Guillaume Marbeck (r. 1994.) oduvijek je želio biti redatelj i u mladosti je režirao neke glazbene spotove i dva kratka filma. Međutim, prije nego što je uspio režirati neki cjelovečernjak okušao se kao redatelj ispred kamere. Marbeck je dobio ulogu redatelja u filmu "Novi val" ili "Nouvelle Vague" u režiji višestrukog oskarovskog nominenta Richarda Linklatera (serijal "Prije svitanja/sumraka/ponoći", "Odrastanje").
I to ne bilo kojeg redatelja, nego legendarnog "novovalovca" Jean-Luc Godarda. Linklaterov film govori o snimanju Godardova prijelomnog klasika "Do posljednjeg daha", a Marbeck je vrhunski "skinuo" francuskog redatelja i odlično se snašao u prvoj filmskoj ulozi. Ususret dolasku "Novog vala" u hrvatska kina 8. siječnja, Marbeck je preko "Zooma" dao ekskluzivni intervju za "Slobodna" i na nekih 15-ak minuta ugodno porazgovarao s potpisnikom ovih redaka.
Frka pred audiciju
Jeste li bili veliki obožavatelj Godarda prije snimanja filma i jeste li možda sada još veći?
– Znao sam tko je on jer sam studirao film na filmskoj školi i morali smo proučavati filmografije svih važnih redatelja. On je bio jedan od njih, jer su mnogi naši profesori bili veliki obožavatelji Godarda, kao i mnogi studenti. Poznavao sam njegov rad, poznavao sam njegov pristup.
Ne mogu reći da sam bio obožavatelj, jer nisam poznavao cijeli njegov opus, ali svakako sam osjećao snažnu povezanost s duhom onoga što je pokušavao postići – biti slobodan i svaki put pretvoriti film u novo iskustvo. Oduvijek sam iznimno cijenio taj aspekt filma. Svaki film koji gledam pokazuje mi nešto što prije nisam vidio. Bilo da je to tehnički, emocionalno ili u načinu na koji je priča ispričana. Svaki put kad se pojavi nešto novo, nešto što nisam vidio ni u jednom drugom filmu, to mi je iznimno vrijedno.
Koliko ste puta gledali "Do posljednjeg daha" prije nego što ste dobili ulogu?
– Gledao sam ga više puta tijekom školovanja. Zatim, kad sam doznao da imam audiciju, pogledao sam ga još jednom. A kad sam dobio ulogu, pogledao sam ga nekoliko puta, kako bih ga imao u glavi, kao da planiram snimiti film. Imao sam određenu viziju.
Kako ste dobili priliku za ovu ulogu i kakav je bio proces audicije? Pročitao sam negdje da ste zakasnili i da ste imali problema sa sunčanim naočalama...
– Da, dobio sam e-mail od direktorice castinga i isprva sam mislio da je prijevara. No ispostavilo se da je stvarno, jer sam odradio prvu audiciju. Šest mjeseci kasnije nazvala me i rekla da je Richard u Parizu. Morao sam naučiti 25 stranica teksta i doći sa sunčanim naočalama koje su mu se svidjele na prvoj audiciji – ali ih više nisam mogao pronaći. Nazvao sam prijatelja koji mi je donio naočale, ali ni on ih nije mogao pronaći. Rekao sam mu: "Pa možeš mi dati neke druge naočale." Srećom, prijatelj je optičar i ima trgovinu. Morao ju je otvoriti rano ujutro, no došao je jako kasno jer je imao problema s vodom u stanu. Došao je sav mokar, ja sam zgrabio neke naočale, otišao kući, odjenuo se kao Godard i krenuo, ali sam zakasnio na audiciju.
Kad se producentica okrenula prema meni i rekla: "Tko ste vi? Kasnite", pomislio sam da moram biti iskren, jer je prvi dojam ključan. Ako sada ne reagiram odmah, ništa se neće dogoditi. Rekao sam: "Da, naravno da kasnim." Ona je rekla: "Što?", a ja: "Trebao sam te naočale."
I onda sam ispričao cijelu priču. Svi su se počeli smijati. Radili smo casting osam sati, s različitim glumcima. Na kraju dana dali su mi scenarij. Ista žena mi ga je predala i rekla: "Dosta smo razgovarali i želimo da odete kući sa scenarijem." Pogledao sam je zbunjeno i pitao: "Jeste li sigurni da to smijete učiniti?" Rekla je: "Naravno. Ja sam producentica. Tko bi imao više prava od mene? Uzmite scenarij i idite kući."
Jeste li našli prave sunčane naočale – Godardove naočale, tj. njegov model? Kako ste se osjećali kad ste ih stavili?
