Vruća sedla postala su usijana kad je Sharon Stone snimila vestern "Brzi i mrtvi" ("The Quick and The Dead", 1995.). No, publika je, čini se, očekivala "Sirove strasti" na Divljem zapadu, moguće osokoljena njezinim izborom filmova nakon megahita koji ju je proslavio, kao što su "Sliver" i "Specijalist".
"Brzi i mrtvi" slabo su prošli u kinima, ali ni kritika filmu nije bila sklona. Malo je tko opazio da je redatelj Sam Raimi subvertirao žanr i napravio (vizionarski) spolni "twist" na muški žanrovski arhetip iste godine kao i Renny Harlin, a nekih dvije dekade prije nego što će nešto slično postati trend u Hollywoodu ("Oceanovih 8", "Istjerivačice duhova itd.).
Naime, Raimi i Harlin bili su ispred vremena kad su stavili žene u prvi plan (špageti) vesterna i gusarske avanture s feminističkim filmovima "The Quick and The Dead" i "Cutthroat Island". "Nisam još vidjela ženu s pištoljem", kaže netko za Stone koja glumi eastwoodovski vesternski lik zvan The Lady.
Dama ulazi u film obasjana suncem i odlazi iz njega nestajući na horizontu, a u međuvremenu biva i preporođena, izranjajući iz vatre, dima i pepela kao Schwarzenegger na kraju "Komandosa" (ispalila je i bar jedan dobar šlagvort, na protuhino "Trebam ženu" uzvrativši s "Trebaš kupku...").
Jasno, mnogi će je podcijeniti kad dojaše u prašnjavi gradić iz osvetničkih pobuda jer "žene nemaju pojma o gađanju", ali nakon što isuče kolt, pogodi omču i spasi propovjednika Corta (Russell Crowe) od vješanja, ona pokazuje da je vrijedna "točno u podne" natjecanja u brzom potezanju koje organizira korumpirani, sadistički gradonačelnik Herod (Gene Hackman).
Natjecatelji su živopisni, poput Klinca (Leonardo DiCaprio) i Acea (Lance Henriksen), ali najživopisnija je Raimijeva revolveraška režija u ovoj stripovskoj, satiričkoj posveti špageti vesternima Sergija Leonea ("Za šaku dolara", "Dobar, loš zao") s nekima od najboljih kaubojskih "bang-bang" okršaja u žanru.
Okidači pištolja se munjevito povlače, njihovi bubnjevi se okreću, revolveraši strijeljaju i krupno kadriranim namrštenim pogledom ispod šešira... Raimi se raspištoljio stilizacijama poput naglih zumiranja i još naglijih odzumiranja, a rabio je i "split diopter" leće kamere kao Brian De Palma za dualni fokus u prvom u drugom planu.
Redateljski potpis autora "Zle smrti" i "Darkmana" uočljiv je u svakom zaigranom kadru filma prepunom ludih i nezaboravnih vizualnih gegova, sve luđih prema kraju i ovjekovječenih iz nevjerojatnih rakursa da bi ljubomoran bio i jedan Leone od kojeg je Raimi kao "hommage" preuzeo glumca Woodyja Strodea ("Bilo jednom na Divljem zapadu").
Primjerice, kamera Dantea Spinottija ("Posljednji Mohikanac", "Vrućina") postavljena je u suludom kutu tik do šerifovske značke zabijene u pijesak i u drugom planu hvata Heroda kako se nad njom nadvija, tu je i jedan subjektivni "first person shooter" pogled s nišana puške, a prikaz izlaznih rana dotad je neviđen u vesternu i uopće, kao kad Raimi koristi rupu od metka u glavi napucanog nesretnika da "uokviri" kadar.
Ovakav pomaknuti pristup vesternu bio je potreban žanru uskrsnulom iz mrtvih nakon mitske pompoznosti prestižnih filmova ranih devedesetih ("Ples s vukovima", "Nepomirljivi") jer Raimi sve režira u samosvjesnom, autoreferencijalnom ključu, na korak, da ne kažemo metak, od onoga što je John McTiernan napravio 1993. u "Posljednjem akcijskom junaku".
Herod je inverzija Hackmanova Oscarom pozlaćena negativca "Little" Billa iz "Unforgiven". Hackman je opet izvanredan i zamalo otima film Stone, ali "The Quick and The Dead" najviše pripada čarobnjaku iza kamere. Raimiju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....