Nevjerojatna istinita priča nalazi se u središtu španjolskog filma “Marco”, prikazanog na FMFS-u nakon svjetske premijere u Veneciji. Španjolac Enric Marco dugi se niz godina predstavljao za nešto što nije – zatvorenik u nacističkom koncentracijskom logoru.
Čitavo to vrijeme bio je i predsjednik španjolske Udruge žrtava holokausta. A onda je povjesničar Benito Bermejo jednog dana otkrio da je Enric lagao i bio folirant. “Marco” je imao hrvatsku premijeru u Ljetnom kinu “Bačvice” kojoj je nazočio glavni glumac Eduard Fernandez, odličan u ulozi Enrica i nagrađen Goyom za izvedbu. Fernandez je tim povodom dao intervju za SD.
Šarolika ličnost
Jeste li čuli za ovu istinitu priču prije dobivanja uloge u filmu?
- Samo sam čuo nešto malo u medijima. Jedan čovjek je pričao o tome da je bio u logoru, ali na kraju se ispostavilo da to nije istina. Taj je čovjek iz Barcelone, iz obližnjeg dijela gdje živim, i u Kataloniji je malo više poznat nego u ostatku Španjolske.
Je li vas iznenadilo koliko daleko je sve to otišlo kad ste malo dublje ušli u priču i otkrili sve detalje?
- Radi se o jakom bogatom liku sa šarolikom ličnosti, a takve je karaktere lijepo glumiti. Čovjek koji je napravio jako puno loših stvari i naštetio velikom broju ljudi. No, isto tako je napravio i neke dobre stvari. U Španjolskoj je dosta ljudi bilo u logorima, a o tome se nije puno znalo. Za jednoga glumca takav jedan lik je nevjerojatan zato što je toliko puno lagao i to je trajalo toliki broj godina da je to jedna priča koja je za glumca nevjerojatna. Dosta sam ga proučavao i imao sam dosta vizualnog materijala o njemu. Napravio sam veliku fizičku transformaciju, udebljao sam se 16 kilograma i ošišao se. Također sam nosio masku i promijenio glas, govorio na jedan jako specifičan način. Nakon što staviš tu masku, moraš se odvojiti od nje i postati prava osoba.
Postoji citat iz filma koji izgovara vaš lik: “Nevjerojatno je kako djeca znaju za koncentracijske logore”. Znaju li doista?
- Mladi Španjolci znaju jako malo o koncentracijskim logorima i razdoblju Francove diktature. A tu je rast ekstremne desnice pa te priče izbijaju na površinu i mladi ipak imaju malo više informacija.
Samim time je ovaj i film i dobrodošao, da skrene pažnju na to?
- Da, nakon izlaska filma dosta ljudi sada zna nešto o tome: da su postojali koncentracijski logori i da je u njima bio velik broj Španjolaca.
Što napraviti da klinci znaju više o tome?
- Ne znam, jer živimo u razdoblju iskonstruiranih vijesti, kao na primjer Trump. Veliki broj ljudi vjeruje vijestima koje čuju, iako to nije istina. Film je dobar medij pomoću kojega ljudi mogu vidjeti kako je tekla priča i što se zapravo dogodilo.
Ovaj film dolazi u neko “pravo” vrijeme s obzirom na, kako ste spomenuli, jačanje ekstremne desnice, a imamo i situaciju u Gazi itd.
- Naravno. Moje mišljenje je da je to jedan zvjerski čin. Ne cijela zemlja, nego vlada Netanyahua koja vrši zvjerske činove nad palestinskim narodom. Činjenica da ne žele dati hranu izbjeglicama je pravo mučenje. Nevjerojatno je da jedan narod, koji je i sam proživio jednu torturu, radi tako nešto i preuzima ulogu zločinca. A tu se onda vraćamo na onu priču od ranije, o vrsti vijesti koje imamo danas. Ako kažeš nešto protiv vlade Netanyahua, kažu da si antisemit. To je užas.
Lažno predstavljanje
U filmu se također spominje i “otrcani Benigni”, odnosno njegov “Život je lijep”. Kakav je vama taj film na temu konc-logora koji je izašao nakon Spielbergove “Schindlerove liste”?
- Benigniju je bila namjera snimiti film o ocu koji štiti sina na najgorem mjestu na svijetu, da ne bude svjestan što se događa. Znam da je, recimo, Spielberg bio ljut zbog filma. Sve mi je jasno po tom pitanju. Da su, primjerice, mene pitali da budem glavni glumac u tome filmu, nisam siguran bi li pristao.
Ono što je dodatno zanimljivo jest da film govori o lažnom predstavljanju. Danas u eri društvenih mreža imamo puno tog lažnog predstavljanja i stvaranja određene slike sebe...
- Meni je bilo da kroz tumačenje lika dočaram da je on prije svega šarlatan. Uživio bi se u ulogu i samo išao sve dalje i dalje. Nije mogao sebi dozvoliti da stane jer onda bi postao svjestan samoga sebe. Mislim da je to odlično pitanje jer kad pogledaš film zapitaš se kako je moguće da je taj čovjek stvorio cijelu jednu masku. Također, čovjek se zapita što svi mi radimo na društvenim mrežama da stvorimo određenu sliku sebe. To je nešto što je odraz svih nas. I on u filmu kaže “Tko nije barem malo izmislio vlastitu priču”.
Osvojili ste četiri Goye, uključujući i onu za ulogu u “Marcu”. S obzirom da se zadnjih godina Oscari otvaraju prema međunarodnim filmovima i ne prevladavaju više samo glumci s engleskog govornog područja, ima li šanse da jednom budete nominirani ili da osvojite zlatni kipić? Vi ili neki drugi španjolski glumac ili glumica koji nisu Javier Bardem i Penelope Cruz?
- Ne znam. Teško je odgovoriti na to pitanje. U svakom slučaju, ovaj film osvojio je sve nagrade na svim španjolskim festivalima na kojima je bio. Radim cijeli život i najveća mi je nagrada i dalje raditi i pričati priče. Ono što najviše želim jest snimati dobre filmove. Nije mi bitno gdje, ako je to u Španjolskoj super.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....