– Tijekom priprema tražili smo te naočale, ali one više ne postoje. Čak ni na internetskim stranicama za vintage naočale nismo ih mogli pronaći jer su toliko posebne. Morali smo ih izraditi. Svaki pokušaj bio je pogrešan. Dan prije početka snimanja bio je posljednji pokušaj. Kad je čovjek došao u moj stan da mi pokaže naočale, pogledao sam ih i odmah su mi djelovale ispravno. Nisam htio pogledati u ogledalo, pa sam ih stavio i okrenuo se prema svojoj partnerici Sarah i Charlesu, koji ih je izradio.
Pitao sam: "Kako izgledaju?" Svaki put kad bih Sarah pokazao prethodne verzije, bila je nesigurna. Ovaj put je samo kimnula glavom. Tada sam se pogledao u ogledalo i stvarno sam mogao vidjeti Godarda. Počeo sam plakati. Pomislio sam: napokon mogu igrati ulogu za koju se pripremam više od šest mjeseci.
Sav taj rad ima smisla. Bez pravih naočala to ne bi bio Godard, jer je on bio iznimno precizan u svojim namjerama i u načinu na koji je želio da ljudi gledaju njega, njegov rad i ono što stvara. Uvijek je želio da ljudi misle svojom glavom. Te čudne naočale tjerale su ljude da se pitaju: "Tko je ovaj čovjek?" Možda je upravo to želio.
Linlaterov beskrajan ‘masterclass‘
Ovo vam je prva uloga. Smatrate li ironičnim ili simboličnim to što glumite redatelja u svojoj prvoj ulozi, s obzirom na to da ste i sami redatelj?
– Smatram to i ironičnim i simboličnim. Kad slušam intervjue o ulogama koje su me duboko dirnule, često glumci govore da se uloga na neki način podudarala s njihovim životom. Postojala je istina koja se događala paralelno i davala ulozi dodatnu dubinu. Ja sam želio svoj proboj na filmu, a istodobno sam bio na rubu da odustanem. Sve se to osjetilo u samom filmu. Svaki trenutak snimanja bio je simboličan za mene. Svaka lokacija podsjećala me na neko razdoblje moga prijašnjeg života. Bilo je kao okretanje nove stranice.
Kako ste se pripremali za ulogu, gledajući njegove filmove, intervjue, čitajući biografije?
– Da, gledao sam intervjue, čitao biografije. Gledao sam i kratke filmove u kojima je glumio, jer njegovi prijatelji iz filmskog časopisa "Cahiers du Cinéma" često nisu imali glumce za male uloge pa su glumili sami. Tako sam mogao promatrati kakav je bio. Osjećao sam se poput umjetne inteligencije – hranio sam se svim tim sadržajem i pokušavao ga prenijeti s maksimalnom ljudskom stabilnošću.
Što ste kao redatelj naučili glumeći Godarda i radeći s Linklaterom?
– Naučio sam da je postavljanje pitanja ponekad snažnije od davanja uputa. Kad je Richard želio da se nešto promijeni, pitao bi: "Što mislite o ovoj sceni?", "Zašto to radite ovdje?", "Može li ova scena biti brža?", "Jesu li stvarno nosili ovakvu odjeću 1959. godine?" Takva pitanja ljudima daju osjećaj da su odgovorni za dio filma i da je film i njihov.
Taj osjećaj pripadnosti tjera ljude da rade duplo više. To je sjajan savjet za redatelje početnike: u redu je ne znati sve unaprijed, ali u redu je i izazivati svoj tim pitanjima. Doći će do određenih odgovora. Ako nemaju odgovor, reći će da ne znaju. Ili će zaključiti da je brže ipak bolje.
Osjećao sam se kao Godard u doba "novog vala" dok je bio sa svojim mentorima poput Melvillea i Rossellinija i postavljao im pitanja. Ja sam isto radio s Richardom. Ispitivao sam ga o svemu. Bio je to beskrajan "masterclass". Bilo je sjajno što sam ga uvijek mogao nešto pitati.
Godard je govorio da su djevojka i pištolj dovoljni za film. Slažete li se?
– Ne, mislim da vam treba i kamera (smijeh). Ali ako imate kameru, djevojku i pištolj, spremni ste (smijeh).
Jeste li fan Linklatera? Koji vam je njegov omiljeni film?
– Da. Mislim da je to "Before Sunrise". I "Before Midnight". Zapravo cijela trilogija, jer imam osjećaj da sam prošao sve te faze u odnosima. To nije fantazija, to se stvarno događa kad ste jako zaljubljeni.
Mislite li da se nešto poput francuskog "novog vala" ili "novog Hollywooda" može ponovno dogoditi?
– Ljudi se zasite kad se iste stvari stalno ponavljaju. Revolucija će uvijek doći i ona se uvijek već događa. Možda to sada nije očito široj publici, ali postoje stvari koje se upravo sada stvaraju, a za koje malo tko zna. Poslije će postati općeprihvaćene. To je kao s filmovima Agnès Varde. Ona je snimala filmove "novog vala" prije nego što se taj pojam uopće koristio. Val počinje prije nego što dobije ime. Kao tsunami: vidite da dolazi, ali kad ga uočite, već je prekasno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....