U krugu obitelji i prijatelja tiho je sahranjena kazališna, filmska i televizijska glumica Dara Vukić, rođena u Splitu 1926. godine, čije su ime i umjetnički rad trajno obilježili kazališnu scenu Splita i hrvatsko glumište.
Dara Vukić bila je umjetnica rijetke mudrosti, snage i skromnosti, glumica koja je, kako je zapisala Lada Martinac, „ispunjavala ponosom svaki novi kazališni naraštaj“ i koja je duboko vjerovala da se živo kazalište uvijek rađa iznova. Njezino iskustvo nije bilo teret, nego oslonac; nikada prepreka znatiželji, već poticaj za nove „eksperimente“, kako ih je sama nazivala.
Splitska publika prvi je put vidjela Daru Vukić 1953. godine u predstavi „Inspektor se vraća“, a već sljedeće godine postala je stalnom članicom ansambla. Iako vrlo mlada, odmah je započela niz velikih uloga. Tumačila je naslovnu ulogu u Tanhoferovoj „Antigoni“ na Peristilu, potom Ofeliju u „Hamletu“, Rosu u „Tetoviranoj ruži“, Grušenjku u „Braći Karamazovima“ te Silviju u „Zločinu na kozjem otoku“.
Ukratko, igrala je u gotovo svakoj predstavi postavljenoj na sceni HNK Split tijekom pedesetih i šezdesetih godina. Među njima su bile i povijesne predstave poput „Zatočenika Altone“ i „Povratka Filipa Latinovicza“ u režiji Tita Strozzija, „Marat-Sadea“ u režiji Bojana Stupice, „Skupa“ i „Dunda Maroja“ u režiji Marka Foteza, kao i mnoge druge. Sudjelovala je u povijesnim predstavama i surađivala s najvećim redateljskim imenima svoga vremena, ostajući pritom pouzdana, nenametljiva te snažno uporište ansambla i u kasnijim desetljećima.
Za ulogu Antigone u „Antigona, kraljica u Tebi“ 1981. godine nagrađena je nagradom Udruženja dramskih umjetnika Hrvatske. Cijeli svoj glumački vijek provela je na sceni, nikada ne izgubivši ono najvažnije – živu prisutnost. „Ona to ne radi, ne pravi, ona jednostavno jest“, zapisano je o njoj, i upravo je ta unutarnja transformacija činila Daru Vukić glumicom koju se vidi, sluša i pamti.
Njezina posljednja uloga bila je Nona u filmu „Koke“ redatelja Igora Jelinovića. Nažalost, Dara nije dočekala premijeru filma, najavljenu 31. siječnja na festivalu u Rotterdamu. Njezine posljednje izgovorene glumačke riječi, „Kada umren… Ako ikad umren…“, danas zvuče kao tiha, ali snažna poruka.
Nama koji smo je poznavali, s njom radili i gledali je na sceni desetljećima, Dara Vukić neće nikada umrijeti. Njezina čarolija igre ostaje trajno prisutna u sjećanju publike i u povijesti kazališta kojem je pripadala cijelim svojim životom - riječi su s kojima su se s glumicom oprostili djelatnici HNK Split.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....