"Chopiniana", balet bez narativne radnje, koji je koreografirao tada dvadesetšestogodišnji Mihail Fokin, a nastao je godine 1907. na temelju Chopinovih romantičarskih glasovirskih skladbi te je, kako ističe struka, "istodobno i nostalgičan i revolucionaran."
Već je na presici jučer u splitskome HNK-u rečeno da je snovitost glavna odrednica ovoga djela, a kada je otpočela romantičarski sanjiva glazba, nakon ponešto živahnijega uvodnoga dijela, počelo se stvarati upravo takvo ozračje. Razumljivo je zašto je jedan kritičar opisao ovo djelo kao "poemu u pokretu, odu poeziji i glazbi, oslobođenu suvišne naracije i tehničke bravure", zbog čeka je dio gledatelja i kritičara svojedobno negodovao kada se ovo djelo prvotno bilo pojavilo.
Za Fokinovu "Chopinianu" napisano je da "donosi u balet svježinu i čistoću" te da je Fokin vratio ples njegovim korijenima, "gdje ples nije samo prikaz, nego umjetnost u najčistijoj formi." Fokinov cilj bio je stvoriti poetičan ugođaj te je naglasak stavljen na stvaranje romantične glazbe, u kojoj pokret i glazba čine jedinstvenu cjelinu, umjesto likova i zapleta, što je bilo zamjetljivo i u prigodom sinoćnje izvedbe.
To je bijeli balet koji naglašava "prozračnost i lakoću snažna pokreta". Koreografi i baletni solisti već su istaknuli izazovnost i zahtjevnost glede plesne izvedbe ovoga djela, koje iziskuje "veliku snagu i kontrolu pokreta" kako bi se naposljetku gledateljstvu doimao laganim, gotovo pa eteričnim. "Chopiniana", koja je godine 1909. preimenovana u "Les Sylphides" i pod kojim je imenom međunarodno poznata, postala je dijelom svjetskoga baletnoga repertoara te je poslije postupno priznata kao "važan korak u razvoju suvremenoga baleta".
Poetičnost ovoga djela biva još poetičnijom, imamo li na umu poetičnu posljednju počast njegovu tvorcu, kada je nakon Fokinove smrti "17 baletnih družina diljem svijeta istodobno izvelo ‘Chopinianu‘", ako je vjerovati podatcina na mrežnoj stranici Fokin Estate Archive.
Snovitoj i eteričnoj "Chopiniani" pridružena je energična i dramatična "Valpurgina noć" koja je izvorno skladana kao baletna scena u operi "Faust", francuskoga skladatelja Charlesa Gounoda, koji je tu baletnu scenu naknadno dodao u svoju operu, kao glavni preduvjet onodobne pariške opere, u kojoj je baletna scena bila neizostavnim dijelom.
Poslije ju je Leonid Lavrovski pretvorio "u vibrantnu i dinamičnu baletnu jednočinku", koja se uvelike udaljila od Gounodova izvornika, s ciljem nadilaska okvira opere. Nova koreografija Lavrovskoga ističe "klasičnu baletnu tehniku, snažan scenski naboj te vizualnu raskoš", zbog čega je postala idealnom, kako je uočila struka, "za gala večeri i baletne repertoare".
Iako nadahnuto starim legendama o Valpurginoj noći te vještičjem sijelu na njemačkoj planini Brocken, što i glasoviti njemački književnik Goethe opisuje u svojem opsežnom spjevu "Faust", ovo baletno djelo, kako veli struka, "ne pripovijeda doslovnu priču", već "stvara atmosferu svečanosti i ekstaze."
Razlozi popularnosti ovoga baletnoga djela tumače se njegovom glazbenošću, koja je, tvrdi struka, "kratka, ali snažna i očaravajuća." Za ovo djelo istaknula je struka da "danas živi kao nezaobilazan dio gala programa i mješovitih baletnih večeri" te da predstavlja slikovit primjer "kako balet može nadmašiti svoju izvornu funkciju i pronaći novi život kroz umjetničku reinvenciju."
Više atmosfere pogledajte u nastavku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....