Lani u svibnju u kafiću "Treće poluvrijeme" na Starom placu, mjestu kojim je Boris Dvornik svakodnevno prolazio na putu od Kineskog zida gdje je živio i splitskog kazališta u kojem je glumio, najavljena je predstava "Meštar", posvećena velikanu hrvatskog glumišta.
Godinu dana kasnije predstava konačno, kako doznajemo ide, i to ovog rujna u splitskom HNK, što su nam potvrdili inicijatori projekta Gordana Lesić iz udruge Legato i glazbeni menadžer Ivica Bubalo, koji je nedavno sudjelovao u organizaciji oproštajnog koncerta Tereze Kesovije na Starom placu.
- Dugo se čekalo da se potpiše ugovor s kazalištem jer bez toga ne bi išla predstava. Čekalo se zbog politiziranja, ali dobro. Boris nigdi ne spada nego u splitsko kazalište. Ako itko igdi spada u splitsko kazalište to spada on.
Kazalište je objeručke ušlo u projekt, sa svim raspoloživim snagama. U predstavu je ušlo i šibensko i zadarsko kazalište, kao i splitsko Kazalište mladih što pokazuje svu snagu predstave - govori nam Ivica Bubalo.
Od osnovne u ‘Titovim mornarima‘
Gordana Lesić nastavlja kako su u predstavi trebali igrati isključivo glumci iz splitskog HNK, no neki nisu mogli zbog zdravlja pa će uskočiti glumci iz Gradskog kazališta mladih, a vjerojatno i jedan glumac iz šibenskog HNK.
- Tu sam u ime Borisove supruge Diane Dvornik, jednako mislimo. Najvažnije je da smo potpisali ugovor s kazalištem i da smo se u svemu složili jedni s drugima i da zahvaljujući kazalištu i sadašnjoj upravi i uz podršku Županije predstava će se održati na jesen.
Dobro je šta se spojilo kazalište mladih jer zapravo Boris je počeo glumiti kao dijete. On je već od osnovne škole bio u Titovim mornarima i igrao u predstavama današnjeg kazališta mladih. Da on može čuti i vidjeti da mladi glumci igraju predstavu o njemu bio bi zaista oduševljen. Boris se nikad nije odrekao splitskog kazališta.
Sve je otkazao i bio tu
Kad je god trebalo teatru bio je tu, posebno kad je izgorio teatar. Boris je tad sve otkazao i igrao preko mjesec dana u Splitu svaki dan "Malu Floramye". Boris kad je god bio slobodan nije odlazio nigdje nego bi ostajao u Splitu. Njemu su davali stanove i vile u Zagrebu i Beogradu, no nikad nije to prihvatio - kaže nam Gordana Lesić.
Autor glazbe za predstavu je čuveni pijanist i skladatelj Nikica Lesić, koji se nakon dvadeset godina života u Americi vratio u Split.
- Predstava je naravno o Borisu, ali nije samo o Borisu, nego i o Splitu i Dalmaciji i kako se taj naš dalmatinski mentalitet mijenjao kroz desetljeća. Bit će to kronološka predstava u koju ćemo ući čak od njegovog djetinjstva i voditi njegovu priču dalje. Priča će biti u principu iz njegove glave, nećemo koristiti njegove uloge da bi ih prepričavali. Nego ćemo, u principu, uzeti taj moment kako se on spremao za svoje uloge. Od Roka Prča do Meštra...
Redatelj predstave Mario Kovač ima fenomenalnu, vrlo jedinstvenu viziju, a mi smo sve podržali. Mislim da će predstava oduševiti i starije i mlađe generacije. Isto tako voljeli bi taj dalmatinski duh predočiti u predstavi tako da i nove generacije mogu naučiti nešto o tom našem splitskom autohtonom mentalitetu.
Proći ćemo kroz njegove najpoznatije likove, ali kažem za mene je to najbolji oblik spomenika Borisu Dvorniku, jedna predstava koja će zaživjeti u gradu i vjerojatno i Hrvatskoj, a možda i šire. Kazalište će imati priliku izvoditi tu predstavu u svojoj produkciji kad god hoće. U predstavi će biti sedam glumaca koji će igrati 13 likova.
Glumac koji glumi Borisa glumit će samo njega, ostali glumci imaju možda čak teži zadatak, oni će mijenjati uloge. Tako da predstava je dosta zahtjevna za glumu i transformaciju, a i za tu spontanost koju želimo predočiti, a koja je bila jedna od najvećih odlika Borisa Dvornika. Zato su ljudi znali 50 puta gledati "Malu Floramye", jer nisu znali što će ovaj put Boris reći! I uvijek je bilo jedinstveno i nešto što je u duhu sadašnjeg vremena i te predstave.
Znao je na spontan način povezati literaturu sa životom. Svi znamo Borisa po smijehu, no on se nije uvijek smijao. I on je imao svoje teške trenutke i zato želimo napraviti taj raspon emocija u predstavi - rekao nam je Lesić.
Scenarij potpisuje Marijana Nola, kao i dramaturgiju.
Velik glumac i velik čovjek
Porazgovarali smo i s redateljem predstave Mariom Kovačem:
- Bilo je pitanje kako jedan takav život pun događanja sažeti u jednovečernju predstavu. Moraš se odlučiti za jedan koncept inače bi trajala deset sati. Odlučio sam predstavu postaviti u backstage, odnosno zapozorje. To je mjesto od kojeg sve kreće, u kojem glumci provode najveći dio života, odnosno čekajući da dođe njihova scena. Otraga su i druže se.
Mnoge anegdote koje čujemo o glumcima su uvijek negdje otraga, iza pozornice i na setovima snimanja televizijskih serija i filmova, ponavljaju tekst i transformiraju se u lik koji će igrati. I tako kroz razna desetljeća provodimo lik Meštra kroz čitav niz stražnjih prostorija u kojima je on, u razgovoru sa svojim kolegama i rodbinom, kasnije i sa suprugom, kad ju je upoznao. Prikazat ćemo njegove početke kad je htio studirati glumu, iako to tada nije bilo na nekoj cijeni. Postoji jasna priča, a kao što znamo uvijek se svake priče netko sjeća na neki drugi način. Teško je naći univerzalnu istinu.
O istoj predstavi će ti jedna osoba reći jedno, a druga drugo. Pokušali smo naći taj neki srednji put. Ono što me najviše intrigiralo je njegova glumstvenost. Nismo se orijentirali na tračeve i slične priče, nego meštra zadatka, umjetnika koji je bio uzor mnogim drugim kolegama. Razgovarao sam s dosta glumaca, poput Arijane Čuline, koji su mi ispričali svoje anegdote s njim i sjećanja.
Pokušat ćemo napraviti jednu toplu i nostalgičnu priču koja podsjeća na velikog čovjeka. Dojmila me se toplina o kojem njegovi kolege o njemu pričaju. Imao sam prilike raditi s velikim glumcima poput Ivice Vidovića i Špira Guberine, koje je ta ljudskost odvajala. Netko tko je talentiran glumac, ali nije dobar čovjek, može bljesnuti u jednom, dva projekta, ali nema dugovječnost.
Oni koji su pravi ljudi, iz naroda, oni opstaju. Boris je bio jedan od takvih. Svi s kojima sam pričao o njemu su isticali njegovu ljudskost, toplinu, neposrednost i smisao za humor. Koliko je on bio spreman u sekundi neku ozbiljnu situaciju pretvoriti u humorističnu da bi ljudima ublažio neku muku... - zaključio je Kovač.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....