‘Sirat‘: Rave na minskom polju

Most Sirat spaja raj i pakao. Tko god se uputi prijeko, mora znati da je put preko njega uži od vlasi kose i oštriji od mača. Bijela slova na crnom ekranu sugeriraju neko mistično i transcendentalno iskustvo između raja i pakla u uvodu filma "Sirat", koji nakon nagrade žirija u Cannesu stiže na FMFS za hrvatsku premijeru.

Španjolsko-francuski redatelj i koscenarist Oliver Laxe, podržan producentskim potpisom legendarnog filmaša Pedra Almodovara (producirao, na primjer, "Divlje priče" i "Klan"), potrudio se da tu sugestiju oslika i ozvuči od prve do posljednje scene. Zvučnici se u prvim kadrovima postavljaju usred pustinje za rave party. 

Sirovi tribal techno sve snažnije pulsira iz zvučnika i znojne partijanere tjera na ples, režući pustinjski zrak "oštrije od mača". Sekvencija je usporediva s impresivnim techno uvodom u izvanredni film "Victoria", odnosno pjesmom DJ Kozea "Burn With Me" (ovdje je to Kangding Ray i "These Are My Rivers"), samo što je party iz mraka noćnoga kluba preseljen u suncem obasjanu marokansku pustinju.

Paralela se dade povući i sa "Zion rave" scenom iz postapokaliptičnog SF akcijskog spektakla "Matrix Reloaded" koliko glazba zvuči praiskonski da se na nju može plesati od zore čovječanstva do smaka svijeta i postapokalipse. Vrijeme radnje nije precizirano u "Siratu", pretpostavljivo je da je film ambijentiran u sadašnjost, ali može se sagledati i da je u pitanju postapokaliptična "madmaxovska" budućnost s obzirom na atmosferu.

Na party dolazi sredovječni Luis (Sergi López) zajedno s malim sinom Estebanom (Brúno Nuñex) ne bi li pronašao nestalu tinejdžersku kćer koja frekventno posjećuje takve događaje, a nije se javila pet mjeseci i trag joj se gubi nakon jednog ravea u Maroku. "Rekli su da bi mogla biti na ovom raveu", govori Luis i pokazuje starijim partijanerima sliku kćeri. Nisu je vidjeli, ali "bit će još jedan rave u pustinji", "blizu Mauretanije".

Nedugo poslije, vojska dolijeće niotkuda i prekida party: "Ovo je stanje uzbune, svi državljani EU-a moraju se ukrcati u vozila." Nekoliko partijanera daje se u bijeg s dva kombija, Stef (Stefania Gadda), Josh (Joshua Liam Henderson), Tonin (Tonin Janvier), Jade (Jade Oukid) i Bigui (Richard "Bigui" Bellamy), a s njima i Luis i Esteban u zasebnom vozilu.

Tada započinje njihova odiseja preko Sahare, režirana kao pustinjski film (divlje) ceste, poput četvrtog "Pobješnjelog Maxa", u formi proganjajućeg, hipnotičnog festivalskog arta po mjeri Cannesa, u kojem je dosta toga zagonetno i otvoreno za interpretaciju, tako da bi jedne gledatelje mogao osvojiti, a druge odbiti, posebice ako nisu na "ti" s rave kulturom.

Tko su vojnici i koji je točno "rat izbio tijekom noći" i "stvarno eskalira", kako javlja radio? Tragaju li partijaneri za idućim (posljednjim ikad?) raveom ili možda Godotom koliko redatelj Laxe bilda anticipaciju, ne libeći se i povremenih šokova? Hoće li stići na odredište računajući manjak goriva i namirnica, kao i to da su na putu "staze vrlo opasne", za koje Luisov auto nije prilagođen?

Partijaneri su naturščici zanimljivih lica, ali nisu uvijek glumački uvjerljivi, za razliku od veterana Lopeza ("Ricky", "Map Of The Sounds Of Tokyo", "Potiche", "A Perfect Day", "Pacifiction") u ulozi krajnje suprotivoj njegovu negativcu iz "Panova labirinta". No "Sirat" je više film o putovanju nego putnicima, više audiovizualan nego dijaloški intoniran.

Fotografija Maura Hercea sa šačicom božanskih dronovskih kadrova i pulsirajuća elektronička glazba na trenutke potiču nadrealan ugođaj dok film prevaljuje put od ogoljelih pustinjskih krajobraza ("Ovdje je samo prašina") do opasnih planinskih gudura, gotovo užih od "vlasi kose", odakle se lako survati ako se ne potegne ručna kočnica.

Duh "Fury Roada" lebdi nad "Siratom", toliko da imamo i jedan vrisak od bijesa i očaja usred pustinje a la Furoisa. Laxe u zadnjoj trilerski nastrojenoj trećini evocira metafizičku eksplozivnost "Nadnice za strah" Henri-Georgesa Clouzota i Friedkinova "Sorcerera", kad se likovi nađu na minskom polju i mogu odletjeti u zrak naprave li krivi korak. Nedostaje samo scena prelaska mosta, ali nema veze. "Sirat" poput titularnog mosta ionako spaja raj i pakao.