bolja kako ide dalje, naročito nakon što opsjednuti Lockjaw uđe Willi u trag i Bob kreće u očajničku akciju spašavanja uz pomoć njezina karate senseija Sergija St. Carlosa (sjajni Benicio del Toro).

Akcija i Anderson bili su nespojiv par, ali ako ovaj redatelj nije dosad prišao blizu akcijskim filmovima, to ne znači da ih ne voli (”Vitez tame” Christophera Nolana i ”Ponoćna utrka” Martina Bresta neki su od njegovih favorita u širem žanru). Na koncu, Anderson se ispisao iz filmske škole kad je profesor rekao da to nije mjesto za one koji žele snimiti nešto poput ”Terminatora 2” i uvrijedio ga kao velikog poklonika Cameronova nastavka.

Klimaktična akcija filma je nolanovska, na IMAX-ovoj skali, a potjera između tri vozila hipnotizira kadrovima valovite uzbrdo-nizbrdo ceste usred pustinje s fantastičnim pozicioniranjem kamere Michaela Baumana tik iznad asfalta i ugođajnom glazbom Jonnyja Greenwooda.

Bauman je prije ”One Battle After Another” snimio i ”Licorice Pizza” kojom je PTA najavio da se vraća ranim radovima, filmofilskijim, ljudskijim i osjećajnijim ostvarenjima o obitelji/autsajderima kao što su ”Teška osmica”, ”Kralj pornića” i ”Magnolija” nakon pomalo pretenciozne, kubrickovski prefekcionističke art faze s emotivno distanciranijim filmovima (”Bit će krvi”, ”Master”, ”Fantomska nit”), započete nakon ”Pijanih od ljubavi” i nakratko prekinute ”Skrivenom manom”.

”Jedna bitka za drugom” bliža je tom Andersonu koji kao da se revolucionarski opire kasnoj fazi, režirajući žanrovski razveden film i umješno mijenjajući ton tijekom 160-ak minuta kao što ga je mijenjao u onoj 10-minutnoj sceni s Alfredom Molinom iz ”Boogie Nights”. Viva la revolucion!